PISjournalUsred rastućeg izraelskog nasilja nad Palestincima na okupiranim teritorijama i dok talasi kritika pogađaju reakcionarne arapske vođe zbog toga što šute o izraelskim zločinima, izvještaji govore o bliskim vezama Izraela i Egipta oko dogovora o predaji otoka Sanafir i Tiran Saudijskoj Arabiji.

Tel Aviv i Kairo dogovorili su nove sigurnosne mjere kako bi Saudijskoj Arabiji prepustili kontrolu nad otocima Tiran i Sanafir u Crvenom moru, piše Jerusalem Post. Izraelski list dalje navodi da će sporazum biti predstavljen tokom neposredne posjete američkog predsjednika Joea Bidena regionu. Evo nekoliko pitanja: Zašto izraelski režim prihvata mjere sigurnosti predaje egipatskih otoka Saudijskoj Arabiji? Koji su interesi aktera umiješanih u to i koje su njihove namjere?

Izraelski poklon bin Salmanu

Izraelski dogovor o predaji otoka dolazi u trenutku kada pitanje normalizacije odnosa između Tel Aviva i Rijada sve više dobija na snazi. Saudijska Arabija je Egiptu 1950. dala kontrolu nad dva otoka, koja su kapija luka Akabe i Eilata. Ovi otoci su kasnije postali civilni u sklopu mirovnog sporazuma između Tel Aviva i Kaira iz 1979. godine. Prema normalizaciji iz 1979. godine, ostrva Tiran i Sanafir moraju biti civilno područje sa multinacionalnim posmatračkim snagama koje predvode SAD.

Otoci Tiran i Sanafir

Decenijama su ova dva ostrva praktično kontrolisana od strane multinacionalnih snaga, sve do 2017. godine, kada je tokom posjete saudijskog prijestolonasljednika princa Mohameda bin Selmana potpisan pakt sa Kairom prema kojem je Rijad pristao da Egiptu daje 2 milijarde dolara godišnje pomoći i 25 odsto pomoći ulje koje potonjem treba. Uprkos širokom protivljenju i javnim protestima, egipatski parlament u junu 2017. i Vrhovni sud u martu 2018. odobrili su sporazum. Međutim, važno je da je za implementaciju takvog sporazuma, prema odredbama sporazuma iz 1979. godine, bila potrebna saglasnost i odobrenje izraelskog režima.

Izraelski režim koristi tripartitne pregovore sa Saudijskom Arabijom i Egiptom kao poklon Saudijcima u zamjenu za normalizaciju odnosa. Trenutno su multinacionalne snage stacionirane na otocima kako bi osigurale nastavak slobode plovidbe, ali Saudijska Arabija se protivi njihovom prisustvu i insistira da se moraju povući nakon završetka procesa predaje.

Bidenovo nastojanje da stekne kredibilitet u vanjskoj politici još je jedna varijabla koja igra ulogu u transferu ova dva otoka. Nakon što su demokrate došli na vlast 2021. godine, američka vlada je znatno povećala pritisak na Rijad zbog bin Selmanovog gušenja slobode izražavanja, represije protiv disidenata i kršenja ljudskih prava. Ishod je bio hladnoća u odnosima koja je uticala na njihove bilateralne veze i prestanak vojne i diplomatske podrške arapskom kraljevstvu.

Ali sada, otprilike godinu i po nakon što je Bidenova administracija došla na vlast, zbog strateških potreba SAD i Zapada za saudijskom naftom nakon početka ruske specijalne vojne operacije protiv Ukrajine u februaru, čini se da su Amerikanci započeli višestruku strategiju. Na prvom mjestu, Washington je započeo deeskalaciju tenzija kroz diplomatske kontakte sa Saudijcima i nastojao je umiriti bin Selmana. Jasan simbol ovoga može se jasno vidjeti na sastanku delegacije Predstavničkog doma američkog Kongresa sa Bin Selmanom 24. maja, koji je očigledno imao za cilj da utrti put za Bidenovu očekivanu posjetu monarhiji u junu.

Također, SAD su popustile diplomatske pritiske i podigle zabranu oružja za Saudijsku Arabiju u zamjenu za to da Saudijska Arabija popuni prazninu uzrokovanu nstašicom nafte zbog sankcija Rusiji. Nakon nedavnog sastanka OPEC Plus, Rijad je rekao da je spreman da isporučuje još nafte.

