Sanadin Voloder nužno partnerstvo
Autor je novinar sa višegodišnjim iskustvom u medijima i NVO sektoru, saradnik više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija.
PISjournal – Od formiranja države Izrael komunistički svijet, prije svega Sovjetski savez i Jugoslavija su bili na strani Palestine, odnosno bili su protiv zapadnog imperijalizma i neokolonijalizma čiji je simbol upravo Izrael. Zbog toga je bila prirodna saradnja između komunističkog svijeta i većine arapskih država, a posebno onih koje su imale na vlasti socijaliste.
Nakon Hladnog rata Rusija je izgubila uticaj na Bliskom istoku sve do Arapskog proljeća,
odnosno rata u Siriji kada ostvaruje svoj imperijalni cilj, a to je vojno prisustvo u istočnom
Mediteranu. U okolnostima kada ‘ruska vojna operacija’ u Ukrajini ne ide u planiranom smjeru Moskva čini ogroman napor da svoje političko i vojno prisustvo pojača u svijetu. U tom kontekstu Sirija se pokazala izuzetno efikasnim načinom za vršenje pritiska na Izrael u cilju sprečavanja njegove otvorene podrške Ukrajini.
Iako su Izrael i Rusija geografski jako udaljeni oni su u geopolitici susjedi i to upravo preko
Sirije.
Historija odnosa Jevreja i Rusa
U isto vrijeme u Izraelu se dešavaju korjenite promjene pod novom vladom koje ugrožavaju opstojnost državnog sistema. Kada je u pitanju vanjska politika, pogotovo prema ratu u Ukrajini, najdesnija vlada u historiji Izraela jasno mijenja uobičajeni kurs.
Tomu svjedoči prvi javni govor novog ministra vanjskih poslova Elija Cohena, u kojem je
istakao da će nova vlada “govoriti manje” kada su u pitanju Rusija i Ukrajina, što u praksi znači da će vlada izbjegavati zauzimati strane. Kada ovoj činjenici dodamo da je Cohen prvo
razgovarao sa ruskim kolegom Sergejom Lavrovom, a tek onda sa ukrajinskim šefom
diplomatije Dmitrom Kulebom možemo zaključiti da se Izrael nalazi u podređenom položaju u odnosu prema Moskvi ili na ovaj način želi dobiti nešto zauzvrat.
Takvo ponašanje ‘jedine demokratije na Bliskom istoku’ je jako uznemirilo Ukrajince, a njihov ambasador u Tel Avivu je rekao da je taj telefonski poziv dokaz da Izrael mijenja svoj kurs pod Netanyahuom.
Međutim, zbog preklapanja interesa u Siriji i ranija vlada Izraela je bila jako oprezna. Rusiju i Izrael povezuje brojna jevrejska populacija, ekonomija i turizam.
Mnogi zaboravljaju činjenicu da je do kraja XIX st., najveća jevrejska zajednica na svijetu bila u Ruskom carstvu gdje je 1880. godine živjelo 67% ukupne populacije jevrejskog naroda.
Nakon brojnih stradanja Jevreji i danas predstavljaju značajnu manjinu, iako su malo zastupljeni u svojoj nacionalno-teritorijalnoj jedinici ”Jevrejskoj autonomnoj oblasti”, osnovanoj 1934. godine na rijeci Amur uz kinesku granicu. To je, pored Izraela, jedina jevrejska zajednica sa autonomnim statusom. Spisak uspješnih ruskih Jevreja u nauci, kulturi, umjetnosti, diplomatiji, je poduži i on otkriva dubinu jevrejskog uticaja u Rusiji.
Primarna briga za novu vladu Izraela ostaje Iran. Tu se pokazuje zavisnost Izraela od ruske podrške, jer izraelske zračne akcije u Siriji moraju biti koordinirane sa Kremljom. Međutim, rat u Ukrajini natjerao je Izrael da sagleda novu realnost, a to je da Iran daje podršku Rusiji u vidu dronova. SAD s druge strane optužuje Rusiju da šalje zapadno oružje Iranu koje je zaplijenila u Ukrajini te upozorava da Moskva i Teheran idu ka potpunom odbrambenom partnerstvu, što bi moglo direktno ugroziti Izrael.
Vrlo brzo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine predsjednik
Zelenski pozvao je izraelsku vladu da se izjasni o ruskoj agresiji. Ukrajinski ambasador u Tel Avivu pozvao je Izrael da uvede sankcije, da prihvati više izbjeglica i pošalje Ukrajini
odbrambeno naoružanje. Od ta tri ukrajinska zahtjeva Izrael je prihvatio samo jedan.
Pozvali su izbjeglice jevrejskog porijekla da dođu u Izrael. Prema dostupnim procjenama u Izraelu se nalazi oko 16.000 izbjeglica iz Ukrajine. Druga dva zahtjeva ostala su neispunjena uprkos pritiscima zapadnih saveznika.
Sirija – mjesto sukobljavanja interesa Rusije, Irana i Izraela
S obzirom da je na čelu Ukrajine osoba jevrejskog porijekla ovakav ishod odnosa dvije države je iznenadio mnogo, ali ne i one koji pažljivije prate složena politička i vojna dešavanja na Bliskom istoku, tačnije rusko prisustvo u Siriji.
