Hassan Hassan
Autor je osnivač i glavni urednik New Lines Magazina, američko-sirijski analitičar i koautor knjige ISIS: Inside the Army of Terror.
PISjournal –Godine 2004., Bashar al-Assad,budući da je bio na početku svoje predsjedničke karijere i želeći da zaštiti vlast od posljedica američke invazije na Irak, ohrabrio je mlade Sirijce i muslimane da pređu u Irak kako bi se oduprli američkoj okupaciji.
Među onima koji su se odazvali pozivu bio je i tihi 22-godišnjak po imenu Ahmed al-Sharaa, student mirne naravi i osrednjeg uspjeha na fakultetu. Te godine sam bio još jedan student u Damasku, a mobilizacija na univerzitetu i drugima mjestima nije bila tako suptilna.
Sjećam se da sam bio šokiran kada je, za vrijeme raspusta na fakultetu, taksista na putu za moje selo u Albu Kamalu, blizu iračke granice, otvoreno govorio o prevozu boraca do Anbara.
Dvije decenije kasnije, al-Sharaa je odigrao ključnu ulogu u rušenju države koja ga je svojevremeno pozivala na džihad.
Njegovo putovanje od školarca iz Damaska do pobunjeničkog komandanta na čelu Hayat Tahrir al-Sham-a (HTS) otkriva ne samo složene raskrižje podijeljene historije Sirije, već i evoluciju globalnih džihadističkih pokreta.
Rođen 1982. u raseljenoj porodici sa okupirane Golanske visoravni, Ahmedov rani život bio je simbol težnji arapske srednje klase. Njegov otac, istaknuti ekonomista, i njegova majka, konzervativna profesorica geografije, preselili su se sa porodicom u Saudijsku Arabiju a 1989. godine vratili su se u Siriju.
Prema Hussamu Jazmatiju, sirijskom istraživaču koji je napisao veoma opširnu biografiju Ahmeda al-Sharaae, roditeljski dom u bogatoj četvrti Mazzeh Eastern Villas simbolizirao je njihov skroman uspjeh, iako je mladi Ahmed ostao introspektivan, a njegovi drugovi iz razreda prisjećaju se studioznog, ali neupadljivog dječaka sa naočalama debelog okvira.
Militantna ideologija
Kao tinejdžer, postao je sve više politički zainteresovan a njegov pogled na svijet oblikovala su dva ključna događaja: palestinska intifada 2000. i napadi 11. septembra 2001. godine.
Događaji 2000. i 2001. radikalizirali su ovog mladog čovjeka, odvrativši ga od sekularnog obrazovanja prema vjerskoj predanosti i militantnoj ideologiji. Do 2003. godine, kada su SAD izvršile invaziju na Irak, al-Sharaa je napustio svoje univerzitetske studije, pustio bradu i zamijenio svoju studentsku odjeću za strogu odjeću pobožnog selefije.
U martu 2003. Ahmed al-Sharaa se dobrovoljno prijavio u borbu protiv američke okupacije u Iraku. Stigavši u Bagdad sedmicama prije njegovog pada, prema Jazmatijevim riječima, ubrzo se našao u turbulentnom sunitskom uporištu Ramadi.
Ovaj formativni period izložio ga je haosu rata i uveo ga u rastuće mreže džihadističkih boraca. To je takođe postavilo teren za njegovu kasniju transformaciju.
Iako u to vrijeme nije bio povezan s bilo kojom većom iračkom frakcijom, Ahmed je prešao granicu nazad u Siriju pod dubokim utjecajem selefijsko-džihadističke ideologije koja će definirati njegovu karijeru.
Zatvor Abu Ghraib
Nakon kratkog predaha u Siriji, gdje je za dlaku izbjegao zatvor tokom razbijanja novonastalih džihadističkih ćelija, al-Sharaa se vratio u Irak 2005. godine.
Ovaj put se pridružio maloj pobunjeničkoj grupi koja je bila povezana s Al-Kaidom u Iraku (AQI). Uhvaćen je 2006. dok je postavljao bombu pored puta i proveo je pet godina u američkim vojnim zatvorima, uključujući Abu Ghraib i Camp Bucca.
Ove godine su bile transformativne. Al-Sharaa je usavršio svoje strateško razmišljanje i izgradio saveze s budućim vođama Islamske države, uključujući Abu Bakra al-Baghdadija.
U vrijeme kada je pušten na slobodu 2011. godine, Ahmed al-Sharaa je postao Abu Mohammad al-Jolani, borbeni operativac s vizijom.
Ubrzo nakon toga, i nakon rastuće pobune u Siriji, ponovo se povezao s Abu Muslimom al-Turkmanijem, istaknutom figurom s kojom se sprijateljio tokom njihovog boravka u američkom pritvoru.
Turkmani, koji je od tada postao guverner Ninive pod Islamskom državom, bio je jedan od rijetkih koji je znao Jolanijeve sirijske korijene. Zajedno su ponovo razmotrili razgovore iz zatvora o potencijalu džihada u Siriji.
