PISjournal – S prekidom rata između Hamasa i Izraela, oči izraelskih zvaničnika sada su usmjerene na sjeverni front i libanonske granice.
Masovni napadi izraelske vojske na južne regije Libana posljednjih sedmica podstaknuli su nagađanja da je vjerovatan novi sukob između Hezbolaha i Tel Aviva.
Dokazi o mogućim izraelskim avanturama
Iako Izrael još uvijek nije donio službenu odluku o pokretanju novog rata, terenski dokazi ukazuju na to da sjeverni front ima potencijal za velike događaje u bliskoj budućnosti.
U tom smislu, izraelski ministar odbrane Jisrael Katz u ponedjeljak je posjetio granice s Libanom zajedno s američkim izaslanikom u Libanu Morganom Ortagusom. Cilj je bio pratiti aktivnosti Hezbolaha, izvještavaju izraelski mediji.
Izraelski izvori su također izvijestili da je Izrael navodno zatražio nastavak američke autorizacije za svoje periodične zračne napade unutar Libana, što signalizira blisku koordinaciju između dva saveznika na ovom frontu.
Ovaj razvoj događaja uslijedio je nakon nedavnog izvještaja izraelskog Kan kanala, koji je otkrio da su američki oficiri smješteni u sjedištu Sjeverne komande u Safedu, gdje direktno nadgledaju vojne operacije protiv Libana.
U međuvremenu, izraelska vojska je pokrenula velike vježbe u regiji Gornje Galileje. Gotovo svakodnevno, izraelski dronovi izvode napade na libansku teritoriju, ciljajući pojedince koje Tel Aviv identificira kao članove Hezbollaha. Međutim, dokazi na terenu ukazuju na to da su značajan broj žrtava civili.
Za neke posmatrače, ove akcije ukazuju na postepenu eskalaciju prema širem ratu. Međutim, izraelska kampanja se može tumačiti i iz druge perspektive.
Zašto rat s Hezbollahom nije lak za Tel Aviv?
Iako izraelski premijer Benjamin Netanyahu i njegovi tvrdokorni ministri u vladi vjeruju da je sada, nakon završetka rata u Gazi, zrela prilika da se zada konačni udarac Hezbolahu, stvarnost sugerira da je obnovljeni rat velika stvar koju Izrael ne može podnijeti.
Prvi razlog je taj što je izraelska vojska iscrpljena i ne može ući u novi rat nakon dvije godine borbi u Gazi.
Izvještaji izraelskih medija sugeriraju da desetine hiljada izraelskih vojnika odbijaju povratak na front. Istovremeno, porast protesta izraelskih građana protiv nastavka rata naglašava rastući umor od rata i frustraciju unutar izraelskog društva zbog dugotrajnih i ponavljajućih sukoba. Ljudi na okupiranim teritorijama, iscrpljeni ljudskim i ekonomskim posljedicama, zahtijevaju trajni prekid sukoba.
Ovo gura Netanyahua i tvrdokorne pristalice oko njega da se suoče sa ozbiljnim izazovima uprkos njihovom ugledu. Svaka nova vojna avantura rizikuje izazivanje nove političke krize unutar Izraela, dodatno destabilizujući njegove političke i vojne temelje.
Situaciju pogoršava sve veća javna spremnost Hezbolaha za novi rat. Dok Tel Aviv tvrdi da je uništio značajan dio vojne infrastrukture pokreta otpora, obavještajni podaci sugeriraju da je Hezbollah proteklu godinu aktivno obnavljao i modernizirao svoje kapacitete.
Pokret je u početku bio zatečen u početnim fazama sukoba prošle godine, pretrpjevši teške udarce ciljanim atentatima na nekoliko visokih zapovjednika, uključujući generalnog sekretara Sayyeda Hassana Nasrallaha i njegovog pomoćnika Hashema Safieddinea. Međutim, postepeno je preuzeo inicijativu na bojnom polju. Preciznim raketnim i raketnim napadima koji su nanijeli značajne žrtve izraelskoj vojsci, Hezbollah je na kraju prisilio režim na povlačenje i prisilio ga da prihvati primirje.
Sada je Hezbollah, popravljajući svoje slabosti, obnovio svoju organizacijsku strukturu i nalazi se u situaciji u kojoj može snažno odgovoriti na bilo kakvu prijetnju. U intervjuu za Al-Manar, šef Hezbollaha, šeik Naim Qassem, potvrdio je da je „uprkos ljudskim žrtvama, otpor oživljen i da je Hezbollah spreman za svaki scenario i, ukoliko nam se nametne rat, branit ćemo libanonsko tlo do posljednjeg čovjeka“.
Izraelski lideri možda vjeruju da će im eskalacija napada na Liban i prodor na rijeku Litani omogućiti da okupiraju novu teritoriju i osiguraju svoju sjevernu granicu. Međutim, nedavne izjave Kasema razotkrivaju ovo kao opasnu fantaziju. Kasem je nedvosmisleno izjavio da snage otpora nikada neće dozvoliti okupacionom režimu da pređe u Liban i da su u potpunosti spremni da se suoče sa svakom prijetnjom.
