PISjournal – Burkina Faso, bivša francuska kolonija, prošla je kroz značajne političke promjene u posljednjim godinama, što je rezultiralo radikalnim koracima u smanjenju francuskog uticaja u zemlji.
Nakon vojnog puča 2022. godine, pod vođstvom Ibrahima Traoréa, Burkina Faso je odlučila okrenuti leđa Francuskoj, a jedan od najkontroverznijih poteza bila je i odluka o ukidanju francuskog jezika, koji je bio dominantan u zemlji više od pola stoljeća. Ovaj rad istražuje kako je Burkina Faso došla do tih koraka, šta to znači za budućnost zemlje i kako će se ovi potezi odraziti na regionalnu geopolitičku dinamiku.
Politička i ekonomska pozadina
Burkina Faso je bila pod francuskom kolonijalnom vlašću sve do 1960. godine, kada je stekla nezavisnost. Iako je postala suverena država, francuski uticaj ostao je duboko ukorijenjen u političkom, ekonomskom i društvenom životu zemlje. Francuski jezik postao je glavni jezik u obrazovnom i administrativnom sistemu, a Francuska je bila ključni ekonomski partner Burkine Faso, posebno u oblasti rudarskog sektora i infrastrukture.
Ipak, tokom posljednjih decenija, Burkina Faso suočavala se sa nizom problema.
Zemlja je bila pogođena siromaštvom, političkom nestabilnošću i radikalnim islamističkim grupama koje su sve više ugrožavale teritorijalni integritet zemlje. Posebno nakon 2015. godine, kada su napadi islamista počeli uzimati maha, Burkina Faso je postala poprište ozbiljnih sigurnosnih izazova. Mnogi građani su smatrali da strani faktori, uključujući Francusku, nisu učinili dovoljno da poboljšaju sigurnosnu situaciju u zemlji.
Na političkom planu, Francuska je bila ključni partner u borbi protiv islamističkih grupa kroz vojnu operaciju Barkhane i druge misije, ali su se rezultati tih intervencija smatrali nedovoljnima. Povećano nezadovoljstvo među Burkincima zbog nesigurnosti i neuspjeha francuske vojne pomoći dovelo je do promjena. U novembru 2022. godine, zemlju je pogodio vojni puč, a Ibrahim Traoré preuzeo vlast. Novi režim odlučio je smanjiti francuski uticaj, a smanjenje vojne prisutnosti i ukidanje francuskog jezika bila su samo neka od radikalnih rješenja.
Izbacivanje Francuske iz Burkine Faso
Jedan od najdrastičnijih poteza nove vlasti bilo je odlučivanje o povlačenju francuskih trupa iz zemlje. Vođenje vojne borbe protiv islamista nije uspjelo da donese dugoročnu sigurnost, dok je francuska vojna prisutnost bila sve nepopularnija među stanovništvom. Traoré i drugi vojni lideri smatrali su da je za Burkinu Faso bolje da se okrene novim partnerima, posebno Rusiji, i da okonča dugogodišnju vojnu saradnju s Francuskom.
Odluka o povlačenju francuskih trupa bila je izazvana sve većim nacionalnim nezadovoljstvom, jer su mnogi Burkinci smatrali da francuska vojska, unatoč velikim ulaganjima, nije dala željene rezultate u borbi protiv terorizma i radikalnih islamista. Mnoge afričke zemlje, uključujući Mali i Niger, već su povukle podršku Francuskoj i okrenule se alternativama, što je postalo presudno i za Burkinu Faso. Francuska je bila ključni vojni partner, ali odlučeno je da vojska mora napustiti zemlju, što je za mnoge bilo simboličan početak oslobađanja od kolonijalnog naslijeđa.
Ukidanje francuskog jezika
Jedan od najkontroverznijih poteza pod vođstvom Traoréa bio je ukidanje francuskog jezika kao zvaničnog jezika zemlje. Francuski je bio dominantan jezik u administraciji, obrazovanju, a i u svakodnevnoj komunikaciji, što je bio direktan rezultat kolonijalne prošlosti Burkine Faso. Ukidanje francuskog jezika bilo je znak da zemlja želi smanjiti politički i kulturni uticaj Francuske, ali i da se vrati svojim afričkim korijenima.
Zakonodavstvom koje je usvojeno, Burkina Faso je postavila afričke jezike kao alternativu francuskom jeziku u administrativnim i obrazovnim institucijama. Jezici kao što su mori, dioula i drugi lokalni jezici, koji su od davnina korišćeni u Burkini Faso, postali su sve važniji u javnom životu. Ovaj potez imao je snažnu simboliku, jer je bio direktan odgovor na kulturno-kolonijalnu dominaciju Francuske. Francuski jezik je bio moćan instrument kolonijalne vladavine, a njegovim ukidanjem Burkina Faso je poslala jasnu poruku o želji za većom političkom autonomijom i kulturnim oslobođenjem.
Geopolitičke posljedice i povezanost s Rusijom
Odluka o smanjenju francuskog uticaja nije bila samo unutrašnja politička promjena, već je imala i ozbiljne geopolitičke posljedice. Burkina Faso je, slično kao i druge zemlje u Sahelu, počela sve više gledati prema Rusiji kao potencijalnom strateškom partneru. Povećana podrška Rusije u Africi, naročito kroz privatne vojne kompanije poput Wagnerove grupe, omogućila je zemlji da preuzme kontrolu nad sigurnosnim pitanjima bez oslanjanja na Francusku.
Mali i Niger također su se okrenuli Rusiji, što je bilo znak sve veće geopolitičke preorijentacije u regionu. Rusija je kroz svoje vojne i političke kanale postala ozbiljan konkurent za uticaj Francuske u regionu. Ova promjena je bila posebno važna u kontekstu rasta islamskog ekstremizma u Sahelu, gdje je Rusija počela da pruža vojnu pomoć, dok su Francuska i zapadni saveznici bili optuženi za neuspjeh u rješavanju problema.
Za Burkinu Faso, saradnja s Rusijom donosi mogućnost smanjenja zavisnosti od Zapada, a u isto vrijeme otvara vrata za jaču regionalnu stabilnost. U novim okolnostima, ruska pomoć se pokazala korisnom, posebno u kontekstu sigurnosti i borbe protiv islamističkih militanata, koji su sve više prijetili stabilnosti u cijelom regionu.
Zaključak
Burkina Faso je kroz promjene koje je preduzela, od izbacivanja Francuske do ukidanja francuskog jezika, zapravo započela proces nacionalnog osnaživanja i kulturnog oslobođenja od kolonijalnog naslijeđa. Ove promjene nisu samo političke i kulturne, već imaju i duboko geopolitičko značenje, jer se Burkina Faso pokušava pozicionirati u novim regionalnim savezništvima, osobito sa Rusijom.
Iako su ove promjene izazvale pometnju u međunarodnim odnosima, one predstavljaju i korak ka jačanju nacionalne suverenosti i odbacivanju vanjskog uticaja, posebno onog francuskog. Iako se potezi Burkine Faso mogu smatrati radikalnim, oni odražavaju širi trend unutar Afrike, gdje zemlje sve više prepoznaju važnost osnaživanja vlastitih kapaciteta i stvaranja novih političkih i ekonomskih saveza, koji su usmjereni ka dugoročnoj stabilnosti i nezavisnosti.
Ekskluzivno PISjournal
