PISjournal –Objava odluke Donalda Trumpa, predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, u posljednjim sedmicama o povratku vazduhoplovne baze Bagram u Afganistanu ponovo je dovela ovu bazu u središte međunarodnih medijskih naslova. Ova odluka, koja je prema američkim izvorima predstavljena u okviru plana „ograničenog povratka“, može značajno promijeniti geopolitičke odnose u regiji.
Bagram, smješten sjeverno od Kabula, nekada je bio jedna od najvećih američkih vojnih baza izvan granica SAD-a. Američka vojska je u ljeto 2021. godine napustila bazu tokom napetog povlačenja iz Afganistana, što je samo nekoliko sedmica kasnije dovelo do pada Kabula i povratka Talibana na vlast. Sada, mogući povratak SAD-a u Bagram ponovo otvara pitanja o stvarnim ciljevima Washingtona. Je li cilj SAD-a isključivo obnova antiterorističkih kapaciteta u Afganistanu ili ponovno uspostavljanje uticaja u „srcu Azije“ radi suzbijanja Irana, Kine i Rusije?
Prema analizi časopisa National Interest, ova baza zbog svoje jedinstvene lokacije – manje od hiljadu milja od Teherana, 400 milja od Xinjianga u Kini i 800 milja od strateške luke Gwadar u Pakistanu – ima za SAD vrijednost koja nadilazi čisto vojni kapacitet; Bagram je tačka s koje Washington može prikazati svoju trostranu strategiju suzbijanja Irana, Kine i Rusije.
Bagram – novi američki instrument za redefiniranje prisutnosti u regiji
Iz strateške perspektive SAD-a, povratak u Bagram znači povratak u regiju koja je danas više nego ikad u središtu natjecanja velikih sila. Post-talibanski Afganistan više nije samo scena za borbu protiv terorizma, već geopolitičko bojište na kojem Kina, Rusija, Iran, Pakistan, pa čak i Indija traže svoj uticaj.
Važnost Bagrama ne leži samo u vojnom kapacitetu, već i u njegovoj geografiji. Za razliku od američkih baza u Perzijskom zaljevu koje su izravno na meti iranskih raketa, Bagram se nalazi duboko u azijskom kopnu, pružajući veću sigurnost i operativnu neovisnost. Iz te pozicije Washington može nadzirati iranske vojne aktivnosti na istoku, kineske sigurnosne operacije u zapadnoj Kini i rusku prisutnost u Srednjoj Aziji.
Na širem planu, povratak Bagrama se uklapa u politiku „preusmjeravanja na Aziju“ i ponovno fokusiranje SAD-a na natjecanje velikih sila. Ova baza omogućava nadzor strateških pravaca SAD-a; u tom kontekstu, povratak Bagrama znači povratak Sjedinjenih Američkih Država u „veliku igru“ 21. stoljeća – natjecanje koje se ovaj put ne vodi za izravnu kontrolu teritorija, već za oblikovanje novog sigurnosnog i obavještajnog poretka u Euraziji.
Uprkos tome, ovaj potez nije bez rizika za Washington. Saradnja s Talibanima može izazvati podjele unutar te skupine i povećati napade ISIS-a Khorasana, dok bi reakcije Moskve i Pekinga mogle otežati obnovu baze. Ipak, američki analitičari smatraju da čak i ograničeno prisustvo za obavještajne i bespilotne operacije u Bagramu samo po sebi može ponovo otvoriti oči Washingtona prema srcu Azije.
Zašto je povratak SAD-a u Bagram zabrinjavajući za Iran
S težišta Teherana, povratak američkih snaga u Bagram znači otvaranje novog fronta na istoku zemlje. Iran je desetljećima većinu svojih vojnih i sigurnosnih resursa koncentrirao na Bliski istok – od Perzijskog zaljeva i iračkih granica do sukoba s Izraelom – zbog čega je istočna granica s Afganistanom bila u drugom planu.
U posljednjim godinama, provincije poput Sistan i Baluchestan suočavale su se s prijetnjama naoružanih skupina poput „Jaish al-Adl“. U tom kontekstu, ponovno uspostavljanje američkih snaga u Bagramu može potpuno promijeniti sigurnosnu ravnotežu na istoku Irana. Iz te baze američki avioni i izviđački dronovi bi mogli pratiti vojne aktivnosti na granici, pa čak i raketne instalacije na istoku zemlje.
Stoga američko prisustvo u Bagramu prisiljava Teheran na reviziju odbrambene doktrine i preraspodjelu vojnih resursa. Iran će morati premjestiti dio fokusa s Perzijskog zaljeva i zapadnih frontova na istok, što dugoročno može uticati na ravnotežu odvraćanja prema Izraelu i SAD-u. Povratak SAD-a u Afganistan također može uticati na krhke odnose između Teherana i Talibana.
Prema National Interestu, Iran je posljednje dvije godine pokušavao uspostaviti pragmatične odnose s Talibanima, uključujući opskrbu gorivom i saradnju na granici. Međutim, ponovno prisustvo Washingtona stavlja Talibane pred težak izbor: saradnja sa SAD-om ili održavanje odnosa s Iranom. Aktivacija Bagrama, čak i bez prisustva borbenih aviona, predstavlja za Teheran novu stvarnost – dvostruku prijetnju s istoka i zapada. Takva situacija ne samo da povećava odbrambene troškove Irana, već će vjerovatno učiniti i njegovu regionalnu politiku opreznijom.
Na kraju, povratak u Bagram nije samo vojna odluka; to je simbol geopolitičkog povratka Sjedinjenih Američkih Država na scenu za koju se smatralo da su napustile. Ako se plan realizira, za Iran to neće biti samo sigurnosni izazov, već i strateško upozorenje, pokazatelj da istočni dio zemlje više neće biti siguran u novoj igri moći u Euraziji.
Ekskluzivno PISjournal
