Basel Haj Jasem Wagner
Autor se bavi centralnoazijskim i kavkaskim pitanjima, istraživač rusko-turskih odnosa i autor knjige “Kazahstan i sirijska Astana”.
PISjournal – Iako je prošlo samo nekoliko sati od najave pobune od strane komandanta grupe Wagner i njenog povlačenja,uticaj ovog događaja na ruske bezbjednosne službe, vojsku i Ukrajinu ostaju neizvjesni. Zbog nestabilne situacije prerano je dati konačnu procjenu ili donijeti zaključke o tome kako se to odvijalo.
Bez obzira na temeljne razloge,pobuna grupe Wagner je postala značajan događaj u ruskoj i međunarodnoj politici. To je izazvalo zabrinutost za budućnost ove privatne vojne kompanije koja je optužena za obavljanje raznih “poslova” u ime ruske vlade.
Prema The Washington Postu, američke obavještajne agencije su sredinom juna dobile informacije koje sugeriraju da šef Wagner grupe Jevgenij Prigožin planira oružanu akciju protiv ruskog odbrambenog establišmenta. Prigožin je dugo kritizirao establišment zbog navodnog neuspjeha u ratu u Ukrajini. Obavještajni podaci su odmah prijavljeni Bijeloj kući i drugim vladinim agencijama.
Nakon što je Prigožin najavio pobunu, nekoliko američkih zvaničnika je reklo da nisu iznenađeni. Napomenuli su da su tačni detalji i vrijeme Prigožinovih planova postali jasni neposredno prije njegovog zapanjujućeg preuzimanja ruskog vojnog štaba u Rostovu. Prema izvještaju ruske novinske agencije TASS,ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov spomenuo je da je američki ambasador u Moskvi, nakon gušenja pobune, “jasno dao do znanja” da SAD nisu umiješane u Wagnerovu pobunu i izrazio nadu u sigurnost ruskog nuklearnog arsenala.
Iako bi moglo biti izazovno ili preuranjeno raspravljati o direktnoj američko-zapadnoj ulozi u Wagnerovoj pobuni, postoji nekoliko indirektnih faktora koji su doprinijeli neskladu između Wagnera i ruskog vojnog establišmenta. Zapadna vojna podrška pružena ukrajinskim snagama rezultirala je žestokim otporom, razotkrivajući operativne nedostatke unutar ruske vojske. To je pojačalo sukob i nesuglasice između Wagnera i ruskog ministarstva odbrane, što je na kraju dovelo do Prigožinove deklaracije o pobuni.
Nakon rješavanja pobune posredovanjem bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, Wagnerov komandant je istakao stručnost i sposobnosti njegovih snaga. On je naveo da se smatraju među najiskusnijima u Rusiji, a možda i u svijetu. On je dalje tvrdio da njihova grupa obavlja razne misije širom svijeta, uključujući Afriku, arapske zemlje i druge regije, a pozitivne rezultate su postigli u Ukrajini.
“Nijedan borac iz naše grupe nije želio da potpiše ugovor sa ruskom odbranom jer su prije vojne operacije znali da će izgubiti svoje sposobnosti, a broj onih koji su potpisali nije prelazio 2%. Uvijek smo bili protiv rada pod zastavom Ministarstva odbrane”, dodao je Prigožin.
Možda najistaknutiji faktor koji je ohrabrio i ubrzao Prigožinove poteze i natjerao ga da pređe sve crvene linije, bila je pristrasnost predsjednika Vladimira Putina u korist zvaničnog ruskog vojnog establišmenta kada je odobrio odluku ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua da svi dobrovoljci, uključujući pripadnike Wagnera,potpišu ugovore sa Ministarstvom odbrane i za to je bio određen rok do prvog jula. Osim toga, unutar agencija i među ruskim generalima mogu postojati stranke koje podržavaju Prigožinove pokrete, a to će postati jasno u narednih nekoliko dana. Glavni faktor je zaokupljenost ruske vojske ukrajinskim protunapadom i njegovim ograničenjem, što otežava napuštanje frontova kako bi se suprotstavili Wagnerovoj pobuni unutar Rusije.
Budućnost Wagnerove mreže operacija
Nedovršena pobuna ruske privatne vojne grupe Wagner postavlja pitanja o sudbini goleme mreže vojnih i komercijalnih operacija te grupe u regijama Evrope, Bliskog istoka i Afrike.
Procjenjuje se da Wagner samo u Africi ima najmanje 5.000 boraca, od kojih su većina bivši ruski vojnici i neki osuđenici iz ruskih zatvora. Tu su i drugi strani elementi koji su svi plaćeni borci i na zvaničnom nivou nemaju veze sa Rusijom, gdje ne postoji zakon koji dozvoljava formiranje oružanih grupa.
Širenje Wagnera na ovaj način ne samo da podržava ruski utjecaj, već i pruža mogućnost Kremlju da smanji broj gubitaka ruskih snaga u bilo kojem sukobu u koji su uključene, jer poginuli Wagnerovci neće biti formalno povezani sa zvaničnim gubicima ruskih snaga. Rusko poricanje odnosa vlade sa Wagnerom dalo je mogućnost da ne preuzme odgovornost za svoje postupke. No,elementi ove grupe su svuda.
Nakon pobune, Putin je priznao da je država finansirala Wagnerovu mrežu, dok je Moskva isprva odbila da prizna postojanje Wagnera, a zatim je poricala odnos vlade s njom prije nego što su bitke u Ukrajini sve to promijenile. Rusko izgnanstvo je godinama pružalo način da se održi poluga koju Wagner daje Moskvi, uz mogućnost poricanja odgovornosti za njene postupke, ali nakon nedavnih dešavanja, suočit ćemo se s drugačijom realnošću.
Prema The Washington Postu, Putinov neuspjeh da preduzme odlučnu akciju protiv plaćenika umiješanih u pobunu ili ih pozove na odgovornost podriva sliku koju on prikazuje da ima potpunu kontrolu nad događajima. Shodno tome, vraćanje kontrole nad Wagnerom moglo bi se pokazati korisnim za Putina, jer bi povratilo povjerenje u zemlje u kojima nestabilni moskovski režim ima utjecaj. Ključno pitanje sada se vrti oko sudbine Wagnerovih operacija i da li Kremlj može ukloniti Prigožina uz očuvanje imperije koju je uspostavio na tri kontinenta.
Prigožin je podložan američkim i evropskim sankcijama i već nekoliko godina je optužen za miješanje u američke izbore, posebno u predsjedničke izbore 2016. godine. Američki State Department je ranije ponudio nagradu do 10 miliona dolara u zamjenu za izvještavanje o informacijama o Prigožinova veza sa “miješanjem u izbore u SAD”. Optužen je i za stvaranje “elektronskih armija” sa lažnim nalozima koji su aktivni na društvenim mrežama u pokušaju da utiče na birače diskreditacijom kandidata ili širenjem dezinformacija.
