PISjournal – U posljednjim mjesecima, uvođenje nove serije trgovinskih tarifa od strane Sjedinjenih Američkih Država gotovo svim zemljama svijeta izazvalo je značajne promjene u međunarodnoj ekonomskoj politici.
Ovaj potez, usmjeren na smanjenje trgovinskog deficita, podršku domaćoj industriji i vraćanje proizvodnih kapaciteta unutar zemlje, nije zaobišao ni afričke države. Osim Burkine Faso i Sejšela, sve afričke zemlje pogođene su novim tarifama. U ovom članku razmatraju se kratkoročni i srednjoročni efekti novih tarifa na afričku ekonomiju.
Prema Zakonu o međunarodnim ekonomskim hitnim ovlastima iz 1977. godine, od 2. aprila 2025. SAD su uvele osnovnu stopu tarife od 10% gotovo svim zemljama. Uz ovu osnovnu stopu, uvedene su i više tarife za zemlje s najvećim trgovinskim viškom s SAD-om ili one koje, prema mišljenju političara, koriste nepravedne trgovinske barijere. Kao rezultat, SAD su uvele tarife na uvoz iz 50 afričkih zemalja.
Tarife su uključivale osnovnu stopu od 10% na gotovo sve uvozne proizvode, dok su u nekim slučajevima, na temelju neravnoteže trgovine, tarife dosezale od 11% do 50%. Ove tarife obuhvaćaju gotovo sve proizvode, osim nekoliko izuzetaka: određeni proizvodi pod posebnom regulativom; čelik, aluminij, automobili i dijelovi već pod posebnom tarifom; bakar, lijekovi, poluvodiči i drvo; proizvodi koji bi u budućnosti mogli biti predmet posebne tarifne politike; plemeniti metali, energetski resursi i rijetki minerali nedostupni u SAD-u.
Među pogođenim zemljama, Lesoto je dobila najvišu stopu tarife od 50%, jednaku onoj za Kinu i EU, i veću od zemalja poput Vijetnama (49%), Tajvana (48%) i Japana (47%) koje imaju veći trgovinski višak s SAD-om. Ipak, efekti ovih tarifa na afričke zemlje bit će dublji i zabrinjavajući zbog strukturalnih i povijesnih razloga.
Prvo, trgovina između SAD-a i afričkih zemalja razvijala se osobito u okviru Zakona o rastu i prilikama za Afriku (AGOA), koji od 2000. godine omogućuje preferencijalni izvoz hiljada afričkih proizvoda u SAD bez tarifa. S novim tarifama, ne samo da će potražnja za afričkim uvozom pasti, već su i temelji AGOA ugroženi.
Drugo, mnoge afričke zemlje snažno ovise o uvozu i globalnim lancima opskrbe. Povećanje tarifa i slabljenje međunarodne trgovine uzrokuju poremećaje u tim lancima, smanjenje globalnog rasta i povećanje inflacijskog pritiska, osobito u zemljama s niskim prihodima koje su bile ranjive tokom pandemije COVID-19.
Afrička unija, predvođena predsjednikom Angole i novim predsjednikom Komisije, održala je hitni sastanak kako bi razmotrila situaciju. Afričke zemlje mogu pregovarati sa SAD-om i zatražiti nove preferencijalne uslove slično izuzecima za Kanadu i Meksiko, naglašavajući obostrane koristi, jer trgovina s Afrikom također donosi korist SAD-u. Afrikа može diversificirati izvoz i ojačati intrakontinentalnu trgovinu kroz potpuno provođenje Afričkog kontinentalnog sporazuma o slobodnoj trgovini (AfCFTA).
Gubitak profitabilnog američkog tržišta za afričke zemlje predstavlja štetu, no članice BRICS-a, posebno Kina i Indija, imaju potencijal zamjene američkog tržišta. Koordinacija među afričkim zemljama i djelovanje kroz kolektivne okvire, poput Afričke unije ili regionalnih ekonomskih zajednica, može osigurati potrebnu koordinaciju. Ovo je presudno razdoblje za budućnost globalne trgovine i položaj Afrike.
Primjer konkretnih efekata tarifa: Lesoto
Među zemljama koje su najviše pogođene, Lesoto – mala, kopnena i uglavnom ruralna država u južnoj Africi – našla se u središtu pažnje. Lesoto, jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, većinu izvoza ostvaruje kroz tekstil, posebno traper, koji se koristi za američke brendove. Sada je pogođena tarifom od 50%, što analitičari smatraju uništavanjem ekonomije zemlje. Prošle godine Lesoto je uvezla manje od 3 miliona USD iz SAD-a, a izvezla oko 240 miliona USD, pokazujući da je marginalni igrač u globalnoj trgovini.
