PISjournal – U decembru 2024. godine, padom Damaska u ruke pobunjeničkih milicija predvođenih Hayat Tahrir Al-Shamom (HTS) i formiranjem privremene vlade na čelu s Abu Mohammadom al-Jolanijem (zvanično Ahmad al-Sharaa), mnogi posmatrači sirijskih događaja sugerirali su da je zemlja upala u mračan period nestabilnosti.
To se zapravo i dogodilo i ubrzo nakon preuzimanja vlasti od strane milicija, zemlja ne samo da se nije stabilizirala, već je alarmantnim tempom skrenula ka nestabilnosti, kolapsu suverenih institucija i postepenoj podjeli.
Laž o sigurnosti
Jedno od prvih obećanja al-Jolanija po preuzimanju vlasti bilo je vraćanje sigurnosti i okončanje unutrašnjih sukoba. Ali u praksi, njegova vladavina donijela je samo širenje nesigurnosti, eskalaciju etničkog i sektaškog nasilja i suzbijanje manjina. Tokom protekle godine, teritorije pod kontrolom vlade svjedočile su porastu terorističkih napada, sporadičnih sukoba i ciljanih atentata.
Sigurnosna struktura nove vlade postala je instrument za uništavanje političkih i etničkih protivnika, umjesto da osigurava stabilnost.U međuvremenu, manjinske grupe, posebno Kurdi, najviše su patile. Diskriminatorne politike, njihovo isključivanje iz struktura moći i ignorisanje njihovih legitimnih zahtjeva ponovo su otvorili duboke rane iz proteklih decenija.
Prodaja nacionalnog suvereniteta na tržištu koncesija
U vanjskoj politici, pribjegavajući pristupu neograničenih ustupaka regionalnim i međunarodnim akterima, al-Jolani je praktično prodao suverenitet i teritorijalni integritet Sirije. U sjeni njegove šutnje, velike površine zemlje na jugu su vojno okupirane od strane izraelskog režima, a izraelska vojska nastavlja napredovati.
Ovaj izraelski vojni napredak duboko u Siriji ne nailazi ni na vojni ni na politički otpor novih lidera Damaska. Također, ignorirajući nacionalne osjetljivosti, al-Jolani je u svojim interakcijama sa stranim silama, posebno Turskom, davao privilegije koje praktično narušavaju nacionalnu nezavisnost. Ankara, koja se oduvijek protivila kurdskoj autonomiji, sada, uz zeleno svjetlo al-Jolanija, nastoji nametnuti svoje uslove sirijskoj vojsci i vladi.
Sporazum koji nikada nije proveden
Sporazum iz marta 2025. godine između al-Jolanija i Mazlouma Abdija, komandanta Sirijskih demokratskih snaga (SDF), o integraciji kurdskih milicija u nacionalnu vojsku efektivno je zastao, uprkos opsežnoj publici.
Prema sporazumu, SDF bi se pridružio kao specijalni korpus unutar nacionalne vojske, povratak raseljenih osoba bi bio zagarantovan, a uspostavila bi se i uravnotežena zastupljenost Kurda, Arapa i drugih grupa u vladi i parlamentu. Međutim, u praksi se nijedno od ovih obećanja nije ostvarilo.
SDF, koji drži otprilike 30 posto teritorije zemlje i održava kohezivnu administrativnu i sigurnosnu strukturu, zahtijevao je integraciju u jedinstveni blok i očuvanje svog decentraliziranog sistema lokalne uprave. Damask, uz podršku Turske, umjesto toga je insistirao na individualnoj integraciji boraca i raspuštanju nezavisnih kurdskih struktura.Ovaj zastoj odražava dublju krizu unutar identiteta nove sirijske države.
Sada se postavlja pitanje: Hoće li nova vlada ostati centralizovana struktura kao u prošlosti ili će se kretati prema decentralizovanom modelu? Odgovor na ovo pitanje odredit će ne samo sudbinu kurdskog stanovništva već i budućnost nacionalnog jedinstva Sirije.
Umjesto smirivanja tenzija, ova neslaganja su podstakla porast sporadičnih sukoba u pograničnim regijama Deir Ez-Zor i Hasaka, pa čak i povećala mogućnost obnove turske vojne intervencije.
Povratak sjene ISIS-a
U međuvremenu, teroristička organizacija ISIS, kao treći ugao jednačine nesigurnosti, ponovo se jača. Izvještaji govore o ponovnom aktiviranju uspavanih ćelija ove organizacije širom Sirije. S obzirom na strukturnu slabost sigurnosnih snaga i moguće bijeg zatvorenika ISIS-a iz kurdskih zatvora, sjena povratka ove terorističke organizacije na Raku, Deir Ez-Zor i iračke granice raste više nego ikad prije.
Ovo se dešava u trenutku kada je vlada al-Jolanija značajan dio svojih vojnih kapaciteta preusmjerila sa suprotstavljanja prijetnji ISIS-a, umjesto toga fokusirajući se na unutrašnje suzbijanje i političke borbe. Ovo zanemarivanje utrlo je put ponovnom oživljavanju jedne od najopasnijih sigurnosnih prijetnji u regiji.
Izvještaji zapadnih medija, koji idu dalje od pukog nemara, sugeriraju da određene militantne frakcije i komandanti unutar novog režima tajno doprinose jačanju i reorganizaciji ISIS-a. To je čak izazvalo sumnje u skrivenu podjelu rada između al-Jolanijeve vlade i SAD-a s ciljem namjerne destabilizacije sigurnosti Iraka.
Al-Jolani na misiji podjele?
Kombinacija nedavnih događaja postavlja ključno pitanje: Da li je al-Jolani jednostavno previše slab da upravlja zemljom ili izvršava neizrečenu misiju podjele i razbijanja Sirije? U svakom slučaju, ishod je jedan: slabljenje nacionalne moći, širenje nesigurnosti i otvaranje vrata stranoj intervenciji.
U ovim okolnostima, ako sirijski narod ne može izaći iz sjene al-Jolanija i preuzeti inicijativu za obnovu nacionalnih institucija, garantiranje prava manjina i suprotstavljanje stranim prijetnjama, onda budućnost Sirije neće biti ništa više od ponavljanja libijskog ili somalskog scenarija.
Danas, Siriji više nego ikad prije potrebno je patriotsko, sveobuhvatno i nezavisno vodstvo. Potrebno joj je vodstvo koje ne teži komentiranju lične moći i služenju historijskim neprijateljima Sirije, već očuvanju nacionalnog jedinstva, suprotstavljanju stranoj agresiji, vraćanju Sirije njenom historijskom identitetu otpora u arapskom svijetu i osiguravanju prava svih Sirijaca bez diskriminacije. Ali al-Jolanijev jednogodišnji učinak ima još nešto za reći: Njemu ne samo da nedostaje takva perspektiva, već i ide suprotnim putem.
Ekskluzivno PISjournal
