Dr. sc. Tarik Kulenović zemlja
PISjournal – Najstarija zemlja na svijetu. Tu je, kažu, bio i biblijski Rajski vrt. Prve države Ur i Uruk. Zigurati, Anunaki, Babilon i Babilonska kula, Šah-in-šah Darije i Aleksandar Makedonski, kalif iz Bagdada i Mongoli, provincija Osmanskog carstva i Turci koji su toj zemlji donijeli stoljetni mir.
Onda kolonijalna kraljevina i tlo bogato naftom, pa revolucija i stranka Baas, Saddam Husein i belaj diljem cijelog zaljeva, rat, rat, rat i sankcije, onda su došli Amerikanci svrgnuli Saddama da uvedu mir i demokraciju, no, izazvali su još jedan rat. A gdje je Irak danas, nakon svega?
Za nas suvremeni Irak počinje sa Saddamom Huseinom. Mi neupućeni, arogantni Evropljani brkali smo Irak i Iran, možda znali neke šale i to je uglavnom bilo to. Irak je bio samo još jedna nevažna zemlja negdje tamo daleko, s puno pijeska, zmijama i škorpijama.
Onda se pojavio brkonja. Jedan od tri najpoznatija brka 20. stoljeća.
Prvi, Hitler, bio je poražen u najdestruktivnijem sukobu u svjetskoj povijesti Drugom svjetskom ratu i završio je pucajući si u glavu u svom bunkeru u Berlinu. Htio je biti vladar svijeta, a skončao je pod zemljom dok su Rusi bili par sto metara od njega.
Drugi najpoznatiji Hozjain i Uncle Joe, Josif Visarionović Džugašvili, zvan Koba, upamćen kao Staljin, pobijedio je Hitlera i u pobjedničkom naletu osvojio pola Europe. Za Rusiju? Za socijalizam? Ili zato što je mogao?
Treći brkonja, vremenski najbliži nama, iz Tikrita. Saddam iz plemena Huseina, koji je Irak svojim grozničavim djelovanjem jedno vrijeme pretvorio u središte svjetskog zanimanja.
Ambasador Hajrudin Somun mi je jednom rekao: Za Irak ti je dovoljno pola sata, za Iran ti treba barem mjesec dana. I zbilja. Iran je blago, baš blago. Čudili su mi se jednom što san između obilaska Amerike i Irana izabrao Iran. Nisam se pokajao. Ameriku cijeli život gledam. Filmovi, fotografije, knjige, tekstovi i stripovi, a Iran? Tajanstvena zemlja i u 21. stoljeću. Muslimani su i pod američkim sankcijama. Sigurno vrijede čim se Amerikanci bune protiv njih.
A Irak? Susjedna zemlja koju preletiš avionom kad letiš prema Teheranu. Brko Saddam, glavni negativac iz crtića Southpark i pustinja. Zmije i škorpije. Je li samo to? Ipak je to prastara zemlja prvih civilizacija. Zemlja kalifa iz Bagdada… I prije Saddama bilo je tamo svega. A nafte je uvijek bilo.
Saddam je odgovoran za smrt najviše muslimana u prošlom stoljeću, odgovoran i za tri Zaljevska rata. Lista njegovih zlodjela prema drugima, ali i prema svom narodu puni stranice i stranice teksta. Odgovoran je za korištenje bojnih otrova protiv iračkih Kurda, za pogibiju skoro milion Iračana i Iranaca u Iračko-iranskom ratu, pogibiju Kuvajčana i Iračana u Kuvajtskom ratu, kao i pogibiju brojnih Iračana u američkoj invaziji Iraka. Posredno, na njemu je i odgovornost za pogibiju velikog broja Iračana, sunita, šiita i Kurda tijekom američke okupacije Iraka. Poslije smrti on je nekima ipak heroj.
Što više vrijeme prolazi, umjesto da bude prepušten zaboravu, pojedini ga, iz svojih razloga, mrtvog slave kao heroja islama, novog Saladina kojeg je samo smrt omela u ostvarenju planova za oživljavanje islamskog svijeta. Je li tome zbilja tako?
