PISjournal – Nakon onoga što je široko nazvano neuspjehom nedavnog hitnog arapsko-islamskog samita, nakon izraelskog napada u Dohi, mnoge arapske nacije i politički akteri nastavljaju slijediti koncept „mira kroz diplomatiju“. Ovo nije samo propala strategija, već je i neiskrena.
Nedavna hitna konferencija, sazvana kao navodni korak ka nametanju cijene Izraelcima zbog kršenja katarskog suvereniteta i napada na Dohu, u neuspjelom pokušaju atentata na vođe Hamasa, u velikoj mjeri je ocijenjena kao neuspjeh. Odmah nakon završetka ovog samita, cionisti su eskalirali svoje terorističko bombardiranje grada Gaze, a izraelski mediji su objavili početak svoje kopnene operacije okupacije tog područja.
Slično tome, nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UNGA) usvojila takozvanu „Njujoršku deklaraciju“ o palestinskoj državnosti, što je zajednička saudijsko-francuska inicijativa koja dovodi do većeg zapadnog priznanja Palestine, Izraelci su to shvatili kao zeleno svjetlo za eskalaciju na okupiranoj Zapadnoj obali.
U međuvremenu, libanska vlada i niz ministara usvojili su plan za razoružavanje Hezbolaha. Libanski premijer, Nawaf Salam, također je javno izrazio svoju želju za normalizacijom odnosa sa cionističkim režimom u intervjuu za CNN, tvrdeći da će diplomatija biti dovoljan odgovor da se Izraelci prisile da prestanu napadati njegovu zemlju.
Možda još neugodnije, sirijski vladar Ahmad al-Sharaa, koji je naširoko ismijavan zbog svog slabog govora od 50 sekundi na nedavnom Arapsko-islamskom samitu, sada je dobio ponudu za sporazum o normalizaciji od strane cionističkog režima, prema izvještaju Axiosa. Ovaj sporazum o normalizaciji se prodaje kao „sigurnosni sporazum“, a ipak se poredi sa sporazumom o normalizaciji između Egipta i Izraela iz 1979. godine.
U Siriji, ovaj takozvani diplomatski pristup će dovesti samo do veće izraelske dominacije nad podijeljenom nacijom. Cionistički entitet zahtijeva da se cijela Sirija južno od Damaska demilitarizira, dok ostane na okupiranoj Golanskoj visoravni, uključujući teritoriju koju su upravo zauzeli krajem prošle godine. Reuters je također otkrio da Izraelci finansiraju oko 3.000 militanata u području Suweida, gdje većinu čine Druzi.
Izraelski zahtjevi u Siriji su da im se dozvoli potpuna zračna dominacija i koridor koji bi omogućio direktan pristup napadu na Iran, dok vlasti u Damasku eskaliraju svoje napore u suzbijanju palestinskog otpora i sprječavanju transfera oružja Hezbolahu u Libanu.
Što se tiče pristupa libanonske vlade, Izraelci šalju svoje visoke zvaničnike na turneju po okupiranom južnom Libanu i snažno tvrde da neće napustiti jug zemlje. U protekloj godini su izvršili preko 5.000 kršenja sporazuma o prekidu vatre, nastavljaju ubijati i otimati civile, dok vladari u Bejrutu, koje podržavaju SAD, ne mare i žale se da Iran navodno krši njihov suverenitet.
Ono što se trenutno dešava je javni ritual ponižavanja arapskih lidera, koji se ponašaju kao pretučene supruge koje odbijaju priznati da su njihovi bogati muževi nasilni narcisi.
Cionistički entitet je u protekle dvije godine bombardovao Gazu, Zapadnu obalu, Liban, Siriju, Irak, Jemen, Egipat, Katar, Tunis i Iran. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu otvoreno izjavljuje da provodi takozvani projekat „Velikog Izraela“, dok okupira više teritorije u Libanu i Siriji, prijeteći aneksijom okupirane Zapadne obale i dijelova Gaze. Izraelci čak i sada prijete Egiptu.
Vođe arapskih i islamskih zemalja znaju sve ovo, ali i dalje se obraćaju svom stanovništvu kao da su intelektualno inferiorni u odnosu na njih i ne mogu shvatiti šta se dešava. Vojni portparol Brigada al-Kasam, Abu Obeida, izjavio je u svom posljednjem govoru da su ti Arapi i muslimani neprijatelji Gaze i da će jednog dana biti pozvani na odgovornost.
Njegova osuda nije došla niotkuda, jer je tvrdio da cijeli muslimanski svijet nije uspio ni da isporuči hranu narodu Gaze.
Prošle godine, prije atentata u Bejrutu, Sayed Hassan Nasrallah upozorio je arapske vođe da će im se njihova umiješanost obiti o glavu, da će i oni postati žrtve cionista s kojima su sarađivali i da niko neće biti pošteđen.
Vođe na prvoj liniji fronta u borbi protiv cionističkog režima upozorile su arapske nacije na ono što dolazi, ali su sve one odlučile ignorisati te pozive. Sada se suočavaju sa posljedicama svojih postupaka.
