Giorgio Cafiero
PISjournal – Delegacija SAD-a na visokom nivou posjetila je Kinu ove sedmice kako bi kanale komunikacije na višim nivoima između Washingtona i Pekinga držala otvorenim. Ključni cilj je spriječiti scenario u kojem nesporazumi donose katastrofalni ishod.
Kako navodi State Department ,dolazak pomoćnika državnog sekretara za pitanja istočne Azije i Pacifika Daniela Kritenbrinka i više direktorice Vijeća za nacionalnu sigurnost za Kinu i Tajvan, Laure Rosenberger u Langfang bio je povezan s naporima da se „nastavi odgovorno upravljanje konkurencijom između dvije zemlje i da se istraže potencijalne oblasti saradnje”.Kritenbrink i Rosenberger se također pripremaju teren za posjetu američkog državnog sekretara Antony Blinkena Kini početkom sljedeće godine.
Ovi razgovori u Langfangu, koji su održani 11. i 12. decembra, govorili su o određenim tenzijama u američko-kineskim odnosima. Delegacija Washingtona je naglasila važnost “odgovornog upravljanja konkurencijom” i sprječavanja sukoba. Sigurnost na Korejskom poluotoku i ruska invazija na Ukrajinu bila su dva međunarodna pitanja koja su pokrenuta tokom ovih razgovora.
“Iskreni i sadržajni” sastanci američke delegacije sa kineskim zamjenikom ministrom vanjskih poslova Xie Fengom su nastavak trosatnog sastanka američkog predsjednika Joea Bidena s njegovim kineskim kolegom Xi Jinpingom prošlog mjeseca u Indoneziji. Otkako je Bidenovo predsjedavanje počelo prije skoro dvije godine, ovo je bio prvi put da su dvojica lidera sjela i razgovarala. Iako sastanak na marginama samita G-20 na Baliju nije rezultirao bilo kakvim opipljivim promjenama u politici Washingtona ili Pekinga niti bilo kakvim velikim diplomatskim iskorakom, korisno je to što su ova dva lidera imala priliku da se pozabave nekim problemima u bilateralnim pitanjima.
“To je sjajan znak za obje strane da nastave da razgovaraju jer, nepotrebno je reći, više povezanosti pomaže boljem razumijevanju pozicija jednih i drugih i smanjuje bilo kakve pogrešne procjene kada su tenzije prilično visoke”,rekao je Ngor Luong, nerezidentni saradnik Atlantskog vijeća Global China Hub.
Pad u odnosima
Posljednjih godina, odnos Washingtona i Pekinga bio je u opadanju. Huawei, špijunaža, stanje ljudskih prava u Xinjiangu i američka kontrola izvoza su među spornim pitanjima koja su pojačala tenzije između SAD-a i Kine tokom predsjedavanja Donalda Trumpa a koje su se nastavile i za vrijeme Bidena. Međutim,ono što ima daleko najveći potencijal da podstakne oružani sukob između dvije globalne sile je Tajvan.
Putovanje predsjednice Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi u Tajpej u avgustu izazvalo je napetosti u visoko militariziranom Tajvanskom tjesnacu koje su dosegnule nivo koji nije viđen decenijama, što je povećalo zabrinutost širom svijeta zbog rizika od vojne konfrontacije oko otoka. Kao odgovor na Pelosijinu kontroverznu posjetu Tajvanu, kinesko ministarstvo vanjskih poslova optužilo ju je za “opake i provokativne radnje” koje su predstavljale miješanje u unutrašnje kineske poslove. Osim jake retorike, Peking je prekinuo razgovore s Washingtonom o klimatskim promjenama i vojnim pitanjima, dok je Tajvanu nametnuo neke trgovačke sankcije. Kinezi su također izveli određene vojne vježbe kako bi Tajpeju poslali poruku o tome “kako bi Kina mogla odsjeći tajvanske luke, napasti najvažnije vojne strukture i blokirati pristup stranim snagama koje bi Tajvanu mogle priskočiti u pomoć”.
Iako Biden i Xi nisu uspjeli da postignu sporazum oko Tajvana uspjeli su da jedan drugome pokažu crvene linije Washingtona i Pekinga. Obojica lidera su se složila da je potrebno spriječiti “novi hladni rat” između njihovih zemalja.
Međutim, neki stručnjaci sumnjaju da će tenzije oko Tajvana vjerovatno uskoro popustiti. “Čini se da Biden i Xi nisu postigli napredak po pitanju Tajvana”, rekao je dr. Stephen Wertheim, viši saradnik u američkom Statecraft programu pri Carnegie Endowmentu za međunarodni mir.
