PISjournal – Nedavni izvještaj lista The Guardian, nakon 200 dana od početka drugog mandata Donalda Trumpa, prikazuje politička zbivanja u Sjedinjenim Američkim Državama koja su, prema mišljenju mnogih analitičara, prešla prag upozorenja i ušla u fazu „praktične realizacije“ autoritarizma.
U političkim znanostima autoritarizam znači koncentraciju vlasti u rukama jedne osobe ili male skupine, slabljenje neovisnih institucija, ograničavanje političkih i građanskih sloboda te korištenje državnih instrumenata za učvršćivanje vlasti.
Posljednjih decenija većina komparativnih studija je proučavala ovaj fenomen u kontekstu novodemokratskih država ili onih sa slabim institucijama. No, iskustvo SAD-a – posebno u drugom Trumpovom mandatu – je ozbiljan izazov toj pretpostavci, jer je ta zemlja do nedavno važila za jednu od najstabilnijih demokratija na svijetu. Upravo to čini aktuelne trendove posebno značajnim i u domaćem i u akademskom kontekstu.
Trump sada ne samo da koristi četverogodišnje iskustvo s vlasti, već raspolaže i mrežom političkih, ekonomskih i medijskih saveznika koji mogu provoditi njegov program u raznim područjima. Pomilovanja osuđenih zbog događaja od 6. januara, pritisci na statističke i pravosudne institucije, prekrajanje izbornih okruga te isključivanje nedokumentiranih migranata iz popisa stanovništva primjeri su koje The Guardian navodi kao manifestacije autoritarnog trenda.
Institucionalizacija moći: Od pokušaja i grešaka do strukturnog dizajna
Tokom Trumpovog prvog predsjedničkog mandata, mnoge njegove inicijative su nailazile na otpor sudova, Kongresa, pa čak i opozicije unutar njegove vlastite stranke. Često bi se na Twitteru žalio na te otpore i povlačio ili mijenjao odluke. U drugom mandatu takvih obrazaca gotovo da nema. Sada zna da za uklanjanje prepreka najprije mora promijeniti same strukture. Primjer za to je prelazak s platforme X (Twitter) na vlastitu društvenu mrežu Truth Social s koje promovira svoje poteze.
Ovu promjenu pristupa moguće je vidjeti na nekoliko razina. Na „ljudskoj razini“ svjedočimo imenovanju lojalnih osoba na čelo ključnih institucija poput Ministarstva pravosuđa, FBI-a i Ureda za statistiku. Ta imenovanja se ne temelje na stručnim kvalifikacijama nego na političkoj odanosti Trumpu, čime se slabi institucionalna neovisnost i tijela pretvaraju u instrumente predsjedničke volje.
Na „pravnoj razini“ Trump koristi izvršne ovlasti, izdavanje hitnih uredbi i pritisak na Kongres radi promjena izbornih zakona ili nadzornih procedura kako bi konsolidirao moć. Iako se te mjere formalno mogu uklopiti u zakonski okvir, njihova je svrha ograničiti mehanizme kontrole i ravnoteže. Na „mrežnoj razini“ nastoji privući saradnike koji kombiniraju ekonomski, medijski i tehnološki uticaj kako bi zaobišao birokratske procese ili pritisnuo protivnike. Ovakva strategija u političkoj znanosti poznata je kao „inženjering autoriteta“.
Slabljenje stubova demokratije: od pravosuđa do izbornog sistema
Analitičari ističu da Trumpove akcije nisu ograničene samo na svakodnevne odluke već direktno ciljaju na institucije koje garantiraju opstanak demokratije. Pravosuđe je u središtu njegovih napada: prijetnje opozivom nepodobnih sudaca, ignoriranje sudskih odluka te pokušaji promjene sastava sudova u svoju korist. Iskustvo zemalja poput Poljske i Mađarske pokazuju da kada pravosuđe izgubi neovisnost i ostale institucije brzo postaju ranjive.
Izborni sistem je također Trumpova meta, i u tom smislu, svjedočimo pritisku na savezne države da preurede izborne okruge u korist republikanaca (gerrymandering), te naporima da se nedokumentovani imigranti isključe iz popisa stanovništva, akcije koje bi mogle decenijama mijenjati sastav Predstavničkog doma i raspodjelu federalnih resursa.
Ni statističke i obavještajne institucije nisu pošteđene: smjena direktora Ureda za statistiku rada nakon objave negativnog izvještaja o zaposlenosti primjer je direktnog uplitanja u službene podatke što ugrožava donošenje odluka temeljenih na činjenicama. Slabljenjem tih stubova, mehanizmi kontrole i ravnoteže postaju neučinkoviti, a predsjednik može odlučivati bez straha od nadzora ili odgovornosti.
Mehki front moći i inžinjering kulture i ekonomije
Jedna od stvari koju treba napomenuti nakon Trumpovog povratka na vlast jeste njegovo jačanje „ kulturnog fronta“. Za razliku od uobičajenog shvatanja autoritarizma samo kroz sigurnosne ili vojne poteze, Trump je svjestan važnosti borbe za narativ.
Finansijski uticaj: Prema analizi Axiosa, Trump je primio više od 1,2 milijarde dolara od akademskih, pravnih, medijskih i tehnoloških institucija. Ovaj novac nije samo finansiranje kampanje, već alat za izgradnju veza između elita i vlade.
Kulturna simbolika: Vraćanje statue konfederacijskog komandanta je čin koji šalje poruku identiteta njegovoj bijeloj, konzervativnoj bazi birača. Ovi potezi prepravljaju historijsko pamćenje u korist određenog narativa.
Kontrola medija i univerziteta: Finansijski i pravni pritisci na kritičke akademske i medijske institucije imaju za cilj ograničiti širenje suprotnih narativa. Time se oblikuje javni prostor u kojem je kritika vlasti rijetka ili diskreditirana.Ova kulturno-društvena dimenzija autoritarizma čini ga dublje ukorijenjenim i težim za suprotstavljanje.
Posljedice i mogući scenariji: Kriza legitimiteta i promjena lica Amerike
Ako se sadašnji trend nastavi, Sjedinjene Američke Države bi se mogle suočiti sa scenarijem „izborne diktature“ – izbora koji se formalno održavaju, ali su pravila igre toliko promijenjena u korist vlasti da je ishod unaprijed poznat.
Unutarnje posljedice: Produbljuje se društveni jaz između Trumpovih pristaša i protivnika, opada povjerenje u institucije, a političko učešće se smanjuje. U takvim okolnostima, protesti ili građanska neposlušnost bi mogli dovesti do ozbiljnih sigurnosnih tenzija.
Međunarodne posljedice: Demokratski ugled SAD-a trpi, a liberalno-demokratski saveznici postaju sumnjičavi. Geopolitički rivali poput Kine i Rusije koriste situaciju za promociju vlastitih modela vladavine.
Dugoročne posljedice: Historija pokazuje da je povratak iz ukorijenjenog autoritarizma težak. Primjeri Venecuele, Mađarske i Turske pokazuju da se, nakon koncentracije moći, autoritarna struktura zadržava i nakon izbornih promjena. U konačnici, izazov s kojim se suočava američko društvo i institucije jeste da li mogu uspostaviti efikasan i koordiniran odgovor prije nego što se ovaj trend u potpunosti ukorijeni. Uspjeh u tome zahtijevat će istovremeno djelovanje na pravnom, političkom, kulturnom i građanskom nivou.
Ekskluzivno PISjournal
