Sanadin Voloder Kazahstan
Autor je novinar sa višegodišnjim iskustvom u medijima i NVO sektoru, saradnik više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija.
PISjournal – Ruska agresija na Ukrajinu je promijenila do tada poprilično stabilan geopolitički položaj Kazahstana koji ima 7.598 kilometara dugu granicu sa Rusijom. U toj novoj konstalaciji odnosa najranjiviji je Kazahstan koji je, podsjetimo, deveta država svijeta po površini (2.717.300 km²) i koji ima značajnu rusku manjinu (oko 20%).
Srednja Azija je zapela u diktaturama nakon raspada Sovjetskog saveza jer je ostala i dalje pod jakim utjecajem Moskve što je usporilo ekonomski razvoj koji ima ogromne predispozicije s obzirom na rudna bogatstva i energente. Rusko-ukrajinski sukob bi mogao imati i pozitivni učinak na političko-društvenu transformaciju regije i njeno otvaranje prema Kini, Iranu, Turskoj… Ključni izazov regije je kako biti most između istoka i zapada, odnosno sjevera i juga, te izbjeći poziciju pijuna u igrama velikih sila.
Kazahstan, ali i regija u cjelini već godinama prolazi i kroz duhovnu transformaciju, odnosno povratak islamskim vrijednostima koje su bile skoro izbrisane pod vlašću carske Rusije i Sovjeta.
Kako je rusko-ukrajinski rat preoblikovao Kazahstan
Ruska invazija na Ukrajinu bila je dodatni šok za Kazahstan, koji je već doživio ozbiljne domaće nemire u januaru 2022. godine. Kazahstan se dosljedno distancirao od ruske agresije i diverzificirao svoje odnose s raznim zemljama, istovremeno čuvajući bilateralne odnose s Moskvom. Rat je dodatno naglasio potrebu za političkim reformama u Kazahstanu, ali je iskomplikovao sposobnost i spremnost vlade da ih provede.
Kazahstan sada oprezno upravlja političkim promjenama kako u unutrašnjoj tako i u vanjskoj politici. Kazahstan je 2022. godine doživio godinu šokova i promjena. Početkom januara, zemlju su pet dana potresali protesti i nemiri zbog naglog povećanja cijena goriva i drugih ranijih problema, koji su postali nasilni u bivšoj prijestolnici i najvećem gradu. Scene nemira u Almatiju naišle su na brutalnu represiju od strane vlade. Kako bi pomogao u gušenju protesta, kazahstanski predsjednik Kasym-Jomart Tokayev pozvao je na intervenciju Organizaciju ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) – vojni savez šest bivših sovjetskih republika kojim dominiraju Rusi.
Analitičari su ovaj poziv ocijenili kao činom odanosti Moskvi. Od raspada Sovjetskog Saveza, Kazahstan je bio jedan od najbližih i najpouzdanijih saveznika Moskve na postsovjetskom prostoru i dio je svih regionalnih organizacija koje je Rusija pokrenula. To je jedna od rijetkih bivših sovjetskih zemalja u kojima ruski jezik i dalje službeni i još uvijek ga koristi velika većina stanovništva. Pojedini analitičari su intervenciju ODKB-a vidjeli kao uvod u veće usklađivanje Kazahstana s Rusijom i kraj njegove viševektorske vanjske politike. Ali uravnoteženi stavovi koje su kazahstanske vlasti izrazile nakon ruske invazije na Ukrajinu pružili su nadu na Zapadu da će se ta zemlja distancirati od Rusije, što iz domaće perspektive pokazuje zrelost i nepristajanje na blokovsku podjelu.
Rat u Ukrajini imao je značajne reperkusije po kazahstansko društvo, promijenivši geopolitički položaj zemlje i katalizujući promjenu u načinu na koji mnogi Kazahstanci vide svoj vlastiti identitet i Rusiju. To je također stvorilo dodatne izazove za vladu, koja je pokušavala provesti političke reforme i odgovoriti na socio-ekonomske zahtjeve stanovništva u svjetlu protesta. Ove reforme bi povećale narodni legitimitet vlade i njenu sposobnost da izdrži moguće vanjske pritiske i potvrdi svoj suverenitet. Geopolitička neizvjesnost izazvana ratom mogla bi objasniti vrlo oprezan pristup koji su kazahstanske vlasti usvojile dok pokušavaju da uravnoteže promjene sa stabilnošću unutar zemlje i da smanji ovisnost o Rusiji uz očuvanje političkih odnosa s Moskvom.
Od svoje nezavisnosti, Kazahstan je postao jedan od lidera u regionu, kako u pogledu svoje
ekonomije, sa svojim realnim BDP-om koji je rangiran kao jedan od najviših na postsovjetskom prostoru, tako i u smislu svoje aktivne i raznovrsne vanjske politike. Njegove ogromne rezerve prirodnih resursa sa relativno povoljnim uslovima za razvoj ekonomije (Kazahstan se nalazi na 25. mjestu po lahkoći poslovanja) privukle su brojne evropske kompanije u zemlju. Evropska unija je najveći strani investitor u Kazahstanu, sa skoro polovinom učešća. Stoga ima direktan interes da pomno prati dešavanja u zemlji.