Teksilna industrija, osobito proizvodnja trapera, najveći je privatni poslodavac u Lesotu. Ova industrija je procvala nakon AGOA iz 2000., zakona koji je podržavao industrijsku proizvodnju u zemljama Afrike južno od Sahare. No, s nadolazećim istekom ovog zakona i uvođenjem novih tarifa, budućnost industrije je neizvjesna. Ministar trgovine Lesota, Mokiti Shele, naglašava da 70% proizvodnje iz 11 tekstilnih tvornica ide u SAD i dodaje: „Mi smo mala ekonomija. Moramo pregovarati s američkom vladom.“
Bez izvoza u SAD, ekonomija Lesota pretrpjet će težak udarac. Druge afričke zemlje izvoznice tekstila, poput Madagaskara (47%) i Kenije (10%), također su pogođene. Južnoafrička Republika, s većim izvozom u SAD – uključujući automobile, poljoprivredne proizvode i druge artikle – nije pogođena u istom opsegu. Zemlje čiji primarni izvoz uključuje energiju i rijetke minerale izuzete su zbog američkih potreba za tim resursima.
Dok su SAD prošle godine uvele samo 39 milijardi USD iz Afrike, Kina je u decembru prošle godine potpuno ukinula uvozne tarife na proizvode iz 33 afričke zemlje, jačajući ekonomske veze s Afrikom. Michelle Gavin iz Vijeća za vanjske odnose u Washingtonu upozorava da Kina, kao najveći trgovinski partner Afrike, može iskoristiti ovu prazninu u svoju korist.
AGOA je uvijek smatran ključnim instrumentom američke „meke moći“, posebno u kontekstu rastućeg uticaja Kine i Rusije u Africi. Ovaj zakon je u prošlosti uživao široku dvostranačku podršku u SAD-u. Dok nove tarife uzrokuju poremećaje u globalnom ekonomskom poretku, malo je vjerovatno da će specifične potrebe Afrike biti prioritet globalnih sila. Ako AGOA postane neefikasan ili istekne, Afrika će se morati osloniti na vlastite kapacitete i stvarno implementirati AfCFTA. Afričke zemlje moraju aktivno tražiti nove trgovinske partnere i razvijati postojeća tržišta.
Lesoto, s oko dva miliona stanovnika i BDP-om od 2 milijarde USD, među je najviše pogođenim afričkim zemljama novim američkim tarifama. Zemlja, jedna od najsiromašnijih u svijetu, ovisi o izvozu u SAD kako bi održala ranjivu ekonomiju. Izvoz u američko tržište omogućio je stvaranje radnih mjesta, priljev deviza i jačanje novih industrija. U 2024. Lesoto je izvezla robu u vrijednosti od 237 miliona USD, više od 10% BDP-a, uglavnom kroz tekstil, uključujući brendove poput Levi’sa. Visoke tarife prijete hiljadama radnih mjesta u distribuciji odjeće, najvećem privatnom poslodavcu u Lesotu, te simboliziraju praktični kraj AGOA. Uz smanjenje financijske podrške USAID-a, ove tarife dodatno opterećuju ranjivu ekonomiju i zdravstveni sistem Lesota.
Nekoliko napomena: SAD su u aprilu ove godine uvele osnovnu stopu od 10% na sve uvoze, uz više tarife za određene proizvode iz različitih zemalja. Uvođenje 31% tarife na uvoz iz Južnoafričke Republike očekuje negativan uticaj na izvoz automobila, plemenitih metala, strojeva i agruma. Ipak, južnoafrički ministri trgovine i vanjskih poslova ističu da trenutna vlada ne planira uvođenje protutarifa, već pregovara s SAD-om.
Prema Daily Mavericku, stručnjaci upozoravaju da će američke tarife vjerovatno povećati inflaciju i nezaposlenost u Južnoafričkoj Republici, utičući na standard života. Vlada smatra da je najbolji pristup dijalog i pregovori s SAD-om. Novi američki tarifni režim u praksi ukida prednosti AGOA, čiji će benefiti isteći u septembru.
SAD je drugi najveći trgovinski partner Južnoafričke Republike, nakon Kine. JAR je najindustrijaliziranija afrička zemlja i ranije je tražila bilateralni trgovinski sporazum sa SAD-om. Južnoafrički ministri naglašavaju potrebu diversifikacije izvoznih tržišta, s fokusom na Aziju i Bliski istok.
Stručnjaci iz Velike Britanije smatraju da će trgovinski rat izazvati nestabilnost globalne trgovine. Azijske zemlje poput Indije, Tajvana i Indonezije također su objavile da neće uvesti protutarife na američki uvoz.
Nedavne promjene u međunarodnoj trgovinskoj politici, posebno uvođenje američkih uvoznih tarifa, nesumnjivo će uticati na globalni trgovinski sistem. Iako su ciljevi tih politika jačanje domaće industrije, posljedice će prelaziti američke granice i uticati na ovisne i slabije ekonomije koje su profitirale od izvoza u SAD. Ovo razdoblje pokazuje da se čak i vrijednosti poput slobodne trgovine, koje su desetljećima smatrane temeljnim principom globalnog poretka, sada sve više preispituju pod uticajem geopolitičkih promjena i nacionalnih interesa.
Ekskluzivno PISjournal
