Shastri Ramachandaran
PISjournal – Problem sa kolonizatorima je u tome što, i dugo nakon što su njihove kolonije stekle slobodu, njihov jezik i način razmišljanja ostaju nepromijenjeni. Ova karakteristika Evrope došla je do izražaja u procesu pregovora Evropske unije o sporazumu o slobodnoj trgovini s Indijom.
EU – predvođena neizabranim zvaničnicima koji su manipulacijama došli do pozicija i prerogativa moći koje s pravom pripadaju izabranim vladama suverenih nacija – ponaša se kao nadnacionalni autoritet koji može diktirati uslove, i to ne samo trgovine, „manje važnim“ zemljama.
Zvaničnici EU imaju tendenciju da zaborave da Indija više nije „manje važna“ zemlja. Njeno izabrano rukovodstvo predstavlja 1,4 milijarde ljudi sa ogromnim tržištem kojem sve zemlje, velike i male, žele pristupiti. Međutim, ako lideri EU nastave sa svojim dominantnim tonom i naglaskom, malo je vjerovatno da će pregovori donijeti dogovor.
Možda EU, gdje su mediji istaknuto prikazivali fotografije i izvještaje o sastanku indijskog premijera Narendre Modija s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u Tianjinu, još uvijek nije shvatila poruku koja je upućena američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.
Bez hvalisanja ili razmetanja, retorike ili odmazde, Modi je dao Washingtonu do znanja da Delhi neće prihvatiti diktate; niti će ga zastrašiti visoke tarife i prijetnja još višim tarifama. Evropska unija bi trebalo da ima u vidu da vlada koja nije popustila pred nerazumnim uslovima Sjedinjenih Američkih Država možda neće ni smatrati vrijednim da uopšte razgovara sa pregovaračima o odnosima između Indije i Rusije. Barem tako nekolicina upućenih posmatrača u New Delhiju vidi cijelu situaciju.
Indija i EU su ranije ovog mjeseca održale 13. rundu pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini (FTA) u New Delhiju. Evropski komesar za trgovinu Maroš Šefčovič otputovao je u glavni grad Indije zajedno s komesarom za poljoprivredu Christopheom Hansenom, koji je, prema izvještajima, imao zadatak da riješi pitanja u poljoprivredi i mljekarstvu, kao i necarinske barijere koje utiču na sektore koje New Delhi smatra vitalnim.
Sljedeća runda pregovora trebala bi se održati u Briselu u oktobru. Indija je zatražila od EU da preuzme veću ulogu u odbrani i sigurnosti u Indo-Pacifičkoj regiji.Iako očekivanja Indije u ovom pitanju nisu jasno navedena, EU je brzo iskoristila početak i proširila uslove pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini kako bi uključila „novu stratešku agendu za podizanje bilateralnih odnosa s Indijom na viši nivo“. To uključuje oblasti kao što su trgovina i tehnologija, odbrana i sigurnost, te povezanost i klimatske promjene.
Nakon što je predstavila ove prijedloge, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen razgovarala je s Modijem i informirala ga o „viziji EU za veze s Indijom“. Modi je pozdravio Novu stratešku agendu EU-Indija usvojenu 17. septembra i izrazio spremnost da odnose Indije i EU podigne na viši nivo.
Razgovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između Indije i EU zapravo su započeli još u junu 2007. godine, ali je bilo malo napretka skoro 15 godina. Pregovori su obnovljeni 2022. godine i ubrzali su se nakon što je drugi mandat Donalda Trumpa započeo carinama i za Evropu i za Indiju. S obzirom na to da je pristup Indije američkom tržištu ugrožen dok se ne riješi sukob oko carina, Indija je izradila mapu za dosezanje najmanje 40 drugih zemalja. To je podstaklo EU da se zalaže za novi savez s Indijom, koja već ima sporazum o slobodnoj trgovini vrijedan 100 milijardi dolara s Evropskim udruženjem za slobodnu trgovinu, koji obuhvata zemlje poput Švicarske koje nisu članice EU.
„Atlantisti“ EU – eufemizam za zvaničnike čija je primarna lojalnost Washingtonu, a ne Evropi ili evropskim prijestolnicama, opis von der Leyen i visoke diplomatice EU Kaje Kallas – guraju Trumpovu agendu kako bi Indiju učinili podređenom američkim interesima u Evropi. Žele uvući Indiju u svoje napore da efikasno podrže Ukrajinu.
Modi je eksplicitno ponovio indijsku posvećenost „brzom i mirnom rješavanju sukoba u Ukrajini“. Ono što rukovodstvo EU želi jeste da uvuče Indiju u antiruski front i da je postroji iza Evrope, koja stoji iza Trumpa, ali joj je rečeno da prikupi resurse i finansira vojne potrebe i ciljeve Ukrajine.
Ništa ne može biti pretencioznije i apsurdnije u ovom trenutku, kada je Indija nedvosmisleno potvrdila svoju stratešku autonomiju. Kada se New Delhi nije povukao pod pritiskom Washingtona, malo je vjerovatno da će ozbiljno razmotriti irelevantne zahtjeve birokrata u Briselu poput von der Leyen i Kallas, koji i dalje vagaju da li je moguće „potpuno odvojiti Indiju od Rusije“.
