PISjournal – U šokantnoj eskalaciji, Snage za brzu podršku (RSF) su navodno masakrirale preko 2.000 civila u El Fasheru, u zapadnom Sudanu, 26. i 27. oktobra.
Među žrtvama su bile žene, djeca i starije osobe, a satelitski snimci otkrivaju razmjere zločina i dokumentiraju ono što savezničke snage sudanske vojske opisuju kao užasna kršenja ljudskih prava.
Od aprila 2023. godine, Sudan je zahvaćen jednim od najkrvavijih sukoba u Africi. Rat između sudanske vojske, koju predvodi Abdel Fattah al-Burhan, i RSF-a, kojim komanduje Mohamed Hamdan Dagalo (Hemedti), pretvorio je zemlju u središte uništenja i regionalnog manevriranja.
Krajem 2025. godine, rat u Sudanu je usmrtio desetine hiljada ljudi i raselio preko 12,6 miliona Sudanaca, što ga čini najvećom krizom raseljavanja na svijetu danas.
Zdravstveni i ekonomski sistemi su potpuno urušeni, a glavni grad, Kartum, ostaje podijeljen između suparničkih snaga. Milicije dominiraju Darfurom i Kordofanom, dok se vojska bori da održi kontrolu na istoku i u lukama Crvenog mora.
Iza ove sumorne domaće scene, regionalne i međunarodne niti se prepliću, protežući se izvan granica Sudana kako bi preoblikovale ravnotežu snaga na Rogu Afrike.
Izraelske ambicije u Sudanu
U sjeni ovog previranja, cionistički režim Izraela manevrira unutar šireg projekta kontrole koridora Crvenog mora, pod poznatim izgovorom „borbe protiv krijumčarenja iranskog oružja“ prema Gazi i Jemenu.
Od potpisivanja takozvanih Abrahamovih sporazuma od strane Sudana 2020. godine, Izrael je intenzivirao svoje političko i sigurnosno prisustvo u Kartumu i okolnim područjima.
Za Tel Aviv, Sudan je daleko od periferne regije – on je geografski most prema Africi i strateško sidro na Crvenom moru, osiguravajući jednu od najvažnijih svjetskih pomorskih arterija između Sueskog kanala i Bab el-Mandebskog moreuza.
Studija iz 2024. godine, koju je u časopisu Israeli Army Journal objavio potpukovnik Gal Assil, naglasila je da „odnosi sa Sudanom predstavljaju vrhunski strateški interes, jer omogućavaju Izraelu da prati rute koje se koriste za krijumčarenje iranskog oružja u Gazu i Jemen i da uspostavi obavještajne mreže u južnom Crvenom moru“.
Ova sigurnosna ambicija ubrzo je dobila opipljiv oblik. U maju 2025. godine, izraelski Kanal 14 emitovao je dugi izvještaj o „tajnoj ekspanziji Irana u Africi“, ističući Libiju i Sudan kao logistička središta u mreži krijumčarenja oružja u Gazu.
U izvještaju se tvrdilo da se Sudan koristi kao „dopunska kopnena ruta“ za transport iranskih raketa i dronova preko sudansko-egipatske granice.Iako nije izdata zvanična potvrda, Reuters je u junu 2025. izvijestio o diplomatskim curenjima koja ukazuju na to da je Tel Aviv pružio „ograničenu tehničku podršku“ sudanskoj vojsci – posebno u komunikacijama i vazdušnom nadzoru – u koordinaciji sa Sjedinjenim Američkim Državama i UAE.
Nasuprot tome, Haaretz je u augustu 2025. tvrdio da Izrael iskorištava rat u Sudanu kako bi opravdao vojno širenje u Crvenom moru pod zastavom „zaštite globalnih brodskih puteva od prijetnji Hutija“.
Haaretz je također primijetio da je sudanska kriza ponudila Izraelu priliku da produbi saveze s Etiopijom i Eritrejom, kao dio šireg plana za obuzdavanje iranskog uticaja koji se proteže od Teherana do Sane i Kartuma.
