PISjournal – Međunarodni institut za strateške studije (IISS) u saradnji s bahreinskim ministarstvom vanjskih poslova u glavnom gradu Manami održao je 21. sesiju Manama dijaloga. Samit je tokom godina postao jedan od najvažnijih godišnjih sigurnosnih foruma u Perzijskom zaljevu.
Međunarodni institut za strateške studije (IISS) pokrenuo je Manama dijalog 2004. godine. Tokom protekle dvije decenije, forum je izrastao u najprestižnije okupljanje u Zapadnoj Aziji za raspravu o političkim i sigurnosnim pitanjima.
Za razliku od formalnih sastanaka UN-a ili Arapske lige, Manamski dijalog održava poluformalnu prirodu. Ova struktura namjerno potiče opuštenije okruženje u kojem kreatori politika mogu rješavati osjetljive teme, uključujući energetsku sigurnost, regionalne sukobe, budućnost arapsko-izraelskih odnosa, globalnu konkurenciju moći i prijetnje koje predstavljaju nove tehnologije.
Forum je također značajan po uravnoteženom i raznolikom popisu učesnika. Ovogodišnji sastanak okupio je multipolarnu mješavinu zapadnih sila, uključujući SAD, Veliku Britaniju i Francusku, uz arapske države poput Saudijske Arabije, UAE, Katara, Egipta i Bahreina, te predstavnike iz Istočne Azije i Afrike. Otprilike 700 gostiju iz 65 zemalja okupilo se u Manami, a među visokoprofiliranim učesnicima bili su ministri vanjskih poslova Jordana, Omana, Bahreina i Velike Britanije.
Istaknuta karakteristika ovogodišnjeg dijaloga bilo je uključivanje 27 mladih političkih lidera i lidera istraživačkih centara, pozvanih u okviru programa IISS-a „Mladi lideri“. Ovaj potez signalizira namjeru organizatora da njeguju novu generaciju sigurnosnih elita, pomjerajući regionalni sigurnosni diskurs s tradicionalnih okvira prema konceptima usmjerenim na razvoj i tehnologiju.
Praktični fokus dijaloga dodatno su naglasili sastanci na marginama: ukupno je održano 103 službena bilateralna razgovora između delegacija, što pokazuje da se forum podjednako bavi konkretnom diplomatijom koliko i debatom.
Ove godine, na samitu su razmatrana tri glavna područja: Prvo, redefiniranje regionalne sigurnosti u svjetlu novih političkih dešavanja, posebno nakon rata u Gazi, događaja u Libanu i nove vladavine u Siriji. Drugo, istraživanje uloge globalnih sila u osiguravanju regionalne sigurnosti usred geopolitičke konkurencije između SAD-a, Rusije i Kine. I treće, perspektive ekonomske i tehnološke saradnje unutar novog sigurnosnog poretka u Perzijskom zaljevu.
Analiza diskusija na ovogodišnjem samitu otkriva centralni strateški horizont: obnovu novog poretka u regiji. Rad foruma istaknuo je ključni regionalni pomak, budući da arapske države rade na održavanju svojih tradicionalnih sigurnosnih veza sa SAD-om i Evropom, a istovremeno usvajaju pragmatičniji pristup prema istočnim silama poput Kine i Indije.Nadalje, normalizacija odnosa s izraelskim režimom ostaje na dnevnom redu arapskih diplomatskih krugova, iako indirektno.
U suštini, Manamski dijalog ove godine više nego ikad prije pokušao je odraziti prelazak regije s logike konfrontacije na logiku upravljanja rivalstvima.
Tajni slojevi sastanka: Od normalizacije do arapskog NATO-a
Mnogi arapski zvaničnici na marginama samita jasno su stavili do znanja da njihov trenutni cilj nije sukob s Iranom, već stvaranje trajne ravnoteže u regionalnim odnosima; one koja održava odvraćanje, a istovremeno omogućava ekonomski i tehnološki rast. Pa ipak, takvi stavovi su bili u oštroj suprotnosti sa službenim programima mnogih drugih učesnika ove godine. U tom kontekstu, stavovi američkih i britanskih predstavnika mogli bi se smatrati onima koji oblikuju ukupni ton samita.
David Cooper, britanski ministar vanjskih poslova, izjavio je da se Pojas Gaze mora izvući iz trenutne „sive zone“ između rata i mira i da je potreban hitan napredak. Dodao je da bi nova upravna vlast trebala preuzeti odgovornost za obnovu Gaze i da se oružje mora prikupiti od naoružanih grupa. Ovo je bila jasna referenca na raspuštanje vojnih krila Hamasa i Islamskog džihada.
U međuvremenu, Tom Barrack, američki izaslanik u Libanu i Siriji, predstavio je još jedan dio šire mape Washingtona „Novog Bliskog istoka“. Opisao je Libanon kao propalu državu, okrivljavajući Hezbollah za njen kolaps. Prema njegovim riječima, Libanon ostaje jedina zemlja koja se nije uskladila s onim što je nazvao arapsko-izraelskom agendom koju predvode SAD, te kao rezultat toga, Washington ima malo interesa za ulaganja u toj zemlji. Barrack je pozvao Bejrut da otvori direktne pregovore s Izraelom i preispita svoj trenutni pristup.
Za razliku od prethodnih, ovaj samit je stavio manji naglasak na direktne vojne saveze s Amerikancima. Umjesto toga, diskusije su se fokusirale na zajedničku sigurnost, multipolarnu saradnju i rastuću ulogu srednjih sila u regionalnim poslovima.
U skrivenom dijelu samita, također su se vodili tihi napori za unapređenje normalizacije odnosa između određenih arapskih država i Izraela putem neformalne sigurnosne saradnje. Iako se ovo nikada nije javno spominjalo, sastanci na kojima su učestvovali zvaničnici NATO-a, Bahreina i Jordana navodno su se fokusirali na koordinaciju pomorskih i obavještajnih službi, što je u suštini proširenje okvira Abrahamovog sporazuma.
Konačno, ovaj forum treba smatrati dijelom napora arapsko-zapadnog tabora da koordiniraju svoje stavove s ciljem uspostavljanja arapskog NATO-a protiv Osovine otpora u regiji, a također i da pripreme teren za normalizaciju arapskih odnosa s izraelskim režimom nakon završetka krize u Gazi. Čini se da mnogi arapski lideri insistiraju na prekidu vatre u Gazi ne kako bi pomogli nesretnim Palestincima, već kako bi utrli put približavanju izraelskoj okupaciji.
Ekskluzivno PISjournal
