Sanadin Voloder
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal –Gruzija je jedna od tri kavkaske države koja još uvijek traga za svojom geopolitičkom stabilnošću na izazovnom rubnom području između Rusije i Turske, odnosno Evrope i Azije. Gruzijci su izuzetno državotvoran narod koji je uprkos burnoj historiji sačuvao svoju posebnost.
Od antike Gruzija je dio “grčkog svijeta”, a već u četvrtom stoljeću postaje kršćanska zemlja. Kasnije je bila prostor nadmetanja Arapa, Seldžuka, Mongola, Safavida, Osmanlija i Ruskog carstva. Raspadom Sovjetskog saveza većina Gruzijaca stremi ka zapadu.
Na vjetrometini Kavkaza
Ključna sekvenca iz gruzijske historije kroz koju možemo razumjeti trenutni geopolitički odnos se desila u 15. stoljeću kada su gruzijski kraljevi tražili pomoć evropskih sila, ali bez uspjeha. Nedostatak pomoći Zapada, doveo je kasnije Gruziju u podređenu poziciju prema Moskvi te su zatražili pomoć Petra Velikog i Ruskog Carstva. Zagrljaj velikog medvjeda s sjevera i dalje traje.
Gruzija je kratko nakon Prvog svjetskog rata bila nezavisna pod britanskom upravom, ali 1921. godine Crvena armija uspostavlja Sovjetsku vlast.
Nakon osamostaljenja Gruzijom je vladao Eduard Ševardnadze, a 2003. godine kroz Revoluciju ruža na vlast dolazi Mihail Saakašvili koji je uživao otvorenu podršku Amerike.
U njegovom mandate pokrenut je niz reformi koje su ojačale ekonomiju. Gruzija je pružila vrijednu podršku NATO-vim operacijama u Kosovu i Afganistanu, te različitim djelovanjima na Mediteranu i Aziji. Uspostavila je dobre odnose s Azerbjedžanom i Turskom te postala ključna tranzitna ruta za kavkaske energente za evropsko tržište.
Međutim, obnavljanje moći Rusije, aneksija njene dvije pokrajine (Abhazija i Južna Osetije) te kasnija ruska invazija na Ukrajinu stavili su krhku državnost Gruzije između čekića i nakovnja.
Ratoborna odličnost Moskve i ustaljena neodlučnost političkog Zapada suočili su Gruziju sa ogromnom dilemom kako pomiriti naklonost građana (oko 80 %) prema članstvu u Evropskoj uniji sa otvorenom opasnošću za ponavljanjem vojne invazije Moskve jer u pravilu nema članstva u EU bez NATO-a.
Gruzijski san je stranka koju je osnovao i vodi tajkun Bidzina Ivanishvili, najbogatiji čovjek Gruzije s procijenjenim bogatstvom od preko 4,9 milijardi eura, prema Forbesu. Kao i drugi oligarsi, njegovo bogatstvo dolazi od privatizacije velikih državnih kompanija u Rusiji 1990-ih i ranih 2000-ih. Godine 2012. osnovao stranku Gruzijski san i brzo sam uspio zbaciti s vlasti Ujedinjeni nacionalni pokret, na čelu sa sada zatvorenim bivšim predsjednikom Mihailom Sakašvilijem, koji je napravio prvi pomak od Moskve ka Evropskoj uniji.
Ivanišvili je bio premijer godinu dana i dao ostavku na funkciju. Međutim, kažu analitičari, Ivanišvili je uvijek vukao konce moći.
Tokom nekoliko mandata postavio je ljude od povjerenja u ključna ministarstva, kao i na visoke položaje u pravosuđu i snagama sigurnosti. “On je Gruziju pretvorio u privatnu kompaniju, čiji je 100 % vlasnik”, nedavno je rekao politički analitičar Gia Khukhashvili, bivši Ivanišvilijev savjetnik i pouzdanik.
Nakon što je prvobitno promovirao liberalnu i proevropsku agendu, Gruzijski san se pomjerio prema antizapadnim i neliberalnim stavovima, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. Dok je na papiru Ivanišvilijeva stranka uvijek zagovarala približavanje Zapadu, posebno za integraciju Gruzije u Evropsku uniju, postepeno je usvajala sve više prokremljovske stavove.