Rastuća zabrinutost Izraela zbog Jemena
Rastuće angažovanje Tel Aviva u Sudanu ne može se odvojiti od njegove rastuće zabrinutosti zbog Jemena. Otkako je pokret Ansarallah preuzeo kontrolu nad zapadnom obalom Jemena, ravnoteža odvraćanja u Crvenom moru se odlučno promijenila.
Prema izraelskom Institutu za studije nacionalne sigurnosti (INSS), kontrola Huta nad moreuzom Bab al-Mandeb od 2021. godine „redefinirala je izraelsku pomorsku prijetnju“, jer su jemenske rakete i dronovi sada sposobni pogoditi Eilat i potencijalno poremetiti brodske rute do Sueskog kanala.
Kao odgovor na to, Izrael je počeo tretirati Crveno more kao primarno područje nacionalne sigurnosti, odmah nakon Mediterana. U okviru ove strategije koja se razvija, Sudan funkcionira kao prednja tampon zona.
Jane’s Defence Weekly je u oktobru 2025. godine izvijestio da Izrael, zajedno sa svojim zapadnim saveznicima, radi na mreži za pomorsko nadgledanje koja se proteže od Eilata do Adenskog zaliva – prolazeći kroz sudansku obalu – kako bi se osigurala kontrola nad ovim ključnim morskim putevima.
Dakle, izraelski interes u Sudanu direktno je povezan s osiguranjem boka nasuprot Jemenu.
S obzirom na aktivnosti SAD-a i UAE-a u istočnoj Africi, Tel Aviv je pronašao zgodan izgovor za ekspanziju, prikrivajući svoje vojno gomilanje retorikom međunarodne pomorske sigurnosti. Haos u Sudanu postao je i opravdanje i paravan za rastuće prisustvo Izraela u Crvenom moru.
Od Afričkog roga do Gaze: Novi geopolitički pejzaž
Postaje jasno da rat u Sudanu nije samo unutrašnji građanski sukob – on je dio veće geopolitičke konfrontacije između Osovine otpora s jedne strane i američko-izraelske osovine s druge.
Sudan nudi Tel Avivu značajne sigurnosne prednosti, posebno u praćenju pošiljki oružja i presretanju mreža otpora koje se protežu prema Gazi i Jemenu.
Analitičari vanjske politike u septembru 2025. opisuju izraelski pristup kao „dugoročnu strategiju“, osmišljenu da osigura regionalnu dubinu prije suočavanja s unutrašnjim ili direktnim regionalnim izazovima.
U tom kontekstu, obale Sudana i Jemena formiraju jedinstveni pomorski tampon, jačajući izraelsku arhitekturu odvraćanja od Osovine otpora.
Kontrolom – ili barem nadzorom – ovih koridora, Tel Aviv osigurava rano upozoravanje i sposobnost suzbijanja bilo kakve eskalacije.
Sve ukazuje na to da Izrael smatra sudanski sukob rijetkom strateškom prilikom za preoblikovanje ravnoteže snaga duž Crvenog mora.
Dok globalna pažnja ostaje zaokupljena ratovima u Gazi i Ukrajini, Tel Aviv nastavlja tiho graditi sigurnosnu infrastrukturu koja se proteže od Mediterana do Adenskog zaljeva, prolazeći kroz Sudan, Eritreju i Etiopiju.
Međutim, ovo širenje nosi ozbiljne rizike. Produbljivanje haosa u Sudanu na kraju bi moglo imati kontraefekt, nudeći Teheranu ili Sani nova uporišta za alternativne linije snabdijevanja ili asimetričnu odmazdu.
S obzirom na to da pokret Ansarallah intenzivira svoje operacije u Crvenom moru, raste zabrinutost Izraela zbog potencijalnog spajanja jemenskog i sudanskog fronta u jedinstveno poprište otpora.
Sudan danas predstavlja više od bojnog polja za lokalne borbe za moć – on je geopolitička okosnica u širem sukobu koji se proteže od Gaze do Sane, gdje se izraelski sigurnosni ciljevi preklapaju s afričkom nestabilnošću.
Borba za Crveno more prerasla je u nadmetanje ne samo oko pomorske kontrole, već i oko toga ko će definirati stratešku geografiju sljedeće decenije.
