PISjournal – Kina je u najboljoj poziciji od svih zemalja da pobijedi u utrci za dominaciju nad rijetkim zemnim elementima – utrci koja trenutno mijenja pravila globalne trgovine, tehnologije i ulaganja.
Kina je u najboljoj poziciji od svih zemalja da pobijedi u utrci za dominaciju nad rijetkim zemnim elementima – utrci koja trenutno mijenja pravila globalne trgovine, tehnologije i ulaganja.
Dok Washington pojačava napore da smanji zavisnost od Pekinga – što se vidi i u novom sporazumu o ključnim mineralima potpisanom s Australijom u ponedjeljak – postaje sve jasnije da kontrola nad materijalima koji pokreću savremeni svijet sve više ide u korist Kini, a ne protiv nje.
Sjedinjene Američke Države pokrenule su agresivnu kampanju za povrat kontrole nad svojim lancima snabdijevanja. Administracija predsjednika Donalda Trumpa uložila je milijarde dolara u domaće i savezničke rudarske projekte i najavila planove za strateške rezerve minerala. Skraćuju se procedure izdavanja dozvola, ublažavaju ekološki propisi i uvode subvencije za nove pogone za preradu minerala. To je dramatičan pokazatelj ozbiljnih namjera – ali možda dolazi prekasno.
Kineska prednost nije samo ogromna, već i strukturna. Peking je decenijama gradio dominaciju u svakom segmentu lanca rijetkih zemnih elemenata – od vađenja, preko prerade, pa sve do proizvodnje. Danas kontroliše oko 70% svjetske proizvodnje rude i skoro 90% kapaciteta za preradu.
Ovi elementi su skriveni motori digitalne i zelene ekonomije. Nalaze se u pametnim telefonima, električnim vozilima, vjetroturbinama, poluprovodnicima i preciznim vojnim sistemima. Bez njih, savremena industrija bi gotovo stala.
Dok Washington ubrzava svoj plan sustizanja, Kina dodatno učvršćuje svoju kontrolu. Nove kontrole izvoza uvedene ove godine znače da kompanije sada moraju tražiti odobrenje vlade prije nego što izvezu magnete ili legure koje sadrže čak i tragove rijetkih zemnih elemenata porijeklom iz Kine. Pet dodatnih ključnih elemenata nedavno je dodano na listu ograničenog izvoza.
To je ekonomska državna politika u svom najefikasnijem obliku. Peking razumije da kontrola nad zalihama znači uticaj na tržište, a uticaj na tržište znači mogućnost oblikovanja strategije daleko izvan vlastitih granica.
Neravnoteža se ne odnosi samo na minerale. Kina je uspostavila duboku povezanost između svog sektora sirovina i proizvodnog ekosistema. Iste kineske provincije koje se bave preradom rijetkih zemnih elemenata ujedno su i centri proizvodnje baterija, elektroničkih uređaja i tehnologije za obnovljive izvore energije. Ta vertikalna integracija daje Kini prednost u troškovima i brzini koju nijedna zapadna ekonomija ne može nadmašiti.
Nasuprot tome, američki napori ostaju rascjepkani, oslonjeni na privatne izvođače, kompleksne dozvole i političke cikluse koji ometaju dugoročno planiranje.
Kineska dominacija nije slučajnost. Još 1980-ih Peking je prepoznao rijetke zemne elemente kao strateški resurs. Sistematski je ulagao u razvoj stručnosti, obrazovanje inženjera i prihvatio ekološke kompromise koje su druge zemlje nastojale izbjeći.
Dok su zapadne ekonomije prepuštale proizvodnju vanjskim dobavljačima i provodile deregulaciju, Kina je gomilala proizvodne kapacitete. Danas može te kapacitete koristiti kao geopolitičko oruđe, oblikujući ponudu i cijene u skladu sa svojim nacionalnim interesima.
