PISjournal – Izraelski režim namjerno i sistematski provodi politiku uklanjanja fizičkih dokaza genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih u protekle dvije godine u Pojasu Gaze.
Ova politika provodi se kroz niz operativnih i administrativnih mjera, uključujući sprječavanje ulaska međunarodnih novinara i nezavisnih istražnih komisija u Gazu, kako bi se spriječilo svako kazneno istraživanje ili terensko dokumentiranje koje bi moglo otkriti istinu i potvrditi pravnu odgovornost okupatorskog režima.
Nedavna odluka izraelskog Vrhovnog suda o dodatnom odgađanju pristupa nezavisnim novinarima u Gazu pokazuje institucionalnu saglasnost unutar izraelskih tijela u prikrivanju zločina i zaštiti počinitelja. Sudski sistem stoga pruža zakonsku pokrivenost politici vlade za suzbijanje transparentnosti i brisanje terenskih dokaza zločina u Gazi.
Neprekidno sprječavanje ulaska novinara i međunarodnih istražitelja u Gazu dio je koordinirane politike koju izraelske vlasti provode kroz izvršne, sigurnosne i sudske kanale kako bi udaljile zločine od međunarodnog nadzora i spriječile bilo kakvu odgovornost ili nezavisno istraživanje ozbiljnih prekršaja.
Zabrana ulaska nezavisnih novinara u Gazu prisutna je od početka vojne operacije. Cilj ove politike je uskraćivanje svijeta za uvid u stvarnost terena, potpuna medijska cenzura i sprječavanje pristupa međunarodnim nadzornim alatima i dokumentaciji.
Uprkos primjeni primirja 11. oktobra, Izrael i dalje ne dopušta međunarodnim novinarima ulazak, osim u ograničenim vođenim turama pod nadzorom vojske. Svi prikazani prizori stoga podliježu vojnoj cenzuri i nisu osigurani nezavisnim međunarodnim standardima slobode medija.
Ubistvo 254 palestinska novinara i zabrana ulaska međunarodnog medijskog osoblja primjer su koordinirane izraelske politike čiji je cilj prikriti istinu i monopolizirati narativ, kontrolirati medijsku scenu i spriječiti bilo kakvo nezavisno terensko dokumentiranje. Ova politika uskraćuje žrtvama pravo da svoju priču prenesu svijetu, pretvarajući tragediju u jedinstvenu verziju koju pripovijeda počinitelj zločina.
Izraelske mjere za uništavanje dokaza genocida uključuju nastavak zabrane ulaska međunarodnih nezavisnih istražnih komisija UN-a, istražnih timova Međunarodnog kaznenog suda i drugih specijaliziranih tijela za istraživanje ozbiljnih zločina. Ova namjerna prepreka međunarodnoj pravdi krši obaveze Izraela prema međunarodnom humanitarnom pravu.
Izraelske vlasti također sprječavaju ulazak forenzičkih i antropoloških timova koji bi trebali osigurati mjesta zločina, pregledati ljudske ostatke i dokumentirati biološke i fizičke dokaze masovnih ubistava, genocida i upotrebe zabranjenog oružja. To narušava temelj kaznenih međunarodnih istraga, uskraćuje žrtve i njihove porodice za identifikaciju te sprječava međunarodnu potvrdu prirode i obima počinjenih zločina.
Izrael sprječava uvoz opreme za ekshumaciju, laboratorijskih instrumenata, alata za obdukciju i DNA testiranja, što dovodi do stotina neidentificiranih tijela i uskraćivanja porodicama prava da saznaju sudbinu svojih bližnjih i dostojanstveno se oproste. Među tim tijelima, oko 195 prevezeno je bez identifikacije ili podataka o uslovima smrti, od kojih mnoga pokazuju znakove mučenja i smaknuća bez suđenja.
Nastavak zadržavanja tijela i sprječavanje nezavisnih istraga predstavlja kolektivnu kaznu za palestinske porodice, uskraćujući im temeljno pravo na identifikaciju i dostojanstvenu sahranu.
Izrael je također potpuno uništio više gradova, sela, kampova i stambenih blokova u kojima su počinjeni masovni zločini. Satelitske snimke i izjave svjedoka pokazuju uklanjanje površinskih slojeva tla, ravnanje terena, odvoz ruševina i promjenu lokacija, čime se brišu potencijalni fizički dokazi poput ostataka streljiva, tijela, uzoraka uništenja i tragova eksplozija.