Vanjskopolitički balans Kazahstana
Odgovor vlade na rusku invaziju na Ukrajinu uvjerio je mnoge na Zapadu, koji su bili zabrinuti da će događaji iz januara 2022. godine, koji se u Kazahstanu nazivaju Krvavi januar približiti zemlju Rusiji. Zamjenik ministra vanjskih poslova Roman Vasilenko je već 28. marta objavio da Kazahstan ne želi da se nađe iza nove željezne zavjese ističući da ta zemlja nema namjeru da se svrstava sa Rusijom i da rizikuje da bude podvrgnuta sankcijama Zapada. U javnoj raspravi sa Vladimirom Putinom na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu u junu 2022., Tokajev je vrlo jasno stavio do znanja da je njegova zemlja ostala privržena principu teritorijalnog integriteta i stoga neće priznati Donjeck i Lugansk.
Kazahstanska diplomatija je stalno potvrđivala ovu poziciju. Tokajev je bio u kontaktu sa
Volodimirom Zelenskim u nekoliko navrata od februara 2022. godine. Tokajev je u razgovoru sa ukrajinskim kolegom 16. februara 2023. godine, naglasio posvećenost Kazahstana
diplomatskom rješenju sukoba između Rusije i Ukrajine zasnovanog na Povelji Ujedinjenih
naroda i univerzalno prihvaćenim principima međunarodnog prava, te spomenuta humanitarna pomoć Kazahstana Ukrajini, dva jasna pokazatelja da se Kazahstan distancira od ruskog rata.
Dok su najbliži saveznici Moskve, posebno Bjelorusija, glasali protiv glavnih rezolucija
Generalne skupštine UN-a o Rusiji, Kazahstan je bio uzdržan od glasanja. Iako nije glasao za ove rezolucije kojima se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu, uzdržanost Kazahstana treba shvatiti kao nedostatak podrške Rusiji, s obzirom na njen bliski odnos s Moskvom. Jedan broj ruskih novinara i političara svakako je ovako shvatio stav Kazahstana, dajući agresivne izjave, što su ruske vlasti uvijek oprezno poricale.
Jedan ruski član parlamenta, Konstantin Zatulin, eksplicitno je postavio pitanja o budućem
teritorijalnom integritetu Kazahstana, rekavši: „ako imamo prijateljstvo… onda se ne postavljaju nikakva teritorijalna pitanja. Ali ako to ne postoji, sve je moguće. Kao u slučaju Ukrajine.” Ruski medijski stručnjak Tigran Keosayan čak je optužio Kazahstan za nezahvalnost i upozorio da bi se mogao suočiti s istim posljedicama kao Ukrajina.
Uprkos ovim akcijama, i kazahstanska i ruska vlada su kontinuirano pokazivale zajedničku želju da nastave bilateralnu saradnju, i intenzivirali su bilateralne kontakte tokom 2022. godine. Kazahstan i dalje u velikoj mjeri zavisi od Rusije u pogledu svog izvoza, sa 80% njegovog izvoza nafte preko ruskog sistema naftovoda. Također se u velikoj mjeri oslanja na snabdijevanje iz Rusije, prije svega na hranu, ali i na rafinisane naftne proizvode.
Nadalje, Rusija zadržava jake poluge utjecaja u zemlji kroz prisustvo brojnih Rusa i srodnih zajednica, kao i kroz medije, filmove, kulturu i veze između ruskih i kazahstanskih kompanija.
Međutim, u isto vrijeme, od ruske invazije na Ukrajinu, kazahstanska vlada je pokušala da
razvije svoje odnose sa drugim partnerima, uključujući Kinu. Ovo je nahranilo anahroni narativ da je Centralna Azija poprište velike igre između velikih globalnih sila, u kojoj približavanje Kini nužno implicira smanjenje utjecaja Rusije. Zapravo, Kazahstan ne samo da je održao odnose sa Moskvom, već je ojačao i svoje veze sa Turskom, kao i drugim zemljama Srednje Azije i Kaspijskog regiona, uključujući Iran i zemlje Zaliva.
Tokajev je posjetio Katar u junu 2022., Saudijsku Arabiju u julu 2022. i Ujedinjene Arapske Emirate u januaru 2023. godine. Sva ova putovanja su bila prilike za razgovor o investicionim i infrastrukturnim projektima kako bi se smanjila ovisnost Kazahstana o Rusiji. U nekim slučajevima, kao u slučaju Turske, Tokayev se složio o dalekosežnoj sigurnosnoj i vojno-industrijskoj saradnji, uključujući proizvodnju turskih dronova u Kazahstanu i razmjenu obavještajnih podataka.
Kazahstan je također intenzivirao kontakte sa EU, kako sa njenim institucijama, tako i sa nekim članicama, na primjer sklapanje ambicioznih ugovora o snabdijevanju naftom i zajedničkoj proizvodnji vodonika sa Njemačkom, te projekti saradnje u oblastima energetike, transporta i poljoprivredno-prehrambene industrije sa Francuskom.