Rizik za Washington je da će njegova intervencija povećati nestabilnost, umjesto da je smanji. Uvođenjem tarifa, subvencioniranjem domaćih proizvođača i izgradnjom strateških rezervi, SAD politizira tržište na način koji stvara nesigurnost za globalne proizvođače. Kompanije koje zavise od stabilnog pristupa materijalima za čistu energiju i tehnologiju sada su uhvaćene u unakrsnu vatru.
Cijene više osciliraju zbog političkih najava nego ekonomskih osnova, a ta nepredvidivost ide u korist onome ko ima najdublju kontrolu nad zalihama – Kini.
Ironično je što su mnoge zemlje koje sada podržavaju američku borbu za „resursnu nezavisnost“ i dalje zavisne od kineske ekspertize i tehnologije kako bi izgradile vlastite lance snabdijevanja. Čak i novi rudnici u Sjevernoj Americi i Australiji često šalju sirovine u Kinu na preradu. Zapad možda posjeduje stijene, ali Kina posjeduje hemiju.
Posljedice za ulaganja su duboke. Restrukturiranje globalne trgovine mineralima pokreće novi industrijski ciklus. Kapital se sliva u istraživanja, preradu, reciklažu i razvoj alternativnih materijala.
Dok zapadni projekti teže ka većoj skali, Kina se širi u Afriku i Latinsku Ameriku, osiguravajući dugoročne ugovore za litij, kobalt i druge ključne elemente. Njene finansijske institucije i državna preduzeća djeluju usklađeno kako bi osigurale budući pristup. Rezultat je da dok drugi jure da je sustignu, Kina već osigurava sljedeću generaciju resursa.
Brojevi govore sami za sebe. Prema nedavnim podacima, kineski izvoz rijetkih zemnih elemenata pao je za više od 8% u odnosu na prethodnu godinu – ne zbog smanjenog kapaciteta, već zbog namjernog ograničenja. Istovremeno, domaća potrošnja raste kako bujaju njeni sektori električnih vozila i obnovljive energije. Kina sve više koristi vlastitu proizvodnju za svoje industrije, a ne za izvoz.
Ta tranzicija – od globalnog dobavljača do samoodrživog potrošača – dodatno jača poziciju Pekinga.
Za investitore, ova promjena donosi i prilike i rizike. Rijetki zemni elementi i strateški minerali postaju temelj nove klase imovine, koja se nalazi između sirovina i tehnologije. Cijene će zavisiti podjednako od političkih odluka kao i od potražnje.
Svaka izvozna zabrana, svaka državna akvizicija, svaki novi savez odmah će uticati na tržište. Nestabilnost će biti intenzivna, ali za one koji se pozicioniraju rano i promišljeno, nagrade mogu biti značajne.
Za vlade, lekcija je jasna – sve se svodi na strateško razmišljanje. Kineski uspjeh nije samo rezultat posjedovanja resursa, već dugoročnog planiranja. Peking je rano uvidio da će kontrola fizičkih inputa određivati ravnotežu ekonomske moći u 21. stoljeću.
Izgradio je kapacitete, obučio radnu snagu i stvorio regulatornu moć koja sada podržava njegov geopolitički uticaj. Replikacija tog modela trajaće decenijama, ne godinama. Utrka za rijetke zemne elemente obilježit će 2026. godinu i godine koje dolaze. Ona preoblikuje saveze, mijenja tokove trgovine i nanovo definira način na koji investitori razmišljaju o sigurnosti i rastu.
SAD može trošiti i donositi zakone, ali Kina je već izgradila temelje. Zbog toga, kako svijet ulazi u novu eru resursnog nadmetanja, Kina ima prednost.
Shvatanje te činjenice već se osjeća na finansijskim tržištima i uticat će na investicione odluke u svakoj velikoj ekonomiji.
Kontrola nad rijetkim zemnim elementima znači kontrolu nad samim savremenim životom. Od baterija koje pohranjuju energiju do mikročipova koji pokreću tehnološki napredak – svaki veliki iskorak zavisi od lanca opskrbe kojim Kina već upravlja. Ostatak svijeta tek sada počinje shvaćati koliko će skupo koštati okretanje od te ovisnosti.
