PISjournal – Zatvaranje vlade SAD-a iz 2025. godine sada je treće najduže u historiji, bez kraja na vidiku i bez glasanja uprkos očekivanjima od 14. oktobra 2025. godine, koja su istekla.
Haos koji se odvijao u Kongresu odraz je američke domaće krize, grube polarizacije, stranačkih podjela i nedostatka izgradnje konsenzusa, što karakterizira njenu problematičnu domaću scenu. I demokrate i republikanci se bore za vlast na štetu javnog dobra, jer su prvi odbili glasati osim ako republikanci ne provedu politike poput proširenja subvencija na „Obamacare“ ili Zakona o pristupačnoj njezi, koji ističe krajem godine.
Međutim, smatrati ovo zatvaranje rutinskom aferom u američkoj politici značilo bi pričati kriminalno ogoljenu priču. Umjesto toga, to je očigledan primjer disfunkcionalnosti SAD-a kod kuće i gubitka kredibiliteta u inostranstvu, a za to nije kriv niko drugi osim Washingtona.
Početak američke fiskalne godine 1. oktobra 2025. godine rezultirao je potpunim kolapsom pregovora između demokrata i republikanaca o uslovima vezanim za finansiranje, budžetske stavke i stranu pomoć. To je spriječilo Kongres da usvoji 12 zakona o aproprijaciji kako bi vlada funkcionisala. Veliki dio ovoga može se pripisati zakonodavnoj disfunkcionalnosti, institucionalnim slomovima i dvostranačkom obračunu na ivici rata.
Uzmimo za primjer činjenicu da republikanci kontrolišu oba doma u nedostatku 60 glasova za razbijanje opstrukcija, te da je Ured za upravljanje i budžet (OMB), pod svojim direktorom Russom Voughtom, nastojao provesti agresivna zatvaranja, uključujući moguća otpuštanja kao odgovor na proteste demokrata.
Ovi radikalni koraci ukazuju na raskid s prošlošću u američkoj politici, gdje su se prethodne razlike oko finansiranja transformirale u politički rat i agresiju, jer se pregovaranje sa suprotstavljenim strankama izjednačava sa ustupanjem političkog prostora.
Rezultat?
Apsolutni haos u obliku dubokih rana na američkoj ekonomiji i prosječnom američkom zaposleniku. Preko 900.000 federalnih službenika je otpušteno, a desetine drugih rade bez premije.
Polarizacija i obračun na ivici sukoba također su doveli do značajnih slomova saveznih agencija, uključujući Centre za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), Nacionalne institute za zdravlje (NIH), nacionalne parkove, agencije za izdavanje pasoša i viza, te poremećaje u putovanjima, što negativno utiče na prosječnog američkog potrošača.
Vojni pripadnici također riskiraju gubitak plate uprkos uvjeravanjima predsjednika Donalda Trumpa, dok se porodice saveznih radnika suočavaju s finansijskim poteškoćama jer su prisiljene da koriste narodne kuhinje i suočavaju se s kašnjenjima u plaćanju stanarine. Egzistencijalne prijetnje uključuju i nedostatak sigurnosti posla jer administracija prijeti otpuštanjem nebitnog osoblja usred trajnog zastoja.
Politički zastoj
Ove potresne realnosti su se otkrile usred razmjene žestokih optužbi i demokrata i republikanaca ne samo o politici, već i o institucionalizmu, pravu i etici. Vođa većine u Senatu, John Thune, i predsjedavajući Predstavničkog doma Mike Johnson su bezobrazno optužili demokrate za zatvaranje Predstavničkog doma i tvrdili da je Republikanska stranka (GOP) ponudila trajnu rezoluciju koja je trebala biti prihvaćena.
Ekstremni stavovi također uključuju optužbe Republikanske stranke za stranački ekstremizam ili izjednačavanje demokratske inicijative za vraćanje subvencija Zakona o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti (ACA) i smanjenja Medicare-a s pokušajima „bankrota“ zemlje.
Demokrate su, s druge strane, osudile Republikansku stranku zbog Trumpovog uticaja na izvršnu vlast u obliku korištenja saveznih agencija, e-mailova, web stranica i službene komunikacije kako bi ih osudile kao kršenje Hatchovog zakona. Zakon zabranjuje saveznim službenicima pristup službenim resursima za vlastite ciljeve. Također, ukazuju na taktiku zastrašivanja koju koriste Republikanci, pri čemu se otpuštanje zaposlenika koristi kao oružje za širu političku korist.