Međutim, odnos Izraela prema Ukrajini nedavno je pokazao znake promjena kada je Izrael
odobrio prodaju defanzivnog oružja Ukrajini. Radi se o elektronskim sistemima koji se koriste protiv dronova. Na ovaj način Izrael će direktno testirati sposobnost svojih odbrambenih sistema protiv iranskih dronova. Ovo predstavlja drugo sukobljavanje država Bliskog istoka na ukrajinsko-ruskom ratištu nakon što su se na suprotstavljenim stranama našli turski i iranski dronovi.
Analitičari procjenjuju da ovaj potez neće uznemiriti Rusiju jer se radi o odbrambenim
sistemima čiji kapacitet je manji od sličnih proizvoda drugih država. Osim toga ukrajinska
vojska ima već na raspolaganju druge efikasnije sisteme za uništavanje bespilotnih letjelica zbog čega je upitan uticaj izraelskog naoružanja na ratištu.
Sasvim opravdano postavlja se pitanje zbog čega je Izrael prinuđen da izabere gotovo potpuno neutralan odnos prema sukobu na istoku Evrope?
Da bismo dokučili ovaj odgovor nužno je da uradimo kratki pregled dešavanja u prvoj godini rusko-ukrajinskog rata iz ugla Izraela.
Ukrajinski rat je na početku izgledao kao sukob dvije slavenske i evropske države. Međutim, vrlo brzo je došlo do njegove internacionalizacije. S jedne strane gotovo sve članice NATO-a su poslale neki oblik vojne i druge pomoći Ukrajini. Na stranu Rusije otvoreno je stao Iran, a indirektno i Kina, kao i druge države koje razvijaju trgovačke odnose tj., koriste priliku za razvoj svoje ekonomije i širenja geopolitičkog uticaja.
Vrlo brzo na ukrajinskom nebu pojavili su se iranski dronovi Shahed-136 i Mohajer-6.
Ukrajinska vlada tvrdi da je Rusija od Irana kupila 2.400 dronova. Kijev želi da što više država svijeta pridobije na svoju stranu na različite načine. Zbog toga Ukrajina vidi svoju priliku u sukobljavanju namjenske industrije Izraela i Irana na njenoj teritoriji. U tom cilju i namjeri da ojača svoj odbrambeni kapacitet Kijev je zatražio isporuku sistema “Iron Doma”.
Ali, suprotno očekivanjima, Izrael je odbio taj zahtjev.
Razlog takve odluke se krije u velikom ruskom prisustvu i uticaju u Siriji čime se pokazala
opravdanost težnje nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, kasnije i Rusije za vojnim i pomorskim
prisustvom u Levantu.
Dvostruka igra Rusije
Preko Sirije Rusija ima direktni dodir sa Izraelom na Golanskoj visoravni. Izrael godinama vodi rat niskog intenziteta protiv Irana i Hezbollaha u Siriji kroz povremena bombardiranja vojnih ciljeva. Zbog toga je saradnja Izraela sa Rusijom neizbježna u cilju očuvanja primarne sigurnosti jer ukrajinski rat ima jasne odjeke i na Bliskom istoku. Analitičari ne očekuju da će se Izrael dublje upustiti u ukrajinski rat iako ima veliki izazov da se suprotstavi iranskom naoružanju.
Primarni interes Izraela nije da pomogne Ukrajini nego da testira i unaprijedi svoje naoružanje. S druge strane Izrael za Rusiju ostvaruje njen prikriveni interes, a to je sprečavanje dubljeg vojnog prisustva Irana u Siriji te dopušta izraelsko djelovanje na iransku vojnu infrastrukturu iako ima protuzračne sisteme u svojoj bazi u Latakiji.
Iako se stanje polahko mijenja Rusija raspolaže sa nizom mogućnosti da uslovljava Izrael.
Naime, pomirenje Damaska i Hamasa su organizovali Iran i Rusija. Na ovaj način Rusija je
uputila otvorenu poruku Izraelu da ako nastave sa isporukama naprednog naoružanja Ukrajini, Rusija će uzvratiti na isti način podrškom vojnom krilu Hamasa u Gazi.
Neutralnost na Bliskom istoku ima drugačiju konotaciju i manifestaciju na terenu. U konkretnom slučaju Rusija je neutralna u nadmetanjima Irana i Izraela na sirijskoj teritoriji, dok se u isto vrijeme Damask trudi da kontroliše iransko prisustvo kako ne bi dao više povoda za vojnu reakciju Tel Aviva.
Pored navedenog, pomirenje Teherana i Rijada dodatno otežava položaj Izraela i zadržavanje njegovog ranijeg regionalnog uticaja. U arapskim društvima i javnosti prevladava stav da se radi o evropskom ratu, odnosno sukobljavanju američkih i ruskih interesa zbog čega nisu ispoštovali želje Amerike u kontekstu pridruživanja sankcijama Rusiji.
Također, većina azijskih i afričkih država je zavisna od uvoza žitarica iz Rusije i Ukrajine pa zbog toga nisu zauzele očekivanu stranu zapadnih saveznika. Čak šta više, arapske države su uspjele da uspostave jasan nivo neutralnosti što je najviše odgovaralo proizvođačima nafte i plina jer su cijene energenata porasle. Sve navedeno se uklapa u opći pad povjerenja zalivskih monarhija prema Washingtonu.
Takvo stanje se poklapa sa 20-tom godišnjicom američke invazije na Irak čije posljedice i dalje trpi cijela regija. Zbog toga u arapskom svijetu prevladava skepticizam i cinizam kad su u pitanju ideali i vrijednosti zapadne civilizacije u ukrajinskom ratu.
Ekskluzivno PISjournal
