PISjournal – Tokom protekle dvije godine, Tel Aviv se suočava sa višestrukom krizom koja nije ograničena samo na vojne operacije u Gazi. Iako je pretrpio neviđene žrtve i gubitke tokom rata i borio se sa situacijom koju stvaraju palestinske grupe otpora, situacija izvan Gaze također ne ide u prilog Tel Avivu.
Ono što danas vidimo u Izraelu je niz gubitaka i neuspjeha u kulturnim, društvenim, političkim, ekonomskim i diplomatskim oblastima koje muče ovaj režim, a mnogi posmatrači su zaključili da Izrael ide ka kolapsu.
Erozija cionisti da generira narativ u Hollywoodu
Jedno od područja na koje izraelski režim posebno računa su zapadni mediji i kinematografija, posebno Hollywood. Projekt kulturnog cionizma decenijama radi na promociji žrtvenog lica Jevreja i izraelskog režima u SAD-u, a istovremeno, uz prikazivanje izraelskih zločina, antisemitizam predstavlja kao globalnu prijetnju.
Međutim, sada se u ovom narativnom zidu pojavila duboka pukotina i katastrofa i genocid u Gazi ne mogu se sakriti iza pozorišne zavjese.
Sve veći broj holivudskih ličnosti javno osuđuje vojne akcije Tel Aviva u Gazi, što predstavlja značajnu promjenu u stavu industrije i dovodi u pitanje dugogodišnje narative u podršku cionističkom projektu.
Plima javnog mnjenja se mijenja, s preko 350 istaknutih aktera koji su potpisali otvorena pisma i peticije osuđujući nasilje u Gazi i pozivajući na globalnu akciju protiv zločina okupacionog režima.
Angelina Jolie, priznata američka glumica i bivša specijalna izaslanica UNHCR-a s preko dvije decenije humanitarnog rada, iskoristila je svoju platformu kako bi izrazila solidarnost s Gazom. Istaknula je katastrofalnu humanitarnu situaciju dijeleći izvještaj organizacije Doktori bez granica na svom Instagramu.
Glumac Andrew Garfield je izjavio: „Moramo usmjeriti svoju energiju na ono što je zaista važno, možda na živote Palestinaca u Gazi upravo sada. Možda moramo usmjeriti svoja srca i energiju prema njima i prema svima koji pate od užasa našeg svijeta, onima kojima je uskraćeno pravo na dostojanstven život. Tamo mora ići naša energija“.
U snažnom činu sjećanja, britanski glumac Steve Coogan javno je pročitao imena djece ubijene u Gazi na bdijenju, rekavši: „Sve su to bila djeca sa životima, koja nisu imala nikakve veze s ovim sukobom… Ovo mora prestati.“
Pozivajući na deeskalaciju, američki glumac Mark Ruffalo je rekao: „Naučili smo da bombardovanje ne funkcionira. Bombardovanjem nećemo postići mir. A sve što kažemo je: kakva je šteta u davanju šanse primirju?“
Oskarovka Natalie Portman, rođena u Al-Qudsu (Jerusalimu), pojačala je glasove antiratnih demonstranata u Izraelu kroz seriju Instagram priča. Podijelila je slike s demonstracija u Tel Avivu gdje su građani zahtijevali kraj rata u Gazi i pozvala svoje pratioce da doniraju humanitarnu pomoć za njen narod.
Slično tome, Thom Yorke iz Radioheada koristio je svoju platformu društvenih medija da oštro kritikuje izraelskog premijera Netanyahua, kojeg traži Međunarodni krivični sud, zbog „strašne blokade“ i sprječavanja dostavljanja pomoći Gazi, navodeći da je „izgovor samoodbrane odavno poništen“.