Saddam Husein je svoj uspon na vlast započeo kao šef iračke tajne službe i zamjenik predsjednika vlade Ahmeda Hassana al Bakra. Nakon što se ustabilio na funkciji 1979. je godine čistkom u Baath stranci preuzeo vlast. Nije dugo mirovao već je napao Iran pokrečući tako Prvi, najdugotrajniji i najkrvaviji rat u Zaljevu.
Iračko-iranski rat trajao je osam godina i prouzročio skoro million žrtava. Saddam je ne postigavši ništa promijenio cijeli svijet. Započet sa ograničenim ciljevima, osvajanjem južnih područja Irana oko Basre oko kojih su se Irak i Iran sporili još u vrijeme vladavine iranskog šaha Reze Pahlavija, rat je iračkim napadom eskalirao u sveopći sukob Iraka i Irana. Saddama su bogati arapski šeikati i kraljevina Saudijska Arabija doživljavali kao arapskog šampiona koji za njih vodi rat protiv iranske revolucije i opasnosti koju ona donosi za njih.
Muslimani diljem svijeta su, pak, iransku revoluciju doživljavali kao novu nadu za islam. Saddamovu bezgraničnu ambiciju suzbio je Izrael koji je 07.06.1981. godine izvršio zrakoplovni napad, bombardirao i uništio irački nedovršeni nuklearni reaktor Osirak pokazujući gdje su granice iračke moći čiji prelazak neće dozvoliti. Francuska, koja je cijelo vrijeme rata naoružavala Irak i osigurala dijelove za nuklearni reaktor nije se puno bunila zbog tog čina. Do kraja rata nastavila je isporučivati oružje Iraku.
U različite doživljaje rata uplela se i geopolitika jer je to područje, bogato naftom, energetski pupak cijelog svijeta. Saddam je inteligentno prihvatio svoju ulogu arapskog šampiona te je obilato skupljao financijsku pomoć bogatih arapskih susjeda. To je vidljivo i po oružju koje je Iraku pristizalo iz cijelog svijeta. Saddam se naoružavao najmodernijim zapadnim i ruskim oružjem. Navodno je i jugoslavenska tvornica oružja Crvena zastava istovremeno imala jednu proizvodnu liniju oružja za Irak drugu za Iran. Dok je Irak u ratu prosperirao, Iran se, pod zapadnim embargom, morao snalaziti na razne načine. Naoružan zapadnim oružjem tijekom vladavine šaha Reze Pahlavija, Iran je u obrambenom ratu od iračke agresije brzo trošio oružje i bio prisiljen nabavljati novo.
Zapadni je svijet, nakon svjetske energetske krize izazvane Izraelsko-arapskim ratom 1973. godine bio odlučniji u namjeri da takvu krizu više ne dopusti. Arapske su, naftom bogate zaljevske zemlje, također snabdjevale novcem i oružjem Saddama. Izvana je izgledao kao milo dijete koje svi obasipaju darovima, dok je u Iraku okrutno provodio svoju samovlast unutar Iraka.
Nakon tog rata Saddam se nije zaustavio. Iračka agresija na Kuvajt 1991. godine iznenadila je cijeli svijet sretan zbog okončanja Hladnog rata. Amerika je postala neprikosnoveni šampion svijeta, a Saddam je pogrešno ocijenio vrijeme u kojem je izvršio agresiju na Kuvajt. Iz njegove perspektive, trebalo je nekako zaposliti vojsku nakon dugog Iračko – iranskog rata. Smatrao je kako su SAD previše zauzete raspadom Sovjetskog saveza da bi intervenirale, a arapska se naklonost neće u trenutku istopiti. Sebe je smatrao novim Saladinom i nije vidio kako se svijet promijenio.
Cijeli se svijet svrstao iza Amerike, čak su privremeno zamrla i vjećna neprijateljstva Izraela i Arapa. Nesumnjivo vješta diplomatska aktivnost američkog predsjednika Georga Busha starijeg okupila je svjetsku koaliciju, a američka je vojska došla radi obrane svog saveznika Saudijske Arabije i oslobođenja Kuvajta. Operacijom Pustinjski štit američka je vojska brzo raspoređena u Saudijsku Arabiju, da bi slijedećom operacijom, Pustinjskom Olujom oslobodila Kuvajt. Precizno planiranje i jasno postavljeni ograničeni ciljevi ispravili su američke greške iz Vijetnamskog rata.
