Marco Carnelos
PISjournal – Za pouzdanu metriku za procjenu progresivnog pada Evropske unije, a posebno njene kognitivne disonance u pogledu međunarodne politike, ne treba gledati dalje od nedavnih izjava šefice vanjske politike Kaje Kallas.
Vrsta neumoljive rusofobije koju Kallas pokazuje postala je, nažalost, neophodna u životopisu svakog zvaničnika koji teži uspješnoj karijeri unutar institucija EU.
Zaista, pogoršanje odnosa između Moskve i Brisela je glavni prioritet za EU, čak i kada je potrebno posvetiti joj pažnju drugim važnim izazovima, od Bliskog istoka do Afrike i šire. Da bi se s njima pravilno suočili, potrebna je stručnost u međunarodnim odnosima, uz duboko razumijevanje historije 20. vijeka, u kojoj mnoge današnje krize imaju svoje korijene.
Vođenje složene institucije poput EU, u svijetu koji postaje sve složeniji usred konkurencije velikih sila i ogromnog broja asimetričnih izazova, također zahtijeva razumnu količinu vizije i zdravog razuma. Nažalost, čini se da Kallasu nedostaju sve ove karakteristike.
Nakon nedavnog samita Šangajske organizacije za saradnju u Tianjinu, u Kini , nakon kojeg je u Pekingu održana vojna parada u čast pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu – kojoj su prisustvovali desetine dostojanstvenika , uključujući ruskog predsjednika Vladimira Putina – Kallas je rekla da joj je novost da su Kina i Rusija među zemljama koje su porazile Njemačku i Japan (tj. snage nacizma i fašizma).
Da sam predsjednik Evropske komisije, odmah bih je otpustio zbog nepodobnosti za tu ulogu. Ako bih mogao zamisliti novi posao za nju, to bi bio posao bibliotekarskog arhiviste koji bi bio obavezan da posveti najmanje tri sata dnevno knjigama iz historije 20. vijeka, uz obavezne mjesečne ispite.Svaki ozbiljan novinar EU trebao bi redovno pitati njihove lidere kako je, pod njihovim nadzorom, napravljen tako sramotan izbor.
Neizmjerna patnja
Za zapisnik, Sovjetska Crvena armija je uništila njemačku vojsku (Wehrmacht) na Istočnom frontu između 1941. i 1945. godine i oslobodila Berlin. Sovjetski Savez – danas Rusija, pojašnjenje koje je neophodno s obzirom na malu mogućnost da Kallas pročita ovaj članak – pretrpio je više od 20 miliona žrtava. Samo opsada Lenjingrada (danas Sankt Peterburga) – grada nedaleko od rodnog grada Kaje Kallas u Estoniji – koštala je Sovjete više od milion ljudi.
Iako je istina da su SAD i Velika Britanija odigrale ključnu ulogu u pobjedi u Drugom svjetskom ratu u Evropi, zemlja koja je doslovno uništila njemačku ratnu mašineriju bio je Sovjetski Savez na Istočnom frontu. Dovoljno je napomenuti koliko je njemačkih oklopnih divizija raspoređeno na Zapadnom frontu nakon što su se SAD/Velika Britanija iskrcale u Normandiji 1944. godine, u poređenju s tim koliko ih je raspoređeno na Istočnom frontu između 1941. i 1945. godine.
Kina je pretrpjela sličnu ogromnu patnju tokom rata, procijenivši broj poginulih na 20 miliona. Prije i tokom Pacifičkog rata između SAD-a i Japana između 1941. i 1945. godine, Kina je angažovala najmanje jednu trećinu Carske japanske armije. Bez Kine koja je držala stotine hiljada japanskih vojnika angažovanih na svojoj teritoriji, američki poraz Japana bio bi znatno komplikovaniji i skuplji.
Dok su ruski zvaničnici navikli na Kallasino pogrešno predstavljanje njihove zemlje, kineski dostojanstvenici nisu mogli sakriti svoj šok zbog njenih nedavnih izjava. Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova uputio je neuobičajeno oštru kritiku , rekavši da su njeni komentari “puni ideološke pristranosti”. Ova epizoda neće pomoći naporima da se odnosi između EU i Kine vrate na pravi put.
Međutim, ono što Kallas nedostaje u historijskoj pismenosti, ona nadoknađuje dvostrukim standardima. Nakon što nije imala problema s prekidom svih veza EU s Rusijom, sada pokušava isto učiniti s Kinom – dok očigledno ne osjeća neugodnost u održavanju bliskih odnosa s Izraelom , koji je pod istragom zbog genocida na Međunarodnom sudu pravde, a čiji je vođa optužen od strane Međunarodnog krivičnog suda.
Diplomatija napuštena
Kada bi se dvostruki standardi mogli monetizirati, EU bi imala dovoljno resursa za zelenu tranziciju, planove oporavka nakon Covida i potrošnju na odbranu u rangu s astronomskim američkim budžetom – a istovremeno bi zadržala sve svoje socijalne programe netaknutima.
Pod vodstvom Kallas i predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, EU je postala potpuno nebitna na svjetskoj sceni.Slijedila je SAD i Veliku Britaniju u vrlo opasnom smjeru u ratu u Ukrajini, potpuno zaboravljajući politički alat poznat kao diplomatija i konvencionalna mudrost, koji upozorava na demoniziranje protivnika s kojim se, usred teške vojne realnosti, na kraju mora postići razumijevanje – posebno kada je alternativa razorno i potencijalno katastrofalno ratovanje.
Zatim, kao što se često dešava, borbene lidere EU ostavio je na cjedilu njihov sve nepouzdaniji saveznik s druge strane Atlantskog okeana, koji je nedavno Putinu priredio crveni tepih .
Nakon što su pretrpjeli ovo poniženje, evropski lideri su neobjašnjivo udvostručili pritisak prihvativši poziv u Ovalni kabinet i sjedili oko stola predsjednika Donalda Trumpa poput burnih srednjoškolaca koje je direktor okupio radi ukora. A da ne spominjemo dogovor koji je Von der Leyen ranije ovog ljeta dogovorila s američkim predsjednikom nakon što je odigrao rundu golfa u Škotskoj.
Nažalost, čini se da ovo još nije gotovo. Lideri EU trebali bi se pripremiti za sljedeći – i daleko veći – šok s kojim bi se mogli suočiti kada Trumpova administracija objavi svoju novu strategiju nacionalne sigurnosti, koja će se, prema nekim glasinama , prvenstveno fokusirati na domaće i regionalne prijetnje, mijenjajući kurs u odnosu na posljednjih 80 godina američkih obaveza u inostranstvu.
Nadajmo se da će historičari jednog dana rasvijetliti nejasne razloge koji su prošle godine, i u tako kritičnom trenutku geopolitičkog položaja starog kontinenta, naveli lidere EU da prepuste arhitekturu svoje zajedničke vanjske politike tako nevještoj i netalentovanoj ličnosti.