Pouke iz proteklog četvrt vijeka služe i kao upozorenje: svaka kopnena invazija i pokušaj okupacije od strane izraelskih snaga historijski je jačao Hezbollah, povećavajući njegovu moć i popularnost u libanonskom društvu.
Nadalje, ne postoji garancija za pobjedu izraelske vojske u novom ratu. Nakon dvije godine sveopćeg rata u Gazi i korištenja svih dostupnih sredstava, uključujući taktike koje su međunarodno pravo naširoko osudilo kao ilegalne, izraelska vojska nije uspjela razoružati ili uništiti Hamas. Na kraju je bila prisiljena sjesti za pregovarački stol kako bi osigurala dogovor.
Vojna moć Hamasa se ni na koji način ne može porediti sa vojnom moći Hezbolaha, visoko organizovane sile naoružane desetinama hiljada precizno navođenih projektila i naprednih dronova. Sa gorkim iskustvom ponižavajućeg poraza u Gazi još uvijek svježim u sjećanju, slična kampanja u Libanu bi bila eksponencijalno teža za izraelsku okupacionu vojsku.
Ključni faktor koji komplikuje situaciju je jasno odstupanje između Netanyahuovog ratnog huškanja i agende mirovnog plana američkog predsjednika Donalda Trumpa. Iako Trump nesumnjivo dijeli krajnji cilj uništenja Hezbollaha i trenutno vrši pritisak na libanonsku vladu da razoruža pokret, čini se da nema puno interesa da omogući Netanyahuov opasni gambit, potez koji mnogi smatraju manje usmjerenim na izraelsku sigurnost, a više na politički opstanak premijera.
Nakon što je radio na spašavanju Tel Aviva iz bezdane močvare Gaze, što nije donijelo opipljivu stratešku pobjedu, Trump vjerovatno neće htjeti da Netanyahu uvuče Izrael u novu i još nepredvidljiviju krizu.
U Sharm El-Sheikhu, američki predsjednik je bučnom propagandom promovirao svoj plan od 20 tačaka za primirje u Gazi kao „mir“ za Palestinu i regiju. Ali ako u Libanu izbije novi rat, svi njegovi napori će biti uništeni jer je ova diplomatska inicijativa već na rubu propasti, a Netanyahu nastavlja kršiti sporazum iz Sharm El-Sheikha. Posljednjih nekoliko dana, Trump je poslao svoje predstavnike u Izrael u nastojanju da spasi sporazum. Uostalom, deklaracija iz Sharm El-Sheikha, koju američka administracija vidi kao uvod u nastavak arapsko-izraelskog procesa normalizacije, može se raspasti, što može poremetiti sve političke jednačine Washingtona.
Još jedan ključni faktor koji bi mogao odvratiti Izrael od vojne avanture u Libanu je potencijalna iranska reakcija na bilo kakav napad na Libanon. U prethodnim sukobima između Hezbolaha i Izraela, Teheran se suzdržavao od direktnog angažmana. Međutim, jednačina se fundamentalno promijenila. Dva neprijatelja su već bila u direktnom, 12-dnevnom sukobu tokom primirja u Libanu, što je značajno promijenilo granice njihovog sukoba.
Nadalje, s obzirom na to da je Zapad sada aktivirao mehanizam brzog vraćanja JCPOA-e protiv Irana i da međunarodna situacija postaje sve složenija, ulozi u sukobu između Irana i Zapada su povećani, smanjujući mnoga prethodna ograničenja. Dakle, više se ne može odbaciti mogućnost da Teheran direktno uđe u novi rat, pokrećući odlučne raketne i napade dronovima na izraelske ciljeve.
Pored toga, nedavni napad Izraela na Katar nenamjerno je ojačao antiizraelski front među arapskim zemljama, približavajući ih Iranu. Ukoliko sukob u Libanu eskalira, ova dinamika će vjerovatno izazvati mnogo širi i ujedinjeniji regionalni otpor protiv Tel Aviva.
S obzirom na ove faktore, žurba Tel Aviva prema novoj vojnoj kampanji ne bi samo nametnula ozbiljne domaće i vojne troškove, već bi mogla i potaknuti veliku regionalnu koaliciju protiv nje, što bi imalo duboke političke i sigurnosne posljedice za režim u Tel Avivu.
Sve u svemu, može se reći da je izraelski cilj prijetnje Hezbollahu sprječavanje obnove Libana i nastavka raseljavanja ljudi kako bi oštećena područja postala nenastanjiva. Posljednjih sedmica, izraelska vojska je više puta napadala gradilišta i cementare pod krinkom prisustva članova Hezbollaha.
Održavanjem ovih regija praznima, Tel Aviv nastoji osigurati sigurnost okupiranih teritorija i nadzirati Hezbollah. Ali višedecenijsko iskustvo pokazalo je da bi svaka izraelska agresija mogla završiti neuspjehom i da će libanski otpor ponovo dobiti bitku.
Ekskluzivno PISjournal