Sama operacija Pustinjska Oluja trajala je nekoliko dana, započeta zračnim i raketnim udarima, a iračka se vojska raspala pod silovitim udarima kopnenih snaga. Rat je pokazao novu američku vojsku i doktrinu i predstavljao vrhunac američkog stoljeća, započetog još pobjedom u 1.svjetskom ratu. Bio je to i uvod u bezbrižno desetljeće kad su američki predsjednik Clinton i ruski predsjednik Jelcin kao najbolji prijatelji vladali svijetom. Svi su htjeli biti Amerika, čak i Rusija.
No, Bin Ladenov napad na Ameriku 11. rujna 2001. godine razornim udarom na Twin Towerse u New Worku kao simbole njene moći promijenio je svijet i uveo nas u 21. stoljeće. U brzoj reakciji SAD su kao napadače identificirale Al Quaidu pod vodstvom Osame bin Ladena, te Afganistan kojim su vladali talibani kao njihovo utočište. Kaubojski, baš kao u westernima, uzvratili su udarac. Američka je reakcija bila kao iz priručnika. Identificirajući napadače, organizirali su protuudar i u roku mjesec dana započeli invaziju Afganistana. Poput Rusa prije njih, ostvarili su glavne konvencionalne ciljeve. Zauzeli su glavni grad Kabul, smijenili sebi nesklon režim i instalirali prijateljsku vlast. U tom silovitom Osamu bin Ladena nisu ulovili, te su se suočili sa ključnim pitanjem: Šta sad? U deset godina SAD su na rekonstrukciju Afganistana potrošile više nego što ih je koštao cijeli Drugi svjetski rat. Količina novca nama nezamisliva.
Bin Ladena su uspjeli uloviti i ubiti u Pakistanu nakon dugih godina potrage, kad su ljudi skoro zaboravili tko je on. Toliko se toga u međuvremenu desilo. Nakon američkog povlačenja, Afganistan je ponovo došao pod talibansku vlast. Kao da se cijeli svijet promijenio da bi prihvatio takav, uvijek svoj Afganistan.
A kako se svijet mijenjao? U ožujku 2003. godine nakon deset godina sankcija. SAD su pokrenule invaziju Iraka, radi zauzimanja zemlje i svrgavanja režima Saddama Huseina tvrdeći kako Irak posjeduje oružje masovnog uništenja te je dio tzv. Osovine zla, čiji su drugi dijelovi Iran i Sjeverna Koreja. Nakon preganjanja u Vijeću sigurnosti UN SAD su sklepale tzv. Koaliciju voljnih sastavljenu od američkih saveznika i poslušnika te pokrenule invaziju Iraka. Vojni je dio operacije bio vrlo uspješan, nekada moćna iračka vojska bila je uništena u roku od nekoliko tjedana.
No, nastupio je vakuum vlasti. Naime, Saddam, u bijegu, na vlasti je održavao red. Nestankom njegovog poretka nastupila je anarhija bez ikakve naznake uspostavljanja novog reda. Irački građani, u euforiji novostečene slobode, rušili su Saddamove statue, dok se u pozadini odvijala sveopća pljačka. Uklanjanje Saddama sa vlasti, njegovo bjegstvo, hapšenje i suđenje omogućili su da na površinu izbiju dugo potiskivane razlike i sukobi. Saddam je u svojoj politici izgradnje iračke nacije kroz arapski socijalizam stranke BAAS micao u stranu vjerske razlike.
Dozvoljavao je uspon u stranačkoj, državnoj i vojnoj hijerarhiji i iračkim šiitima, koji čine većinu stanovništva Iraka. Kurdi, treća velika etnička skupina, bili su ugnjetavani i tijekom Saddamove vlasti po čemu je bio poznat njegov general Ali Hasan al Majid Al Tikriti zvan Kemijski Ali koji je u napadima na Kurde koristio bojne otrove. Osuđen je na ukupno četiri smrtne kazne, te je, kao i Saddam pogubljen vješanjem. No te smrtne kazne nisu bile dovoljne. Šiitska većina okupljena oko Mahdijeve vojske prva je započela pobunu protiv okupacije koja se rasplamsala u tzv. sunitskom trokutu, području gdje su živjeli većinom suniti.
