PISjournal – Zbog toga što su se iranska i ruska strana protivile planovima Azerbejdžana za Nagorno Karabah sada Baku nastoji da iskoristi svaku priliku da iznosi optužbe protiv Irana.
Pokušaj atentata na člana parlamenta prije nekoliko dana dao je Azerbejdžanu izgovore da ponovi svoju antiiransku retoriku. Ayhan Hanizadeh, šef pres-službe azerbejdžanskog ministarstva vanjskih poslova, tvrdi da su se u istrazi o pokušaju atentata na Fazil Mustafu, šefa Stranke velikog reda, ukazali otisci Irana.
Kao opravdanje za svoje tvrdnje, diplomata iz Bakua je rekao da su iranske vojne vježbe na granici s Azerbejdžanom, nedavni let iranskog borbenog aviona preko granice, verbalne prijetnje visokih zvaničnika Irana i Revolucionarne garde protiv Azerbejdžana, nedavni teroristički napad na ambasadu u Teheranu i na kraju pokušaj atentata pokazali da je Iran pojačao prijetnje svom sjevernom susjedu.
U nastavku propagande protiv Irana, azerbejdžanska obavještajna služba je izvijestila o hapšenju nekoliko elemenata povezanih s oružanim napadom na poslanika, tvrdeći da su povezani s Teheranom i da su nekoliko puta posjetili Iran.
Fazila Mustafu su 28. marta ispred njegove kuće napali nepoznati napadači, a od početka su pojedini azerbejdžanski mediji, pozivajući se na antiiranske stavove ovog poslanika, tvrdili da je u napad umiješan Iran. Azerbejdžan je u ponedjeljak čak pozvao iranskog ambasadora u Bakuu i izrazio zabrinutost zbog eskalacije tenzija između dvije strane. Azerbejdžansko ministarstvo vanjskih poslova poručilo je ambasadoru da “prozirne, lažne i pristrasne informacije o Azerbejdžanu, njegovoj vladi i zvaničnicima, kao i neistinite izjave društveno-politički istaknutih ličnosti u Iranu štete odnosima dvije zemlje i produbljuju nesporazume”.
Optužbe azerbejdžanskih zvaničnika protiv Irana intenzivirali su se posljednjih mjeseci, a nakon napada na ambasadu Azerbejdžana u Teheranu u februaru, tvrdili su da je to unaprijed isplanirala iranska vlada i da će slučaj pratiti na međunarodnim organizacijama. Iran je odbacio bilo kakvu umiješanost u napad i opisao optužbe Bakua kao “emocionalan i neprofesionalan pristup”.
Ishodi događaja u proteklih nekoliko mjeseci pokazuju da su antiiranske optužbe Azerbejdžana plan koji su im diktirali izraelski lideri. Azerbejdžan i izraelski režim uspostavili su svoje ekonomske i političke odnose prije tri decenije, koji su se vremenom širili, a nedavno se Baku stavio u službu Tel Aviva i provodi njegove planove.
Azerbejdžan je do prošle godine imao mnogo rezervi prema otvaranju svoje ambasade na okupiranim palestinskim teritorijama, ali je eskalacijom tenzija sa Islamskom Republikom Iran odustao od svih rezervi i javno obznanio svoje diplomatske odnose sa Tel Avivom. Prošle sedmice otvorena je azerbejdžanska ambasada u Tel Avivu.
Ali, kao što je bilo predviđeno, ovaj destabilizirajući potez nije ostao ograničen na bilateralne odnose i ubrzo je otkrivena zla namjera Izraela. U susretu sa azerbejdžanskim kolegom, izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen je istakao važnost jačanja saradnje sa vladom Bakua protiv Irana. Cohen je također najavio formiranje “jedinstvenog fronta” protiv Teherana na ceremoniji otvaranja ambasade.
Kasnije je iransko ministarstvo vanjskih poslova osudilo sporazum i kazalo da je strateški sporazum između Tel Aviva i Bakua još jedan dokaz zlokobnih namjera izraelskog režima da azerbejdžanske teritorije pretvori u izvor prijetnje iranskoj nacionalnoj sigurnosti. Njegov glasnogovornik je zatražio od zvaničnika Bakua da objasne ovaj sporazum, ali Baku izbjegava svako objašnjenje i optužuje Teheran da podriva podjele u toj regiji.
Najveća saradnja između Bakua i Tel Aviva je u naftnom i vojnom sektoru, a ti odnosi se svake godine šire. Njihovo vojno partnerstvo je znatno ojačano u posljednje dvije godine, a visoki vladini zvaničnici u Bakuu potvrdili su da je izraelsko oružje igralo značajnu ulogu u vojnoj nadmoći u posljednjem ratu protiv Armenije. Azerbejdžan je sada najveći kupac izraelskog oružja i potrošio je milijarde dolara na njegovu kupovinu posljednjih godina.
