PISjournal – Prošle sedmice britanski premijer Keir Starmer najavio je da će uskoro vlada uvesti digitalne identifikacijske dokumente za sve britanske građane.
Ovaj potez izazvao je žestoke kritike u cijelom političkom spektru. Čak je i lider Reform UK-a Nigel Farage, čiji svaki prijedlog politike laburisti inače brzo usvajaju nakon simboličnog otpora, osudio prijedlog kao davanje države vlasti da “kontrolira i kažnjava” javnost. On se, u stvari, složio sa bivšim liderom laburista Jeremyjemom Corbynom, koji se također protivio ideji da digitalni identifikacijski dokumenti budu obavezni, opisujući predloženu praksu kao “pretjerano miješanje države”.
Zašto se Starmer osjeća primoranim da napravi tako samosabotirajući politički potez, znajući dobro da će se suočiti s negativnim reakcijama s više političkih frontova, nenamjerno “ujedinjujući kraljevstvo” protiv sebe? Da li je to jednostavno bio neodoljiv utjecaj “velikih tehnoloških kompanija”? Jedno je sigurno: Starmerovi “Novi laburisti” bili su karikatura originalnog projekta bivšeg britanskog premijera Tonyja Blairea. Karikatura u smislu da, iako nastoji slijediti Blairovo prezreno naslijeđe, njegova neautentičnost čini daleko manje privlačnim od originala. Barem je Tony Blair imao šarm, kako je njegova snaha Lauren Booth primijetila u dokumentarcu. Možda je to razlog zašto se čini da Blairov duh može donijeti Starmerove odluke umjesto njega.
Oni koji ne prate britansku politiku možda su zaboravili Blairua – barem dok ga američki predsjednik Donald Trump nedavno nije spomenuo u svom planu za rekolonizaciju Gaze nakon završetka genocida, imenovavši jednog od glavnih počinitelja još jednog brutalnog rata u Iraku za novog potkralja. Ako niste zainteresirani za praćenje britanske politike, oprošteno vam je što se ne pitate kako Blair provodi svoje vrijeme nakon svih tih godina sramote. Ipak, korisno je znati da je prvenstveno bio zauzet Institutom Tonyja Blaira za globalne promjene (TBI), “neprofitnom organizacijom” specijaliziranom za bliskoistočnu politiku i “terorizam”.
Bliže povezan s predmetnim pitanjem, TBI je također duboko uložen u “istraživanje” kako se “nove tehnologije mogu implementirati” u “brzo promjenjivom” svijetu, čime se osmišljavaju strategije za inovacije poput digitalne identifikacije. Upravo iz tog razloga najveći donator TBI-a nije niko drugi do Larry Ellisona iz Oracleeja, jedan od najbogatijih “tehnoloških poduzetnika”.
Ellisonovi dobrotvorni napori protežu se i izvan TBI-a. On je također najveći pojedinačni donator pogrešno nazvanih Izraelskih obrambenih snaga (IDF), posvećujući najveći dio svojih filantropskih napora “jevrejskoj državi”. Ne tako davno, njegov grijeh, David Ellison, dobio je zadatak da preuzme Paramount i njegovu podružnicu, CBS. Nakon toga uslijedila je Ellisonova akvizicija američkih operacija TikToka. Oba događaja je priznao i pozdravio i sam izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
Ovaj angažman bi mogao da objasni zašto je Blair, nakon svih ovih godina, odlučio da se ponovo pojavi u javnosti ili zašto su ga pozvali koji donose velike odluke. 2003. godine, u svom obraćanju iračkom narodu, Blair je obećao da su britanske snage “prijatelji i oslobodioci iračkog naroda, a ne njihovi osvajači”. Hoće li Bler sada reći narodu Gaze da će ih njegova kolonijalna vladavina u Gazi “osloboditi”, da njegove snage nikada zaista neće “osvojiti” Gazu? Ja, zapravo, zašto je Blair spreman da se umiješa u ovu muku, napuštajući udoban i relativno bezbrižan život? Da li ponovo bira “profitabilno” umjesto udobnog?
Prije nekoliko godina, bivša službenica američke nacionalne obavještajne službe Elizabeth Murray ispričala je da su Blaira u njihovoj zajednici nazivali “pudlom Georgea Busha”. Slijedeći stope svog heroja, da li Starmer sada pokušava biti Trumpov? Ili je to jednostavno sam Blair iza kulisa, pokušavajući dokazati da je dostojan nagrade koju bi mogao donijeti mualnu guvernersku poziciju?
Sažetak: Premijer Keir Starmer najavio je uvođenje digitalnih ID dokumenata, što je izazvalo oštre kritike različitih političkih strana, uključujući Faragea i Corbyna. Autor sugeriše da potez nije motivisan sigurnosnim razlozima, već utiče na velike tehnološke kompanije poput Oraclea, čiji je osnivač Larry Ellison, glavni donator Instituta Tonyja Blaira. Blair, iako politički diskreditovan, ostaje aktivan kroz TBI i može igrati ulogu iz senke u politici. Starmer se prikazuje kao neautentičan imitator Blaira, podložan uticaju moći i kapitala, dok je javnost ujedinjena protiv centralizovane kontrole.
