PISjournal – Decenijama su zapadni mejnstrim mediji nastojali predstaviti sebe kao čuvare istine, s misijom da razotkrivaju nasilje, suprotstavljaju se moći i štite javnost od propagandnih manipulacija.
Danas, međutim, ta tvrdnja sve češće zvuči prazno. Publika ne napušta medije samo zbog digitalnih platformi ili društvenih mreža; odlaze jer su institucije kojima su nekada vjerovali prečesto trgovale integritetom za pristup i naklonost moćnih.
Nedavna odluka više od 300 pisaca, akademika i intelektualaca da prestanu doprinositi rubrikama mišljenja The New York Timesa predstavlja prekretnicu. Pismo razotkriva ukorijenjenu anti-palestinsku pristrasnost lista, zahtijeva reviziju izvještavanja o Palestini, zabranu tekstova novinara s vojnom službom u Izraelu i povlačenje osporene istrage iz decembra 2023. godine, “Screams Without Words”.
Uticaj cionističkih interesa očit je kroz rad urednika i kolumnista: bivši urednik Bill Keller nadgledao je izvještavanje koje je pripremilo teren za rat u Iraku, a novinari poput Ronena Bergmana i Jodi Rudoren djeluju kao nepristrani glasnici izraelskog režima.
Kolumnisti poput Berta Stephensa i Davida Brooksa relativiziraju gubitke života u Gazi, prikazujući više od 68.000 smrtnih slučajeva kao “asimetriju” ili legitimnu odbranu, što pokazuje kako jezik medija oblikuje percepciju tragedije.
Pad gledanosti kablovskih i mrežnih vijesti u trećem kvartalu 2025. godine odražava gubitak povjerenja publike. Vlasništvo i oglašavanje stvaraju izopačene podsticaje: konglomerati i milijarderski investitori danas oblikuju uređivačke horizonte, dok prihodi od reklama vojno-industrijskog i farmaceutskog sektora funkcionišu kao svojevrsan novac za ćutanje. Istina vene kada se pristup i distribucija kombiniraju s komercijalnim interesima, a novinarska prosudba nagriza.
Pokušaji medija da utišaju kritičare Izraela, poput intervjua Tuckera Carlsona s Nickom Fuentesom, pokazali su da cenzura često jača, a ne smanjuje uticaj sporne retorike. Slično tome, korporativne konsolidacije i strateški transferi kadrova, primjerice spajanje Skydancea s Paramountom i unapređenje Barí Weiss u CBS Newsu, demonstriraju kako geopolitički i ekonomski interesi oblikuju uređivačke agende.
Zaključak je jasan: u savremenim medijima uređivačke odluke sve češće određuju bilansi i interesi investitora, a ne profesionalna obaveza prema istini. Jezik i pristup medija oblikuju javnu percepciju, često relativizujući patnju i omogućavajući politički servis sile. Povjerenje publike se stoga mora ponovno zaslužiti transparentnošću, integritetom i posvećenošću istini, inače rizikujemo normalizaciju manipulacije i širenje nepravde.
