PISjournal – Migracija kao jedan od najvažnijih ljudskih fenomena predstavlja globalno pitanje koje snažno utiče na društvene i međunarodne odnose, pri čemu se njezin uticaj u različitim kulturnim, ekonomskim, političkim i sigurnosnim dimenzijama kako zemalja porijekla tako i zemalja domaćina svakodnevno povećava.
Ovaj fenomen, koji je također podložan promjenama u međunarodnom poretku ili neredu, dobio je kontinuiran i uzlazni trend, povezujući se s još složenijim pitanjima. S obzirom na posljednje promjene, različite međunarodne institucije i organizacije prate savremena pitanja povezana s migracijom. U ovom kontekstu, razmatrat će se ključna pitanja u perspektivi 2025. godine.
S obzirom na tok međunarodnih događaja u posljednjih nekoliko godina, očekivalo se da će 2025. politika i migracija istovremeno doživjeti visoke razine nestabilnosti, a tok događaja proteklih mjeseci to je potvrdio. Ova nestabilnost definira se sustavnom konkurencijom među velikim svjetskim silama, višestrukim međunarodnim poretkom, povećanom ranjivošću država, rastom broja nasilnih sukoba, porastom terorizma, korištenjem energije kao oružja i nesigurnošću hrane.
Posebno su dva rata, u Gazi i Ukrajini, snažno rasplamsala prijetnje povezane s problemom raseljavanja. Općenito, najvažnija globalna pitanja vezana uz migraciju mogu se sažeti na sljedeći način:
1.Povećanje brzine globalnog raseljavanja
2.Nesigurna budućnost raseljenika s Bliskog istoka
3.Različite posljedice rata u Ukrajini i Gazi
4.Globalni uticaji drugog mandata Donalda Trumpa na migraciju
5.Nesigurnost u migracijskim trendovima
6.Fokus zemalja domaćina, uključujući Evropsku uniju, na proces povratka migranata
7.Strožiji i ograničavajući globalni pristup migraciji
8.Povećanje neuređene migracije i potreba za inovativnim rješenjima
9.Prijelaz s privremene zaštite
10.Nejednakost u migracijskoj politici
11.Uporni i rastući značaj migracije radne snage
Unatoč složenoj i višedimenzionalnoj prirodi migracije, ranjivosti država i nasilnim sukobima, poput prethodnih godina, ovi faktori i dalje će biti glavni pokretači migracijskih trendova u 2025. Prema izvještaju Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice, broj prisilno raseljenih osoba do sredine 2024. dostigao je oko 122,6 miliona, što predstavlja porast od 11,5% u odnosu na 2023.
Dvije milijarde ljudi žive u područjima pogođenim sukobima. Na globalnoj razini, ta su područja od 2021. porasla za 65%, a najviše su rasla u zemljama subsaharske Afrike. Svi pokazatelji upućuju na to da će se ovaj trend nastaviti do 2025., potencijalno pojačan eskalacijom sukoba. Ipak, s obzirom na iznenadne prirodne i ljudske događaje, migracijski trendovi u svijetu suočeni su s nesigurnošću, koja uključuje i migracijske rute, broj i dodatne pokazatelje poput dobi i spola migranata. Upravljanje ovim fenomenom stoga postaje znatno složenije.
Godina 2024. bila je obilježena globalnim trendom prema strožijim migracijskim politikama. Mnoge zemlje odredišta za izbjeglice i neregularne migracije poduzele su mjere za sprječavanje fizičkog ulaska na svoje teritorije ili olakšavanje povratka osoba bez dokumenata. Zemlje poput Finske, Poljske, Turske i drugih proširile su ograde i zidove na svojim granicama. Nova vlada SAD-a također namjerava obnoviti izgradnju zida na granici s Meksikom. Alžir, Libija, Tunis, Kolumbija, Panama i Pakistan proveli su masovne deportacije u 2024. i namjeravaju nastaviti s tom politikom u 2025. Slični programi najavljeni su i od strane nove američke administracije.
U međuvremenu, Evropska unija planira se usredotočiti na prebacivanje procedura azila izvan Unije i poboljšanje povratka. Islamska Republika Iran, iako tradicionalno gostoljubiva prema izbjeglicama i migrantima, sada se suočava s povećanjem ilegalnih migranata i sigurnosnim izazovima, što zahtijeva precizno i dugoročno planiranje. Ovo je globalno pitanje koje zahtijeva međunarodno razumijevanje i podršku relevantnih međunarodnih organizacija poput UNHCR-a.
Donald Trump fokusirao je svoju izbornu kampanju na stroge granične reforme, unutarnje mjere, povećanje deportacija i ukidanje humanitarnih i redovnih programa podrške. S jedne strane, ova promjena u odnosu na prethodnu administraciju mogla bi preusmjeriti migracijske tokove iz SAD-a prema Evropi i drugim regijama. Uticaj na migracijsku politiku u Evropi dodatno potiče zagovornike strožijih deportacija i politički pritisak na zemlje porijekla i tranzita. U posljednjih nekoliko godina EU je imao pozitivna iskustva u sklapanju sporazuma sa susjednim zemljama, koji naglašavaju ekonomsku saradnju i omogućuju kontroliranu migraciju radne snage.
Promjene u retorici i politici SAD-a mogu dovesti u pitanje ovu participativnu strategiju, osobito ako nova administracija SAD-a uspije provesti masovne deportacije kako je najavljeno. U 2025., očekuje se da će evropski kreatori politika naglasak staviti na brze i učinkovite mjere za kontrolu neregularne i neuređene migracije.