Okupatorski režim zadržava potpunu i nezakonitu vojnu kontrolu nad oko 50% Pojasa Gaze, mijenjajući geografiju kroz uništavanje, bombardiranje i izgradnju novih vojnih baza i puteva na ruševinama, čime se uklanjaju materijalni dokazi i sprječava buduća potvrda zločina.
Ove mjere krše osnovna načela međunarodnog humanitarnog prava koja obavezuju sukobljene strane da očuvaju mjesta zločina do završetka nezavisnih istraga i spriječe manipulaciju dokazima. Također su u suprotnosti s odlukom Međunarodnog suda pravde koja nalaže Izraelu da poduzme sve potrebne mjere za sprječavanje genocida, uključujući očuvanje dokaza.
Izrael skriva stotine, vjerojatno hiljade, tijela, uključujući palestinske zatvorenike, sprječavajući obdukciju koja bi potvrdila uzrok smrti. Ovo krši članak 130. Treće Ženevske konvencije koji zahtijeva poštivanje ostataka i njihovu pravovremenu predaju porodicama.
Odbijanje pravde za žrtve i uskraćivanje svijetu istine predstavlja nastavak samog genocida. Izrael ovim postupcima nastoji izbrisati tragove svojih zločina, kolektivno sjećanje i pravo Palestinaca na vlastitu priču, uklanjajući i žrtve i dokaze njihovog postojanja.
Organizacije za ljudska prava pozivaju međunarodnu zajednicu i relevantna tijela UN-a da odmah omoguće ulazak međunarodnih novinara u Gazu i dozvole im slobodno i nezavisno izvještavanje bez nadzora ili vojne pratnje.
To je nužno za osiguranje transparentnosti, otkrivanje istine o počinjenim zločinima i pružanje neposrednog pristupa međunarodnim forenzičarima, antropolozima i stručnjacima za eksplozive radi osiguranja mjesta zločina i prikupljanja fizičkih i bioloških dokaza prije nego budu izgubljeni ili uništeni.
Obnova i raščišćavanje područja pogođenih masakrima mora se provoditi uz očuvanje i dokumentiranje dokaza; svaka rekonstrukcija koja to ne osigurava, postaje sredstvo brisanja istine i medicinskog sjećanja na počinjene zločine.
Euro-Med Monitor poziva međunarodnu zajednicu i agencije UN-a da podrže okvir za upravljanje ruševinama u Gazi, koji povezuje obnovu i raščišćavanje s očuvanjem i dokumentiranjem dokaza, te da pridržavanje ovog okvira bude preduslov bilo kakvih građevinskih ili raščišćavajućih aktivnosti.
Postoji hitna potreba za otkrivanjem popisa prisilno nestalih, nestalih osoba i tijela, otkrivanjem mjesta ukopa, vraćanjem ostataka porodicama i omogućavanjem međunarodnim i UN mehanizmima da provedu nezavisna istraživanja počinjenih zločina. Počinitelji moraju odgovarati pred međunarodnim sudovima kako bi se osigurala odgovornost i naknada štete žrtvama i njihovim porodicama.
Vijeće za ljudska prava UN-a mora brzo djelovati za aktivaciju i jačanje postojećih mehanizama nadzora i istrage, omogućujući im potpuni pristup Gazi radi zaštite mjesta zločina i osiguranja da dokazi nisu uništeni ili izmijenjeni. Ti mehanizmi trebaju imati potrebnu tehničku i logističku podršku za nezavisno i učinkovito djelovanje.
Međunarodni kazneni sud (ICC) mora proširiti svoje trenutne istrage o Palestini kako bi uključile i trenutni genocid te sistematsko uklanjanje dokaza, poduzimajući praktične mjere za zaštitu mjesta zločina i relevantnih dokaza.
Stručnjaci za ljudska prava upozoravaju da svako odgađanje ovakve intervencije daje Izraelu više vremena za uništavanje dokaza i materijalnih tragova svojih zločina, narušavajući dužnost međunarodne zajednice za zaštitu istine i provođenje pravde. Spašavanje istine u Gazi više nije samo etička obaveza, već zakonska i humanitarna nužnost koja se ne smije odgađati.
Ekskluzivno PISjournal