Ova promjena stava od strane glavnih kulturnih ličnosti zadaje strateški udarac medijskoj legitimnosti režima koji se uveliko oslanjao na izgradnju narativa. Hollywood, nekada sigurno utočište za proizraelsku propagandu, sada je postao istaknuta arena za otkrivanje svijetu postupaka Tel Aviva i zagovaranje teškog položaja Palestinaca. Ova transformacija naglašava da su čak i najmoćnije propagandne mašine u konačnici ranjive na kolektivnu ljudsku potragu za istinom.
Studentski pokreti i promjena zapadnog pogleda na cioniste
Prošle godine, evropski i američki univerziteti bili su poprište najvećih studentskih protesta protiv izraelske genocidne kampanje u Gazi. Ovi protesti nisu ostali samo okupljanja i marševi, već su se pretvorili u kampanje bojkota, zauzimanja akademskih kampusa, pa čak i pritiska na univerzitetske uprave da zauzmu moralni stav. Uostalom, ovi univerziteti su mašine koje proizvode buduće zapadne lidere, kreatore politike i elite, a sada generacija njih cionistički projekat ne smatra legitimnom opsesijom, već i moralnim i humanitarnim pitanjem.
Kao što ankete pokazuju, značajna promjena u američkom javnom mnijenju, posebno među mlađim generacijama, predstavlja strateški izazov tradicionalnom narativu koji okružuje Izrael. Podaci glavnih anketa ukazuju na značajan pad pozitivnih stavova o izraelskoj vladi, pri čemu mladi Amerikanci vjerovatno sve manje percipiraju njene postupke kroz prizmu neupitne simpatije ili je vide isključivo kao žrtvu u sukobu.
Ova erozija javne podrške udara na ključni stub legitimiteta Tel Aviva, koji se dugo oslanjao na čvrstu, dvostranačku podršku zapadnih sila, posebno SAD-a. Kako slabi temelj ove podrške na lokalnom nivou, dugoročna rekalibracija političkih stavova postaje neizbježna – čak i u Washingtonu. Pritisak na političare da usklade svoje stavove s promjenjivim vrijednostima svojih birača će rasti.
Pad cionističke naracije u akademskim krugovima i širem društvu stoga nije prolazni protestni pokret, već znak dublje, historijske promjene.
Simbolična bitka flote humanitarne pomoći protiv izraelske okupacije
Jedno od simboličnih područja izraelskog gubitka na globalnom nivou su napori međunarodnih aktivista i grupa da razbiju opsadu Gaze, koja je na snazi od 2007. godine. Takve flotile humanitarne pomoći kao što su Madeline, Handala i Sumud isplovile su kako bi simbolično prekinule opsadu i dostavile pomoć, vršeći snažan pritisak na Tel Aviv.
Svaki put kada izraelske snage presretnu ili napadnu ove brodove s pomoći, to izaziva val međunarodne osude, dodatno narušavajući globalni imidž režima. Svaki zaplijenjeni brod služi kao nova optužnica na sudu svjetskog javnog mnjenja, a svaki pritvoreni aktivista postaje živi dokaz očaja režima koji se sve više izoluje što više pribjegava represiji. Ove flotile su pokazale da opsada Gaze nije samo fizička – ona je i moralna. A sada je upravo ta moralna opsada ta koja neprestano guši Tel Aviv.
Svjetski protesti razotkrivaju Izrael
Za Tel Aviv, ovi narodni pokreti su strateška noćna mora. Ovaj režim, koji je sebe oduvijek prikazivao kao žrtvu i imao globalnu podršku, sada se suočava s okeanom narodnog protivljenja i negativnih reakcija među svojim tradicionalnim saveznicima. Nijedan moćan lobi ne može u konačnici zaustaviti ovaj rastući val narodnog neslaganja, koji je potaknut probuđenom globalnom savješću. Ove scene sve jasnije pokazuju da legitimitet Izraela erodira, a protesti koji ispunjavaju ulice širom svijeta vjerovatno su preteča značajnijih promjena u međunarodnom političkom poretku.