Na osnovu ovih razgovora, Jolani je izradio sveobuhvatan prijedlog za proširenje utjecaja Islamske države na Siriju. Turkmani je lično predao plan Abu Bakru al-Bagdadiju, emiru Islamske države. Bagdadi ne samo da je to odobrio, već se sastao sa Jolanijem kako bi skicirao operativni okvir.
Sofisticirana propagandna mašina
Do avgusta 2011. Jolani je prešao u Siriju sa šest boraca od povjerenja, postavljajući temelje za ono što će postati Jabhat al-Nusra, tajna sirijska podružnica Islamske države Irak. Al-Baghdadi je, prema vlastitim izvještajima svoje grupe godinama kasnije, podijelio svoje resurse između dvije grupe podjednako.
Pod Jolanijevim vodstvom, Jabhat al-Nusra je brzo stekla na značaju, kombinujući vojnu snagu sa sofisticiranom propagandnom mašinom. Prema Jolanijevom izvještaju za Al Jazeeru, njegova grupa se fokusirala na projektovanje moći gađajući mete visokog profila, kao što su ključni sigurnosni i vojni objekti ili vladini zvaničnici, u različitim dijelovima zemlje.
Njegova rana strategija, naglašavajući saveze s lokalnim pobunjeničkim frakcijama i izbjegavanje brutalnih ekscesa Islamske države, donijela je grupi i teritoriju i regrute.
Do 2013. službeno se zakleo na vjernost Al-Kaidi, nakon što je iračka grupa jednostrano objavila spajanje dvije grupe pod isključivom Bagdadijevom vladavinom.
Kako bi izbjegao tehničko napuštanje zakletve vjernosti (bejata) Bagdadiju, Jolani je tvrdio da se njegova konačna zakletva duguje generalnom vođi Al-Kaide Aymanu al-Zawahiriju i prije njega Osami bin Ladenu.
Kako se sirijski sukob odugovlačio, Jolanijeve ambicije su počele da se odvajaju od globalne agende Al-Kaide.
Godine 2016. je formalno prekinuo veze s organizacijom, rebrendirajući svoju grupu u Jabhat Fatah al-Sham i kasnije je spojivši u Hayat Tahrir al-Sham (HTS). Dok su kritičari rebrendiranje vidjeli kao kozmetički, to je omogućilo Jolaniju da predstavi HTS kao organizaciju fokusiranu na Siriju, distancirajući je od transnacionalne džihadističke etikete.
Do 2017. Jolani je konsolidirao vlast unutar HTS-a, postavši njegov neprikosnoveni lider. Pod njegovom komandom, grupa je usvojila pragmatičniji pristup, angažujući se u lokalnoj upravi i nastojeći da se legitimiše kao politički akter. Ova promjena je otuđila tvrdokorne džihadiste, ali mu je donijela opreznu podršku nekih elemenata sirijske opozicije, pa čak i prešutno priznanje međunarodnih aktera koji su oprezni zbog ponovnog oživljavanja ISIL-a.
Krajem prošlog mjeseca, koalicija pobunjeničkih snaga, predvođena HTS-om i podržana prešutnom turskom podrškom, pokrenula je iznenadnu ofanzivu koja je brzo promijenila putanju sirijskog sukoba.
Operacija pod kodnim nazivom “Odvraćanje od agresije” počela je 27. novembra i brzo je preplavila odbranu režima u ključnim gradovima, prvo u Alepu i Hami. Kolaps režima je ubrzan slomom komandovanja i kontrole, što je dovelo do minimalnog otpora dok su pobunjenici napredovali prema Homsu i Damasku.
Do 8. decembra, vlada Bashara al-Assada se srušila, a izvještaji pokazuju da je predsjednik pobjegao iz zemlje.
Za njegove pristalice, Jolani je pronicljiv taktičar koji je pomogao u oslobađanju zemlje od diktature. Za njegove klevetnike, on je nemilosrdni oportunista čija ga prošla pripadnost i ideološke promjene čine neprikladnim da vodi zemlju s kosmopolitskim gradovima i različitim vjerskim manjinama.
Unutar Sirije, međutim, čini se da su razmišljanja ljudi negdje drugdje. Za njih je najvažniji prioritet okrenuti stranicu građanskog rata i fokusirati se na obnovu života i zajednica.
Nakon godina razaranja, mnogi Sirijci smatraju svrgavanje Assada ključnim prvim korakom ka normalnosti, a Jolanijevo dosadašnje vodstvo obilježilo je iznenađujući nivo pragmatizma.
Za sada, Sirijci izgledaju oprezno optimistični, nadajući se da će se Jolanijeva evolucija od militantnog pobunjenika do pragmatičnog vođe nastaviti. Izazov je ogroman: vladati rascjepljenom nacijom, održavati mir među suprotstavljenim frakcijama i pomiriti ožiljke decenijskog građanskog rata.
Da li se Jolani može izdići u susret ovim izazovima na kraju će odrediti da li je njegova transformacija stvarna.
al-Jolani al-Jolani