Rat u Ukrajini dao je viševektorskoj vanjskoj politici Kazahstana novo značenje. Prvobitno je njena glavna svrha bila da stavi zemlju na međunarodnu mapu i privuče strane investitore, ali sada je njen fokus da omogući Kazahstanu da smanji svoju zavisnost od Rusije. Iako nije došlo do stvarnog smanjenja uticaja Rusije u Kazahstanu, niti nužnog povećanja utjecaja neke druge regionalne sile, vlada je usvojila jasnu strategiju zaštite kako bi maksimizirala svoje geopolitičke inerese i ojačala sopstveni suverenitet.
Utjecaj rata na ekonomiju Kazahstana
Rat u Ukrajini razotkrio je ranjivost Kazahstana na rusku ekonomiju. U prve dvije sedmice
sukoba, kazahstanska valuta, tenge, izgubila je 20% vrijednosti u odnosu na dolar, prateći početni pad rublje. Rusija obustavlja određeni izvoz u zemlje Evroazijske ekonomske unije kako bi osigurala svoje tržište, saopćeno je 10. marta, imao je neposredan utjecaj na cijene i dostupnost određenog broja osnovnih namirnica u Kazahstanu, pokazujući veliku zavisnost zemlje od susjeda. Rusija je obustavila svoje naftovode koji tranzitiraju kazahstanski izvoz nafte četiri puta tokom 2022. godine, potez koji se široko tumačio kao reakcija na to da se Kazahstan distancira od ruske invazije na Ukrajinu (iako su neki posmatrači sugerirali da su suspenzije zapravo bile reakcija na zapadne sankcije, i način da se naškodi zapadnim kompanijama koje eksploatišu kazahstanska naftna polja u Kaspijskom moru).
Stvarni ekonomski utjecaj rata na Kazahstan bio je prilično ambivalentan: s jedne strane, rast cijena niza uvoznih proizvoda ima direktan utjecaj na kupovnu moć stanovništva, a samim tim i potencijalno na društvenu situaciju. U decembru 2022. godine inflacija je premašila 20% u toku jedne godine, što je bio najveći porast u posljednjih 25 godina. Rast je također usporen na 3,4% u 2022. godini, sa 4,1% u 2021. godini. S druge strane, izvoz Kazahstana u Rusiju porastao je za 22% u prvih deset mjeseci 2022. godine, što je izazvalo sumnju da se Kazahstan koristi da se zaobiđu neke od zapadnih sankcija uprkos njegovim uvjeravanjima u suprotno. Visoke cijene nafte i plina također su imale pozitivan utjecaj na trgovinski bilans zemlje. Kazahstan bi također mogao imati koristi od preseljenja brojnih stranih kompanija koje su bile prisiljene napustiti rusko tržište. Ipak, neizvjesnosti koje proizilaze iz regionalnog geopolitičkog kontekstavjerovatno će, u cjelini, nastaviti da opterećuju ekonomiju zemlje.
Zapadne sile moraju da shvate da novi lideri regija koje su bile zapostavljene neće pristati na politiku ucjena i uslovljavanja nego se razvijaju prema sve više nezavisnoj politici na temelju vlastitih potreba i interesa.
U Kazahstanu su u toku promjene, kako na unutrašnjem planu, tako i u njegovom geopolitičkom položaju. Ishod rata u Ukrajini u osnovi će odrediti odnos Kazahstana sa Rusijom i drugim međunarodnim partnerima, ali i njegovu sposobnost da provodi društvene, ekonomske i političke reforme. S druge strane, ove reforme su preduslov za izgradnju stabilnijeg, pravednijeg i transparentnijeg političkog sistema, čime se smanjuju mogućnosti vanjskih aktera, uključujući Rusiju i Kinu, da iskoriste domaću ranjivost Kazahstana.
Iz navedenog je jasno vidljivo da je Kazahstan zauzeo vrlo racionalan kurs nakon unutrašnjih nemira i rusko-ukrajinskog sukoba koji mu otvara nove horizonte političke stabilnosti i ekonomskog razvoja. Iako je Putin nepredvidiva persona teško je očekivati da će se upustiti u još jednu avanturu bez obzira na ishod rata u Ukrajini. I Moskvi odgovara “tampon zona”, odnosno Kazahstan koji se neće izričito svrstavati ni na jednu stranu. U međuvremenu, Kazahstan, ali i druge države regije moraju jako mnogo uložiti u svoj identitet i kulturu kako bi umanjili sindrom manje vrijednosti prema Moskvi i ojačali svoje veze sa prije svega muslimanskim svijetom.
Turska, Iran i druge muslimanske države mogu biti od pomoći Kazahstanu da prevaziđe ovu
kritičnu raskrsnicu tako što će ga ohrabriti i pomoći u istinskoj domaćoj transformaciji u cilju izgradnje pravednijeg društva.
Ekskluzivno PISjournal
