PISjournal – Trodnevna posjeta turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Kuvajtu, Kataru i Omanu prošle sedmice na prvi pogled izgleda kao nastavak aktivne diplomatije Ankare u Perzijskom zaljevu, ali u kontekstu krhkog primirja u Pojasu Gaze, ovu posjetu treba posmatrati kao dio širih turskih napora da redefinira svoje mjesto u novom regionalnom poretku.
Turneja turskog predsjednika dogodila se u trenutku kada se zapadna Azija suočava s humanitarnim, političkim i sigurnosnim krizama koje proizlaze iz rata u Gazi. Od početka rata, nakon što je kritizirala zločine izraelskog režima, pa čak i riskirala sukob s Tel Avivom u Siriji nakon pada predsjednika Bashara al-Assada, Turska pokušava unaprijediti svoju ulogu od potpunog kritičara do konstruktivnog aktera nakon rata. Erdoganova posjeta trima arapskim monarhijama Perzijskog zaljeva dio je ove strategije.
1. Ciljani odabir partnera u Perzijskom zaljevu
Na svojoj posljednjoj regionalnoj turneji, Erdogan je namjerno odabrao tri nacije sa uravnoteženim odnosima niske napetosti koje su u skladu s Ankarom: Kuvajt, Katar i Oman.
Ovaj izbor signalizira namjernu i ciljanu promjenu turske vanjske politike, fokusirajući se na zemlje koje dijele njen stav o krizi u Gazi i posjeduju značajan potencijal za ekonomsku i sigurnosnu saradnju.
Kuvajt: Kao pouzdan partner Ankare u Perzijskom zaljevu, Kuvajt ima tradicionalni antiizraelski stav, dugu tradiciju propalestinskog zagovaranja i brzo širenje ekonomskih veza s Turskom. Njihova trgovina dostigla je 720 miliona dolara u 2024. godini, s projekcijama koje ukazuju na udvostručenje ove brojke u narednim godinama.
Katar: Kao ključni strateški saveznik Turske, dvije nacije blisko sarađuju u vezi s važnim regionalnim slučajevima, uključujući Siriju, Libiju i Palestinu. Katar, koji je domaćin istaknutim ličnostima Hamasa, sarađivao je s Ankarom na aktivnom vođenju diplomatskih napora za prekid vatre. Ulogu Turske dodatno učvršćuje njena aktivna vojna baza u Kataru, kamen temeljac strategije sigurnosnog partnerstva Dohe.
Oman: Ovaj uravnoteženi regionalni igrač održava pozitivne odnose i s Iranom i s jemenskim pokretom Ansarullah u Sani, često djelujući kao posrednik u regionalnim krizama. Bilateralni odnosi s Turskom ušli su u novu fazu nakon posjete sultana Haithama bin Tarika Ankari prošlog novembra.
Ovaj izbor pokazuje Ankarinu težnju da izgradi koaliciju nacija sa sinergijskim političkim i ekonomskim uticajem, dok istovremeno namjerno izbjegava intenzivna rivalstva koja definiraju širi regionalni pejzaž.
2. Poslijeratna diplomatija: Turska kao arhitekta mira
Tokom svoje turneje, turski lider je pokušao predstaviti Ankaru kao aktivnog igrača u periodu nakon rata u Gazi. Prijedlog za formiranje međunarodne radne grupe koja bi osigurala održivost primirja, upozorenja o ponovljenim kršenjima primirja od strane Izraela i obustava trgovine s Tel Avivom, sve to ukazuje na Ankarino nastojanje da igra ključnu ulogu u budućim sigurnosnim aranžmanima u regiji.
Iskorištavajući svoje blisko savezništvo s Katarom i usklađene stavove s Kuvajtom i Omanom, Turska se sada pozicionira da igra centralnu ulogu u obnovi Gaze i poslijeratnom upravljanju. Erdogan je eksplicitno izjavio spremnost svoje zemlje da učestvuje u međunarodnim misijama obnove i očuvanja mira.
Kroz ovu humanitarnu diplomatiju, Ankara se trudi da se predstavi kao zagovornik palestinskog naroda i kredibilan posrednik. Ova strategija ne samo da odjekuje u javnom mnjenju širom muslimanskog svijeta, već ima i za cilj da osigura Turskoj ključno mjesto za stolom kada se bude pregovaralo o budućim političkim aranžmanima za Gazu.
Međutim, put do ovog cilja prepun je značajnih prepreka. Ankarine ambicije suočavaju se s eksplicitnim protivljenjem Tel Aviva i usklađenim pritiskom osovine protiv Muslimanske braće, koju predvode Saudijska Arabija i UAE, a koja vrši pritisak na SAD da obuzda rastući uticaj Turske u budućnosti Gaze.
3. Sigurnost i ekonomija: Dva krila turskog uticaja
Tokom posjete potpisan je niz strateških sporazuma o energetici, odbrani, investicijama i visokom obrazovanju. Ovi sporazumi ukazuju na nastojanja Turske da uspostavi svoje trajno prisustvo u regiji Perzijskog zaljeva kroz strukturno partnerstvo.
U Kuvajtu su dvije strane potpisale sporazume u oblasti odbrane, energetike i građevinarstva, direktno nadograđujući temelje posjete kuvajtskog emira Ankari prošle godine. Vojna saradnja se također ubrzava, obilježena porastom posjeta na visokom nivou između šefova odbrane i kuvajtskom nabavkom turskih naoružanih dronova Bayraktar TB2. Također je izražena spremnost za kuvajtsko učešće u turskom projektu razvoja domaćeg borbenog aviona 5. generacije KAAN.