Također, Bidenova vlada namjerava nadoknaditi svoj loš učinak u vanjskoj politici uključivanjem u slučaj normalizacije Tel Aviva i Rijada. U svom predstojećem sastanku sa bin Selmanom, Biden bi eventualno najavio izraelski sporazum o predaji otoka i nastavit će igrati posredničku ulogu tako što će javno objaviti normalizaciju odnosa između dvije strane. Glavni cilj Demokrata i Bidena je reklamiranje ovog slučaja kao znak uspjeha u njihovoj vanjskoj politici uoči međuizbora, zakazanih za 8. novembar.

Niz ciljeva pokreće pristanak Bennetove vlade na transfer.

Kupovina kredita za duži vijek trajanja kabineta: Iako su izraelski čelnici i mediji u više navrata isticali važnost dva otoka Tirana i Sanafira u odbrambenim strategijama Tel Aviva i suprotstavljanju bilo kojoj stranoj prijetnji, u trenutnoj situaciji, Bennettova vlada, koja je na na ivici kolapsa, više nego ikada treba javnosti predstaviti vanjskopolitički trijumf kako bi održala jedinstvo u koalicionoj vladi. Najava sporazuma o slobodnoj trgovini sa UAE u proteklih nekoliko dana jedan je od najvažnijih primjera ovakvog pristupa. U narednim danima, Bennett će pokušati steći kredibilitet svog kabineta objavljivanjem sporazuma o ostrvima Tirana i Sanafir, s jedne strane, i dati novi dah svojoj vladi za duži ostanak na vlasti s druge strane.

Davanje prostora bin Selmanu za opravdanje normalizacije: Izraelski lideri vjeruju da je predaja otoka odličan alat za legitimizaciju ulaska bin Salmana u normalizaciju odnosa sa Tel Avivom. Oni su jasno svjesni pritisaka i protivljenja normalizaciji unutar saudijskog društva. Stoga namjeravaju ukloniti dio pritiska sa prijestolonasljednika kako bi on lako mogao najaviti formalnu normalizaciju.

Skretanje pažnje sa izraelskih zločina nad Palestincima: Još jedan cilj izraelskih stratega je odvratiti medijsku i političku pažnju sa izraelskih zločina nad palestinskim narodom na okupiranim teritorijama. Izraelski zločini u džamiji Al-Aksa naveli su neke poslanike u Benettovoj koaliciji, kao što je ljevičarska parlamentarka Ghaida Rinawie Zoabi, da podnesu ostavku iz koalicione vlade. Stoga se čini da slučaj otoka služi kao sredstvo za odvraćanje pažnje.

Bin Selman sanja o dodavanju Tirana i Sanafira megaprojektu Neom: Od početka ulaska u strukturu moći, a posebno nakon imenovanja za princa prijestolonasljednika 21. juna 2017. godine, princ Mohammed je predstavio i osmislio ambiciozne planove za svoju zemlju. Njegov glavni plan predstavljen je 25. aprila 2016. pod nazivom Saudijska vizija 2030. U dokumentu Vizija 2030. iznio je svoje kratkoročne planove za rješavanje budžetskog deficita smanjenjem plata osoblju i davanjem više slobode ženama. Dokument naglašava učešće žena u društvenom životu i povećanje njihovog učešća na tržištu rada sa 22 na 30 odsto.

Što je još važnije, možemo se osvrnuti na njegov plan da proširi vjersku i nereligioznu zabavu u okviru Vizije. U okviru “Projekta Crvenog mora” planiraju se izgradnja hotela, odmarališta, luksuznih zabavnih centara i koralnih ostrva duž 180 kilometara obale.

U međuvremenu, lice transformativne strategije je megaprojekat Neom koji predviđa da Saudijska Arabija zauzme poziciju preteče u izgradnji gradova budućnosti koristeći nove tehnologije. Projekat Neom, predviđen za razvoj uz državne i privatne investicije, pokriva ostrva Tiran i Sanafir u Crvenom moru do Egipta. Zapravo, bin Selman planira da ova ostrva transformiše u centar svojih ambicija za komercijalizaciju petrodolara.

Tiran Tiran  Tiran  Tiran  Tiran

Ekskluzivno PISjournal