U 2025. Evropska unija i njezine države članice usmjerit će se na provedbu novog migracijskog pakta. Ipak, prošle godine postojale su zabrinutosti da je novi zakonodavni paket nepotpun u nekim područjima i da zahtijeva dodatne mjere za upravljanje neregularnim ulascima. To je dovelo do poziva na osmišljavanje inovativnih rješenja, s naglaskom na delegiranje azilnih procedura trećim zemljama, uz dodatno isticanje potrebe za uspostavom tzv. „centara za povratak“ izvan teritorije Evropske unije.
Iskustva s modelima outsourcinga, poput sporazuma Italija-Albanija, istaknula su niz pravnih, operativnih i političkih izazova. S obzirom na još veće izazove s kojima će se susresti centri za povratak, ostaje vidjeti hoće li takvi centri biti uspostavljeni i operativni do kraja 2025. Ograničeni uspjeh u provedbi povratka stranih državljana široko se smatra slabosti migracijskog sistema EU. Nedavni podaci pokazuju da samo jedna od pet osoba iz trećih zemalja koje su obavezane napustiti EU to i učini. U tom kontekstu, evropski donositelji odluka smatraju povećanje broja povrataka ključnim prioritetom politike u 2025.
Promjena režima u Siriji bila je jedan od najvažnijih geopolitičkih događaja prošle godine. Ta promjena vjerojatno će imati značajan uticaj na dinamiku kretanja stanovništva i trenutno izaziva raspravu o mogućem ukidanju zaštite sirijskih izbjeglica i njihovom povratku u domovinu. Takav povratak moguć je samo kada se širok spektar političkih, praktičnih i pravnih pitanja riješi, a sigurnosni i ekonomski uslovi u zemlji značajno poboljšaju.
Vlade se moraju pripremiti za kontinuiranu nestabilnu migracijsku situaciju, uključujući povratke u obliku njihanja unutar i izvan Sirije, privremene i trajne povratke te dodatno raseljavanje. Postizanje širokog i održivog povratka, barem u 2025., bit će izazovno, a zemlje domaćini mogu preferirati poticanje dobrovoljnih povrataka u svrhu obnove Sirije; međutim, nesigurnost i eskalacija unutarnjih sukoba ponovno će otežati dobrovoljni povratak.
Problem palestinskih raseljenika i izazovi izbjegličkih kampova u susjednim zemljama, osobito u Libanonu, postali su iznimno složeni, posebno zbog genocida i prisilnih migracija Palestinaca u Gazi, što je situaciju pogoršalo. Raspon sukoba na Bliskom istoku zasigurno će uticati na Evropu i Zapad više nego ikada, poput vremenske bombe koja može trenutno uništiti sve planove i sporazume za upravljanje migracijom u Evropi i učiniti situaciju nekontroliranom.
Nadalje, rat u Ukrajini mogao bi imati slične posljedice za Zapad. Stručnjaci predviđaju da će rat vjerojatno nastaviti kao dugotrajni iscrpljujući sukob ili ući u privremeni prekid vatre, vjerojatno bez povratka okupiranih teritorija Ukrajini. Ovi scenariji izravno utiču na raseljavanje, migraciju i povratke. Prekid vatre mogao bi omogućiti povratak 1,2 do 2,1 miliona Ukrajinaca, dok bi potpuna okupacija Ukrajine od strane Rusije mogla raseliti više od 10 miliona dodatnih ljudi. Ako sukob u Ukrajini eskalira, evropske zemlje mogle bi se ponovno suočiti s velikim priljevom izbjeglica, uz dodatni pritisak energetske i ekonomske krize.
Do kraja oktobra 2024., ukupno 4,2 miliona Ukrajinaca registrirano je u EU kao korisnici privremene zaštite; integracija u tržište rada tih korisnika značajno je napredovala. Nedavna istraživanja pokazala su da je stopa zaposlenosti ukrajinskih migranata u zemljama domaćinima u 2024. značajno porasla.
S obzirom na ovaj kontekst i približavanje kraja privremene zaštite 2026., ove godine mogli bismo svjedočiti većim naporima za razvoj dugoročnog programa prijelaza širom EU. Ključne tačke rasprave mogu uključivati prijelaz korisnika privremene zaštite na druge vrste boravišnih dozvola, mogućnosti kružnog kretanja i dobrovoljne povratke povezane s obnovom. Politika EU temelji se na principu da napori uvijek moraju prioritetno štititi interese Ukrajine.
U usporedbi s tretmanom ukrajinskih i ostalih migranata, nejednakost u migracijskoj politici jasno je uočljiva. Prioritet i važnost ukrajinskih migranata možda je donekle opravdana temeljnim sigurnosnim i vanjskopolitičkim interesima EU, ali s međunarodnog i aspekta ljudskih prava predstavlja nejednakost i diskriminaciju, čineći migrantsko pitanje još kritičnijim.
Također je vrijedno istaknuti postepeni porast migracije radne snage i njezin sve značajniji uticaj u migrantskoj diplomaciji. Ne samo u Evropi kao jednom od središta migracije radne snage, već i u drugim dijelovima svijeta, posebno u arapskim i azijskim zemljama, ovaj trend je očit.
Među njima, Evropa je s ovim fenomenom postupala planiranije. Prošle godine broj radnih dozvola za državljane izvan EU povećan je za 8,9%, sezonskih dozvola za rad za 22,6%, a broj Plavih kartica EU za 8,8%. S obzirom na demografske promjene, očekuje se da se ovaj trend u 2025. neće preokrenuti, čak ni u slučaju moguće ekonomske recesije u EU.
Ekskluzivno PISjournal