Nedavna posjeta dvaju komesara EU radi finalizacije sporazuma samo je otvorila novu paletu problema.
EU, kojoj je Trump prijetio tarifama i koja ni na koji način ne može odoljeti njegovim zahtjevima, sada je svedena na status vazala. EU je prihvatila svaki diktat i očekivanje američkog vojnog establišmenta, posebno širenje NATO-a na istok. To je natjeralo druge zemlje, poput Finske i Švedske, da napuste svoju dugogodišnju neutralnost radi pridruživanja NATO-u. Ove zemlje, poput Njemačke, obećale su postotak svog BDP-a za odbranu – u stvari obećavajući da će kupovati američko oružje i naoružanje. Jaz između ciljeva NATO-a i EU postaje sve maglovitiji. EU sada nastoji uvući Indiju, povezivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini s Novim strateškim partnerstvom, u NATO-ov sukob s Rusijom.
Kallas je kritikovala Indiju zbog učešća ovog mjeseca u ruskim vojnim vježbama Zapad, zajedno s Bjelorusijom, te zbog uvoza ruske nafte. Rekla je da to „stoji na putu bližih veza“ s EU. Navela je kupovinu indijske nafte od Rusije i učešće u vojnim vježbama kao „prepreke našoj saradnji“.
Okolnosti u EU ne daju osnovu njenim nadnacionalnim zvaničnicima da zauzmu tako čvrst stav. Njeno ekonomsko stanje je teško zavidno. Uvučena je u rat koji ne može ni nastaviti voditi ni okončati jer to zavisi od SAD-a; a evropske sile poput Njemačke, Francuske i Italije, uprkos svoj svojoj hrabrosti, znaju da će Zapad, predvođen SAD-om, izgubiti ovaj rat od Rusije. Znaju da su njihove sankcije imale mali ili nikakav učinak na Rusiju; i to je razlog zašto žele da se zemlje poput Indije i Kine pridržavaju jednostranih američkih sankcija koje nemaju legitimitet u međunarodnom pravu.
EU je također umorna od prihvatanja i zbrinjavanja izbjeglica i želi ublažiti svoj teret. Nema drugog izbora nego da prihvati i nastavi američki posrednički rat protiv Rusije u Ukrajini kao svoj vlastiti i da finansira vlastite sigurnosne, odbrambene i vojne potrebe. Nesposobni da se odupru Trumpovom vojnom diktatu, Evropljani su sada svedeni na to da budu kanal za postizanje američkih ciljeva protiv Rusije drugim sredstvima.
Bilateralna trgovina Indije s EU iznosi oko 137,5 milijardi dolara godišnje, što je skoro 6 milijardi dolara više nego sa SAD-om. To EU čini drugim najvećim trgovinskim partnerom Indije. Na nju otpada manje od 12% indijskog izvoza (2,4% uvoza EU), što Indiju stavlja na deveto mjesto među trgovinskim partnerima EU, daleko iza SAD-a i Kine.
Četiri godine nakon početka rata u Ukrajini, EU nastavlja svoje ekonomske veze s Rusijom, uprkos američkim sankcijama. U 2024. godini, trgovina između EU i Rusije iznosila je 73,1 milijardu dolara, što je pad u odnosu na preko 300 milijardi dolara u 2021. godini. Veliki dio uvoza EU iz Rusije čini tečni prirodni plin (LNG). EU je bila najveći kupac ruskog LNG-a u periodu od 2022. do jula 2025. godine, kupujući 51% ruskog izvoza LNG-a, a slijede Kina (21%) i Japan (18%). SAD također nastavljaju trgovati s Rusijom.
U tom slučaju, zahtjev EU od Indije da prestane kupovati rusku energiju je čisto licemjerje, tipično za dvostruke standarde i govor koji kolonijalisti i imperijalisti nastoje nametnuti onima nad kojima pretpostavljaju vlast. Arogantan ton ultimatuma briselskog birokrata – da ako obje strane ne postignu obostrano prihvatljivo rješenje za svoje stavove o Rusiji i Ukrajini, onda se neće postići nikakav sporazum – ignoriše šire realnosti poput veličine indijske ekonomije, stanovništva, dinamike rasta, tržišnog potencijala i, prije svega, odbijanja kompromisa o strateškoj autonomiji. Čini se da EU također ignoriše volju i sposobnost Indije da vodi nezavisnu vanjsku politiku u interesu vlastitog naroda.
New Delhi nije odgovorio istom mjerom, ali način na koji je djelovao, bez glasnih riječi, kako bi se suočio s Trumpovim ponovljenim prijetnjama trebao bi poslužiti kao upozorenje EU. Nema šanse da bilo koja sila ili njeni samozvani američki zastupnici odlučuju kakav bi trebao biti odnos Indije s Rusijom. Po mišljenju penzionisanih diplomata, New Delhi ne bi trebao ni priznati takvu agendu, a kamoli raspravljati o odnosima Indije s drugom zemljom kao dijelu trgovinskih pregovora s EU.