Politička i diplomatska kriza
Na političkom frontu, izraelska vlada se suočava s višestrukom krizom koja pogađa samu srž njenog legitimiteta. Rastući val priznanja nezavisne palestinske države, koji sada dolazi od strane njenih tradicionalnih zapadnih saveznika, probio je nekada čvrsti zid bezuslovne i nepokolebljive podrške Tel Avivu. Čak je i normalizacija odnosa s određenim arapskim nacijama, nekada proglašena velikim diplomatskim trijumfom Izraela, sada ili zastala ili se suočava s intenzivnim domaćim kritikama unutar samih tih zemalja.
Uprkos tvrdnjama Netanyahua i njegovih krajnje desničarskih ministara da nikada neće dozvoliti uspostavljanje palestinske države, međunarodna zajednica odlučno preduzima korake ka okončanju ovog osam decenija dugog sukoba putem priznanja. U značajnom potezu, Generalna skupština UN-a je prošle subote ogromnom većinom glasova usvojila rezoluciju, nazvanu Njujorška izjava, kojom se otvara put uspostavljanju države Palestine. Uprkos snažnom protivljenju Izraela i SAD-a, 142 od 193 države članice UN-a glasale su za, sa samo 10 protiv i 12 suzdržanih.
Istovremeno, na pravnom frontu, međunarodni sudovi postali su noćna mora za najviše zvaničnike režima. Pravne akcije protiv lidera poput Netanyahua za ratne zločine ne samo da su ograničile njihovu mogućnost službenih putovanja, već su i uništile dugogodišnju globalnu sliku režima o nekažnjivosti.
Možda najteži udarac predstavlja društvena i kulturna izolacija izraelskih građana širom svijeta. Od stadiona do umjetničkih festivala i akademskih krugova, suočavaju se s protestima i ekskomunikacijom. Ovo široko rasprostranjeno odbacivanje ukazuje na to da se ne samo izraelska vlada, već i cionistički projekat suočavaju s moralnim pitanjima svjetske javnosti i da nema bijega od historijske presude.
Pokret za ekonomski bojkot
Globalni pokret bojkota, dezinvestiranja i sankcija (BDS) pojavio se kao moćan oblik civilnog i ekonomskog instrumenta, značajno porastao posljednjih godina i postao glavna strateška briga koja potresa Izrael. Pozivajući na bojkot robe, akademskih institucija i kompanija povezanih s ovim režimom, pokret je izvršio značajan ekonomski pritisak.
Izraelska ekonomija u velikoj mjeri zavisi od svog visokotehnološkog sektora i izvoza proizvoda zasnovanih na znanju. U tom kontekstu, svaka značajna ograničenja ili bojkoti u tehnološkoj sferi mogli bi imati ozbiljne štetne posljedice. Brojne međunarodne kompanije, pod pritiskom javnosti ili nastojeći zaštititi vlastiti ugled, već su počele smanjivati svoje veze s Tel Avivom.
Ovaj trend izolacije postepeno odvaja izraelsku ekonomiju od globalnih tržišta i narušava njene ekonomske temelje. Pokret BDS se pokazao kao efikasno sredstvo koje moralno ogorčenje pretvara u opipljiv ekonomski pritisak. Ako se ovaj trend nastavi, mogao bi progresivno oslabiti ekonomske stubove koji podržavaju izraelski režim i pogoršati njegove unutrašnje krize.
Zbirka ovih gubitaka i pritisaka u vojnoj oblasti ili u politici, kulturi, društvu i ekonomiji pokazuje da se izraelski režim nalazi na oštroj silaznoj putanji. Više se ne može nadati isključivo američkoj i zapadnoj podršci, jer iste te zemlje vide promjenu u pogledu javnosti prema izraelskom režimu. Posmatrači tvrde da propast Izraela ne znači proces preko noći, već da je to proces koji je već započeo, sa znacima vidljivim širom svijeta, te da se kolaps, prije ili kasnije, čini neizbježnim.
Ekskluzivno PISjournal