Razlozi za Ivanišvilijevu promjenu stava mogli bi biti posljedica analize striktno usmjerene na sigurnost: Rusija je više puta upozoravala svoje susjede na Kavkazu da neće tolerisati njihovo povlačenje iz svoje sfere utjecaja. Moskva je veoma neprijateljski raspoložena prema bilo kakvom približavanju onoga što smatra „svojim dvorištem“ sa organizacijama kao što su Evropska unija ili NATO; najnoviji primjer ove agresivne politike materijalizirao se u februaru 2022. godine, kada je Moskva pokrenula agresiju na Ukrajinu. Dakle, suočen sa realnom mogućnošću novog ruskog vojnog napada na Gruziju, Ivanišvili je odlučio da je umirenje agresora najbolja strategija.
Burna godina za Gruziju
On je bio miljenik Zapada dok nije jasno pokazao da razumije vojnu prijetnju Moskve te kroz pragmatičnu političku taktiku igrao na dvije strane. Gruzija je prošle godine postala službeno kandidat za članstvo u EU, ali očito već duže vrijeme Brisel nema kapacitet da uspješno vodi politiku proširenja čega su najbolje svjesni u Kremlju.
Nakon što je Azerbejdžan obnovio svoju državnost u Nagorno Karabahu uz prešutno odobrenje Moskve jer se Ereven otvoreno stavio na stranu Zapada geopolitički pritisak na Gruziju je rastao.
Usvajanjem dva sporna zakona vezana za LGBT zajednicu i strane agente po ruskom receptu stranka Gruzijski san izaziva nezadovoljstvo Zapada. Opozicija pokušava zadobiti povjerenje građana kritikom otvorenog ugrožavanja ljudskih prava i sve bližih odnosa s Moskvom.
Parlamentarni izbori krajem oktobra pokazali su nedodirljivost aktuelne vlasti i podkapacitiranost opozicije. Iako nezadovoljstvo opozicije predvođenom predsjednicom Salome Zourabichvili nakon izbora ogromno, ipak dugoročno Gruzija ima priliku da izbjegne “ukrajinski scenarij” i ostane mirna tampon zona između Moskve i zapada. Upravo je to srž politike stranke Gruzijski san, a takvi geopolitički odnosi najbolje pogoduju ekonomskim interesima njenog osnivača.
Iako se u Gruziju sklonio ogroman broj Rusa nezadovoljnih životom pod sankcijama i bježeći od mobilizacije to ne smeta Moskvi sve dok vlasti u Tbilisiju ne izražavaju aspiracije za članstvo u NATO.
Sporni izbori
Hiljade ljudi okupilo se ispred gruzijskog parlamenta u Tbilisiju, demonstranti su, noseći gruzijske i zastave EU, protestirali protiv pobjede proruske populističke stranke Gruzijski san i tražili ponovno glasanje.
Centralna izborna komisija Gruzije je uprkos brojnim nepravilnostima potvrdila pobjedu stranke Gruzijski san što je njen četvrti mandat.
Aktuelni premijer Irakli Kobakhidze hvali uspjeh stranke Gruzijski san te optužuje opoziciju za podrivanje ustavnog poretka zemlje. On smatra da ako ako opoziciji uđe u vladu, to će zemlju odvesti u rat za sedmicu dana. Ta izjava naglašava centralnu temu predizborne kampanje. Rezultati izbora su pokazali da dilema “rat ili mir” i dalje ima snažan utjecaj na birače koji imaju svježe pamćenje na ruski blickrig 2008. godine kada je gotovo 20 % međunarodno priznate gruzijske teritorije vojno okupirana od strane Rusije.
Kremlj, sa svoje strane, negira miješanje u izbore i pozdravlja pobjedu Gruzijskog sna. Baltičke države i Poljska su se u međuvremenu uskladile sa stavom opozicije i smatraju rezultate nevažećim. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen zatražila je istragu o nepravilnostima. U deklaraciji koju je potpisalo 13 evropskih vlada, uključujući Njemačku, Francusku i Švedsku, osuđuju se nepravilnosti u glasanju i traži se nepristrasna istraga.
Sve navedeno nas jako podsjeća na bolovanje demokratije u Srbiji čija nacionalistička vlast predvođena Aleksandrom Vučićem godinama uspješno sjedi na dvije stolice. Zahvaljujući podršci Orbanove Mađarske imaju partnere i u EU.
Ekskluzivno PISjournal