“Oni su ponovili svoje ranije stavove, okrivljujući jedni druge za promjenu statusa quo: Biden je tvrdio da SAD uopće nisu promijenile njegovu politiku Jedne Kine, dok je Xi rekao da se SAD igraju vatrom oko pitanja Tajvana. Značajno je da je Biden rekao da nije vidio nikakav ‘neposredni pokušaj’ Kine da napadne Tajvan, i iako je Biden iznio činjenicu, njegova izjava predstavlja nešto što je u suprotnosti s nedavnim upozorenjima američkih zvaničnika koji sugeriraju da bi se invazija mogla dogoditi uskoro, možda u narednim godinama. Ipak, ni Biden ni Xi nisu promijenili svoj osnovni pristup, tako da svi znakovi ukazuju na kontinuirano narušavanje mira i stabilnosti preko Tajvanskog moreuza”, dodao je Wertheim.
Kontradiktorni interesi
Gledajući unaprijed, nema razloga očekivati bilo kakve temeljne promjene u skorije vrijeme kada se radi o ukupnim pozicijama i strategijama koje SAD i Kina imaju prema Tajvanu. Od 1940-ih, Washington je podržavao vlasti Republike Kine u Tajpeju, dok je ostao odlučan da zadrži otok neovisno od Pekinga. Narodna Republika Kina nastavlja da svoj nedostatak kontrole nad Tajvanom smatra izvorom teškog poniženja i vjeruje da je preuzimanje kontrole nad otokom sa stanovišta teritorijalnog integriteta kineske države neophodno.
“Strateški, SAD i Kina su već odlučile o konačnom cilju: proširenju kineskog teritorijalnog suvereniteta nad Tajvanom pod Nixonom. Ono gdje se ne slažu je oko toga kako i kada proširiti ovaj suverenitet,” objasnila je dr. Fatima Z. Er-Rafia, konsultant i predavač na HEC Montrealu (Univerzitet u Montrealu). “Za Washington, Peking se prebrzo kreće kada je u pitanju Tajvan,u vrijeme kada se svijet bori s raznim globalnim krizama.”
“Ovi kontradiktorni interesi Washingtona i Pekinga ne mogu se lako pomiriti”, rekla je dr. Ewa Dryjanska, istraživačica Kine i Japana. „Sadašnje kinesko rukovodstvo ostat će vrlo uporno u pogledu otoka jer ga Peking od 1949. godine smatra jednim od glavnih elemenata svog nacionalnog interesa. Ovo pitanje stvara stvarni rizik od vojnog sukoba u regionu koji može brzo da evoluira u globalni.”
Bez obzira na to, bilo je važno da su dvojica lidera saopćili da nijedna od njihovih zemalja nije voljna da vodi vojni sukob oko otoka, što je umirujuće za međunarodnu zajednicu i može imati stabilizirajući uticaj, objasnio je dr. Yun Sun, viša saradnica i kodirektorica programa za Istočnu Aziju i direktorica Kineskog programa u Stimson centru. “Hoće li se tenzije smiriti zavisi od toga da li će se sporazum pretvoriti u konkretne akcije dviju zemalja”,rekla je dr.Sun. “Novo razumijevanje Tajvana bi moglo biti previše. Ali ako dvije strane shvate da ona druga strana ne želi vojni sukob, ja bih to nazvala uspjehom.”
Dr. Jacopo Scita, doktorant na Univerzitetu Durham, podijelio je sličnu ocjenu. “Ono što je sasvim jasno proizašlo iz sastanka (Biden-Xi) je da SAD i Kina ostaju pri svom razumijevanju pitanja Tajvana. Ipak, u trenutnoj krhkoj ravnoteži, činjenica da su dvije strane jasno iznijele svoje stavove i da je Peking signalizirao volju za nastavkom saradnje koja je prekinuta nakon Pelosijinog putovanja, nekako je ohrabrujuća.”
Zaista, zdravo je da su obje strane spremne da se odgovorno angažuju na načine koji mogu smanjiti rizike potencijalne vojne konfrontacije oko Tajvana. U konačnici, i Washington i Peking imaju bezbroj razloga da nastave s diplomatijom s obzirom na to koliko je u pitanju i u kojoj mjeri američki i kineski lideri i građani žele spriječiti rat oko Tajvana. Ako bi izbio bilo kakav sukob oko otoka, ne bi se mogla isključiti opasna mogućnost nuklearne razmjene između SAD-a i Kine. Takav ekstremni scenario predstavljao bi prvi direktni sukob između dvije nuklearno naoružane sile.
Sljedeće godine, Washington i Peking će, nadamo se, nadograditi prošlomjesečni sastanak Bidena i Xija, kao i posjetu američke delegacije Kini ove sedmice, s više razgovora koji mogu zadržati komunikacijske kanale otvorenim i poštedjeti svijet vojne konfrontacije u Tajvanskom moreuzu. Izbjegavanje rata je moguće, čak i ako je rješavanje svih razlika između SAD-a i Kine u odnosu na Tajvan izuzetno teško zamisliti u doglednoj budućnosti.