Ekonomski uticaj
Iako postoje osnove u argumentima koje su iznijeli demokrati, obim optužbi i deficita povjerenja s obje strane ukazuje na propadanje američke politike na domaćem planu što ima štetan uticaj na ekonomiju i njen međunarodni kredibilitet.
Sedmična šteta po ekonomiju zbog takve nepromišljenosti iznosi 15 milijardi dolara sedmično, a sekundarni efekti uključuju gubitak prihoda za privatne izvođače radova, kašnjenja u investicijama i ključne ekonomske olakšice poput gušenja beneficija za zaposlene. To, zauzvrat, dovodi do prepreka u funkcionisanju američke ekonomije, kao i u donošenju odluka centralne banke.
Osim toga, političke igre okrivljavanja, skandali i optužbe narušavaju povjerenje u američku upravu, koje je već bilo poljuljano zbog prethodnih zatvaranja. Takvi poremećaji povećavaju nestabilnost, odvraćaju globalne partnere, strane korporacije i vlade od angažmana u nestabilnoj ekonomiji.
Kako će SAD riješiti krizu?
Put naprijed za SAD ostaje neizvjestan. Izlazni putevi, poput privremenog finansiranja s odvojenim pregovorima, nailaze na prepreke, jer se demokrate žestoko protive nastojanju republikanaca da odgode raspravu o subvencijama za pristupačnu zdravstvenu zaštitu, tvrdeći da će njihovi rivali odustati od svojih obaveza. Čak bi i kompromisni paketi zahtijevali umjerene glasove s obje strane kako bi odigrali ulogu u pregovorima o sporazumu, što se čini dalekosežnim, s obzirom na nivo polarizacije koji je bio prisutan 2025. godine.
Postoje i daljnje pravne posljedice, u obliku osporavanja otkaza i kršenja ustava od strane Republikanske stranke, što može dovesti do daljnjih podjela u republikanskoj bazi između pragmatičara koji se zalažu za rješenje problema i tvrdokornih pristalica sklonih poremećajima. Uključivanje sudova u odlučivanje o prekoračenju izvršne vlasti također bi moglo rezultirati dugim sudskim postupcima, držeći vladu SAD u neizvjesnosti i produžavajući bijedu američkih građana.
Polarizirana zemlja
Zatvaranje vlade 2025. godine također karakterizira politika identiteta, pri čemu su pitanja poput Zakona o antikorupcijskoj zaštiti (ACA) sastavni dio demokratskog kreiranja politike. Slično tome, deficit povjerenja se pogoršao usred potencijalnog davanja ustupaka republikancima, što se izjednačava sa slabošću ili političkim porazom. Republikanska stranka smatra da zatvaranje vlade SAD-a predstavlja produženje beskrajnog sukoba, što podrazumijeva produženu paralizu u vladi SAD-a u nedostatku dijaloga i rasprave.
Međutim, glavna žrtva je prosječni Amerikanac. Ovo zatvaranje nije samo po sebi borba oko budžeta, već natezanje konopa o tome da li vlada SAD-a može funkcionirati usred hiperpolarizacije. Zatvaranje se koristi kao oružje za ciljanje institucionalnih normi dok administracija nastoji konsolidovati moć gurajući u stranu konsenzus Kongresa, koji je sam po sebi nedostižan.
S trajnim otpuštanjima, nezaposlenošću, pratećim siromaštvom i bijedom koja postaje normalna, zatvaranje postavlja presedan za buduće vlade u SAD-u da zloupotrebljavaju američko građanstvo, pri čemu osnovne usluge postaju pregovarački adut. Američki kredibilitet, koji je već narušen zbog bezuvjetne podrške Izraelu, demokratskog nazadovanja pod Trumpom i nedostatka poštovanja prema slobodi misli, koja je bila temelj američkog sistema odgovornosti i transparentnosti, također je poljuljan.
To je očigledno u milionskim protestima „Nema kralja“ koji su zahvatili SAD, a opozicioni lideri poput Bernieja Sandersa dovode u pitanje drsko zanemarivanje Washingtona prema teškom položaju prosječnog Amerikanca koji je nezaposlen, razočaran i frustriran.
Zatvaranje vlade dodatno ukazuje na diktatorski pristup vođenja američke vlade u nedostatku strateškog predviđanja. Zatvaranje vlade SAD-a 2025. godine, stoga, nije fiskalni spor. To je duboka kriza upravljanja, kredibiliteta i demokratije u SAD-u.