Prema pisanju lista Haaretz, teretni avioni iz Azerbejdžana sletjeli su više od 92 puta na vojni aerodrom Ovda na jugu okupirane Palestine u proteklih sedam godina kako bi prevezli oružje i municiju sa okupiranih teritorija. Izraelski režim kojem je potrebna sirova nafta kupuje je od Bakua u zamjenu za oružje, a prema statistici Izrael 50% svojih potreba za naftom obezbjeđuje iz Azerbejdžana.
Turska, kao najveća podrška Azerbejdžanu, zauzeta je unutrašnjom krizom uzrokovanom razornim zemljotresom koji je potresao zemlju 06. februara, a također se priprema za predsjedničke i parlamentarne izbore i stoga ne brine mnogo o ambicijama predsjednika Ilhana Aliyeva. Takođe, Ankara nastoji da popravi veze s Armenijom, sa kojom je Azerbejdžan u sporu, što čini Baku nezadovoljnim. Ovi faktori motivišu nove pristalice Azerbejdžana da traže unapređenje svojih planova na Kavkazu, a izraelski režim je izabran za taj posao.
Baku konsoliduje svoje bezbjednosne i političke odnose sa izraelskim režimom i vezuje svoju bezbjednost za izraelsku podršku. Ali može se sa sigurnošću reći da je Aliyev odabrao pogrešnog i nepouzdanog partnera. Trenutno je izraelska vlada zauzeta masovnim protestima na svom terenu. Na međunarodnom nivou, zapadni saveznici Tel Aviva omalovažavaju izraelske lidere. Čak i arapski potpisnici Sporazuma o normalizaciji sa Tel Avivom sada izbjegavaju sastanke s izraelskim zvaničnicima. Dakle, Netanyahu, zajedno sa svojim prijateljima, lišeni su legitimiteta kako na svom tako i na međunarodnom terenu.
Izraelski režim je prije mnogo godina pokrenuo projekat infiltracije na Kavkaz, a hiljade Izraelaca se naselilo u Azerbejdžanu, a jevrejski misionari promovišu judaizam među građanima Azerbejdžana kako bi ih upoznali sa jevrejskom kulturom i običajima. S obzirom na nametanje vjerskih ograničenja od strane azerbejdžanske vlade šiitskoj većini u zemlji posljednjih godina, čini se da planovi Tel Aviva dobro funkcioniraju i da azerbejdžanske vlasti primaju naređenja iz izraelske komandne sobe.
Uspostavljanjem snažnog prisustva u Azerbejdžanu, Izraelci iskorištavaju zategnute odnose između Bakua i Teherana kako bi pomno pratili šta se dešava u Islamskoj Republici i kako bi destabilizirali iranske granice. Tel Aviv se ranije fokusirao na arapske monarhije Perzijskog zaljeva – čiji su odnosi s Teheranom bili narušeni u protekloj deceniji – kako bi stegao obruč Iranu, ali nakon nedavnog dogovora Irana i Saudijske Arabije o pomirenju i uspostavi diplomatskih odnosa, Izrael je shvatio da gubi prijatelje među Arapima i sada nastoji da iskoristi Azerbejdžan.
Izraelski režim je 2012. godine planirao da iskoristi teritoriju Azerbejdžana za napad na iranska nuklearna postrojenja, ali se suzdržao nakon protivljenja SAD-a. Također, izvještaji prije dvije godine ukazivali su na to da su Mossadovi agenti prokrijumčarili iransku nuklearnu arhivu u Izrael preko Azerbejdžana. Trenutno okupirane teritorije prolaze kroz katastrofalnu situaciju, a da bi se riješio te situacije, Netanyahu pokušava da prenese krizu sa okupiranih teritorija, a Karabag se vidi kao najbolje mjesto za vojnu avanturu. Stvaranjem tenzija između Teherana i Bakua, Netanyahu može skrenuti pažnju domaćeg javnog mnijenja sa političkih pitanja i fokusirati se na vanjske tenzije s Teheranom kako bi ujedinio unutrašnje redove protiv Irana.
Baku je žrtvovao politiku dobrosusjedstva sa Teheranom za prijateljstvo sa Tel Avivom, ali Azerbejdžan treba da zna da izraelsko prisustvo na Kavkazu ne samo da ne donosi bezbjednost, već izaziva i regionalni sukob čija će žrtva biti zvaničnici Bakua koji su nenamjerno zakoračili u izraelsku zamku.
Ekskluzivno PISjournal