Rat u Iraku SAD su započele bez izlazne strategije i izgledalo je kako su Amerikanci došli s namjerom da ostanu. Jedini stvarni motiv rekao je nehotice George Bush mlađi. Planirali su atentat na mog tatu. Tata je bio predsjednik George Bush stariji koji je predvodio koaliciju za oslobođenje Kuvajta. To ističemo jer, koliko god izgledala organizirana i planirana do detalja, američka invazija Iraka podsjeća na njihovu intervenciju u Vijetnamu, s infantilnim motivom kome su kasnije pridodana dublja i kompliciranija tumačenja.
Ta infantilnost bila je naročito vidljiva u američkom upravljanju zatvorom Abu Ghraib. Zatvor iz Saddamovog doba pretvoren je u zatvor za Iračane ratne zarobljenike i pobunjenike. Svijet su zaprepastile fotografije iz njega, zatvorenici goli, naslagani jedni na druge kao psi u cirkusu, mučno. Fotografije zatvorenika u takvom jadnom stanju, izloženih maltretiranju psihopatski nastrojenih američkih čuvara i njihovih pasa, pretučeni, izloženi izrugivanju i maltretiranju predstavljaju kraj američkog stoljeća koje želimo što prije zaboraviti.
Zatvor Abu Ghraib je pod pritiskom javnosti smanjio svoju nasilnu politiku i nije postao novi Guantanamo Bay. To se poklopilo s predsjedničkim mandatom Baraka Obame. Bila je potrebna promjena predsjednika za zaustavljanje Bushovih ratova. Gnjev američke javnosti je progovorio i izborom prvog Afroamerikanca za predsjednika.
Obama je nakon bizarnog početka, kad je dobio Nobelovu nagradu za mir ustvari zato što je prvi predsjednik SAD crne boje kože, uspio je ostvariti brojna svoja izborna obećanja. Pod njegovim vodstvom uhvaćen je i pogubljen Osama bin Laden. osnivač Al-Quaide i organizator napada 11. rujna 2001. Nakon toga proveo je povlačenje brojnih američkih postrojbi iz Afganistana, a kasnije i iz Iraka. zemlja zemlja zemlja zemlja zemlja zemlja zemlja zemlja
Irački rat je, nakon pokušaja konsolidacije vlasti izborom šiita Nusreta al-Malikija za predsjednika vlade. Time su se smirile strasti šiita no počeo je intenzivan sukob u tzv. sunitskom trokutu, dijelu Iraka nastanjenog pretežno sunitskim muslimanima.
Nekoliko godina pratili smo intenzivni sukob domaćeg stanovništva i okupacijskih američkih trupa. Irački pokret otpora sačinjqavale su brojne frakcije, od bivših oficira i podoficira Iračke vojske, preko brojnih skupina ISIL-a koje su ujedinjene uspjele formirati i tzv. Kalifat, novu državu na području Iraka i Sirije.
Otporu američkoj okupaciji priključivali su se brojni muslimani iz cijelog svijeta čineći muslimansku verziju internacionalnih brigada iz Španjolskog građanskog rata. Dragovoljci su dolazili uglavnom iz europskih zemalja gdje su bili dijelom muslimanskih manjinskih zahednica. Obespravljeni u svojim matičnim zemljama odlazili su u rat u Irak i kasnije Siriju tražeći svoj identitet u radikalnom islamu, no vrijeme nije bilo na njihovoj strani.
SAD su uspjele, nakon početnih ogromnih grešaka i ponašanja slona u staklarni, povezati se s lokalnim muslimanskim zajednicama i koristeći njihovu plemensku povezanost i solidarnost slomiti otpor ISIL-a koji je ostao bez podrške iračkih muslimanskih zajednica.
Skoro potpuno uništeni, preživjeli pripadnici ISIL-a prebjegli su u Siriju gdje su dobili novi život u dugogodišnjem Sirijskom građanskom ratu. Mir je rezultat oba rata, a cijena je ogromna. Broj mrtvih iračkih civila prelazi stotinu tisuća, uništena ekonomija i infrastruktura devastiranog društva samo su neki elementi razarajućeg iračkog rata.
Ekskluzivno PISjournal