U Kataru su dva saveznika sazvala 11. sastanak Vrhovnog strateškog komiteta Turske i Katara, ključnog tijela za koordinaciju dugoročne politike. Na sastanku su potpisani novi sporazumi koji obuhvataju odbranu, trgovinu, investicije i visoko obrazovanje.
Razgovori u Omanu fokusirali su se na nastavak saradnje u ekonomskoj i kulturnoj saradnji nakon značajne posjete sultana Haithama bin Tarika Ankari prošlog novembra. Novi sporazumi o infrastrukturi i kulturnoj razmjeni naglasili su obostranu volju za produbljivanjem odnosa.
Zajedno, ovi sporazumi učvršćuju ulogu Ankare kao važnog ekonomskog i sigurnosnog partnera za države Perzijskog zaljeva, omogućavajući Turskoj da podigne svoj uticaj s političkog na strukturni nivo.
4. Implicitne poruke: Redefiniranje regionalne ravnoteže
Ova turneja nosila je oštre političke poruke i za regionalne i za međunarodne aktere:
S jedne strane, Turska signalizira svoju spremnost da postane pouzdan sigurnosni partner arapskih zemalja Perzijskog zaljeva, sposoban da zaštiti njihov suverenitet i igra veću ulogu u regionalnoj stabilnosti. Ova poruka odjekuje u Perzijskom zaljevu koji je duboko uznemiren nedavnim napadom izraelskog režima na vođe Hamasa na katarskom tlu, što je očigledno kršenje suvereniteta.
Taj incident je potaknuo duboke sumnje među tim državama u nastavak izraelske agresije i pouzdanost SAD-a kao njihovog glavnog garanta sigurnosti. Posljedično, potraga za alternativnim sigurnosnim partnerima postala je ključni dio njihove odbrambene strategije, što dokazuje nedavni krovni sporazum o nuklearnoj odbrani između Saudijske Arabije i Pakistana.
S druge strane, turneja služi kao jasan signal turskim regionalnim rivalima da Ankara odlučno širi svoju sferu uticaja. Kroz ove angažmane na visokom nivou, Erdogan želi pokazati da Turska nije samo igrač u upravljanju krizama, već i ključni arhitekt budućnosti regije. Ova poruka dobija posebnu težinu u vrijeme kada je nekoliko regionalnih konkurenata opterećeno unutrašnjim sukobima ili iscrpljujućim posredničkim sukobima.
5. Turska i novi regionalni poredak
Analitičari smatraju da je Turska, nakon sporazuma Al-Ula iz 2021. godine kojim je riješena kriza u Perzijskom zaljevu, pristupila sveobuhvatnijem pristupu svojoj politici prema Perzijskom zaljevu. Ovaj pristup joj omogućava da uspostavi uravnotežene odnose s njima uprkos različitim stavovima s raznim stranama.
Mustafa Yatim, univerzitetski profesor i politički analitičar, rekao je za Al Jazeeru da Turska raste u svojoj poziciji kao uravnotežene i efikasne zemlje koja traži regionalnu stabilnost u poretku Perzijskog zaljeva. Koristeći višeslojnu diplomatiju, tvrdi on, Turska je uspjela igrati posredničku i konstruktivnu ulogu, istovremeno održavajući odnose sa sukobljenim stranama poput Irana, Izraela, Zapada i arapskog svijeta.
U vrijeme kada regija prolazi kroz duboke geopolitičke razvoje, Erdogan pokušava uspostaviti mjesto Turske kao efikasnog i uravnoteženog aktera pod sjenom bliskih veza s Trumpom i kombinacijom humanitarne diplomatije, poslovnih veza i sigurnosnih obveznica.
Zaključak: Erdogan i misterija poslijeratnog perioda
Erdoganova turneja po Kuvajtu, Kataru i Omanu mora se posmatrati kao dio šire turske kampanje za redefiniranje njene uloge u promjenjivoj dinamici moći u regiji.
Iskorištavanjem diplomatskih, ekonomskih i sigurnosnih prilika, Ankara se pozicionira ne samo da učestvuje u obnovi Gaze, već da igra centralnu ulogu u oblikovanju buduće političke i sigurnosne arhitekture Bliskog istoka.
Erdoganova turneja po Kuvajtu, Kataru i Omanu mora se posmatrati kao dio šire turske kampanje za redefiniranje njene uloge u promjenjivoj dinamici moći u regiji.
Iskorištavanjem diplomatskih, ekonomskih i sigurnosnih prilika, Ankara se pozicionira ne samo da učestvuje u obnovi Gaze, već da igra centralnu ulogu u oblikovanju buduće političke i sigurnosne arhitekture Zapadne Azije.
Ova turneja označava prekretnicu u regionalnoj diplomatiji Ankare. To je diplomatski angažman koji, pored službenih sastanaka, nosi strateške poruke za budućnost regije. Ovom posjetom, Erdogan je pokušao predstaviti Tursku kao arhitektu poslijeratnog perioda. Ovo je uloga koja, ukoliko dobije podršku partnera iz Perzijskog zaljeva, može značajno unaprijediti poziciju Ankare u regionalnim jednačinama.
Ekskluzivno PISjournal
