PISjournal – Nastavljajući svoj agresivni pristup u vanjskoj politici, američki predsjednik Donald Trump naredio je nastavak nuklearnih testova nakon više decenija, signalizirajući ulazak u novi Hladni rat između Washingtona i njegovih globalnih rivala poput Kine i Rusije.
Ova naredba, koja je došla ubrzo nakon preimenovanja Ministarstva odbrane u Ministarstvo rata, ukazuje na odlučnu odluku Bijele kuće da započne agresivniju vanjsku politiku.Na prvi pogled, ove dvije odluke izgledaju kao demonstracija sile.
Ali bliži pogled otkriva da su one samo spektakularne, osmišljene da prikriju strukturne slabosti supersile čiji je stvarni dosje, od Iraka i Afganistana do Ukrajine, priča o neuspjehu. Kao da SAD, putem ovih medija i vojnih manevara, pokušavaju odvratiti svijet od gorke istine o svom strateškom bankrotu. Ovaj izvještaj će istražiti kako se ova igra moći odvija unutar stvarnosti dubokog neuspjeha.
1. Igra moći u eri propadanja
Danas, SAD sve više podsjećaju na trgovca koji je nekada bio najbogatiji na tržištu, ali se sada suočava s praznim kasama i uništenim kreditnim rejtingom. Pa ipak, očajnički se drže fasade velike, uticajne sile, čija su bivša slava i autoritet odavno nestali.
Postepeni pad ekonomije, spiralna dužnička kriza, duboki društveni rascjepi i raspadajući domaći politički legitimitet nagrizaju stvarnu moć SAD-a. Kao rezultat toga, održavanje imidža supersile sada se prvenstveno oslanja na medijske manevre i teatralne geste.
Nedavno ponašanje Washingtona na svjetskoj sceni, od njegovih insceniranih „mirovnih“ posredovanja u Zapadnoj Aziji do ograničenih vojnih operacija protiv Irana, Venecuele i Osovine otpora, direktan je odraz ove stvarnosti: demonstracija moći, koja se odvija u kontekstu bankrotirane stvarnosti.
2. Znakovi bankrota moći
Kao i u ekonomiji, bankrot u politici se dešava kada troškovi očuvanja kredibiliteta premaše stvarne mogućnosti vlade. U posljednjim decenijama, različiti znaci su se pokazali u vezi sa SAD-om, a najvažniji od njih su:
Ekonomski pad: Nacionalni dug je porastao na preko 35 biliona dolara, dok je udio SAD-a u globalnom BDP-u pao na ispod 25 posto.
Oslabljena vojna moć: Haotično povlačenje iz Afganistana, neefikasno upravljanje krizom u Ukrajini i smanjeno odvraćanje od Osovine otpora predvođene Iranom ukazuju na fundamentalnu operativnu slabost.
Raspadanje domaće kohezije: Duboki politički raskol, kriza izbornog legitimiteta i historijski kolaps javnog povjerenja u vladine institucije gurnuli su naciju u unutrašnju krizu.
Suočena s ovom stvarnošću, bivša supersila je sve više prisiljena usvajati jeftine i visokodecibelne politike u očajničkom pokušaju da spriječi potpuni kolaps svog nekadašnjeg imidža.
3. Manevri s niskim troškovima, politika spašavanja obraza
Dok bankrotirani biznismen pokušava spasiti svoj obraz malim, ali bučnim poslovima na tržištu, američka strana industrija ide istim putem:
Privremene i selektivne sankcije: Sankcije su se od pravih alata pritiska pretvorile u instrumente medijskog poziranja.
Ograničene vojne operacije: Napadi dronovima i raketama u Siriji, Iraku i Jemenu sada se prvenstveno izvode zbog medijskog uticaja, a ne opipljivih strateških dobitaka.
nscenirano diplomatsko posredovanje: Od „mirovnih planova“ Trumpove administracije za Zapadnu Aziju do napora Bidenove administracije u ukrajinskoj krizi, sve su to pokušaji projiciranja američkog prisustva na globalnu scenu s koje se njen stvarni uticaj smanjuje.
Ove mjere su politički ekvivalent reklamnim trikovima bankrotirane kompanije, očajnički pokušaj da se teatralnošću uvjere investitori da je preduzeće još uvijek održivo.
4. Prikriveni troškovi i dugoročne posljedice
Iako ove igre moći na kratak rok mogu ukloniti iluziju dominacije, na dugi rok mogu stvoriti razorne posljedice:
Erozija povjerenja saveznika: Nacije poput Saudijske Arabije, Turske, pa čak i neke evropske vlade, zaključile su da Washington više ne može pouzdano ispunjavati svoje sigurnosne obaveze.
Ohrabrivanje rivala: Prepoznajući rastući jaz između stvarne moći SAD-a i njenog teatralnog prikazivanja, konkurenti poput Kine, Rusije i Irana proširuju svoje sfere uticaja.Ubrzanje globalne nestabilnosti: Brzoplete i nepredvidive odluke Washingtona guraju međunarodni poredak prema neupravljivom haosu.
U suštini, svaka nova medijska predstava koju SAD priređuju predstavlja još jedan korak bliže eroziji njihovog historijskog statusa supersile.
5. Kraj jedne ere
Današnje SAD su poput bankrotiranog trgovca koji se i dalje drži svoje fine odjeće kako bi sakrio bankrot od svojih povjerilaca. Ali stvarnost će se otkriti prije ili kasnije. Stvarnost je da su politički i moralni resursi Washingtona erodirali i da je era njegove apsolutne hegemonije završila.
Neefikasne sankcije, inscenirane operacije i medijski manevri nisu ništa više od očajničkih pokušaja da se održi sjećanje na zlatno doba. Svijet brzo ulazi u eru multipolarne ravnoteže snaga, a SAD, uprkos svojoj buci, više nisu glavni igrač na svjetskoj sceni.
Ekskluzivno PISjournal
