PISjournal – Predsjednik Donald Trump, koji pokušava preokrenuti trgovinsku ravnotežu u korist SAD-a nametanjem visokih carina na uvoz iz drugih zemalja, ovaj put je odabrao istočnoazijske ekonomske blokove kao novi fokus svojih trgovinskih strategija.
Kao dio ove politike, učestvovao je na samitu ASEAN-a u Maleziji, trodnevnom sastanku koji je počeo u nedjelju i trajat će do utorka, a ključna tema dnevnog reda bila je pomorska sigurnost, trgovinski rat, digitalna ekonomija i regionalna saradnja.
Kao jedan od svjetskih ekonomskih blokova, ASEAN ima posebno mjesto u ekonomskim kalkulacijama Bijele kuće jer je blok postao jedan od glavnih aktera u svjetskoj trgovini.
U govoru na samitu ASEAN-a, Donald Trump je najavio da će SAD potpisati bilateralne sporazume o industrijskom i tehnološkom razvoju sa zemljama članicama, uključujući Vijetnam i Maleziju.
Iako nije direktno imenovao Kinu, Trump je izdao upozorenje, navodeći da nijedna zemlja ne bi trebala upasti u zamku duga ili tehnološke zavisnosti.
Malezijski premijer Anwar Ibrahim istakao je važnost samita u objavi na društvenim mrežama, napisavši: „Samit ASEAN-a okuplja regionalne lidere kako bi oblikovali inkluzivniju, prosperitetniju i otporniju budućnost“.
ASEAN je ekonomski blok od 11 zemalja koje predstavljaju ukupno preko 600 miliona stanovnika. Ovogodišnji samit se održava u Kuala Lumpuru, a prisustvuje mu više od 30 nacionalnih lidera.
Kao dio svoje azijske turneje s ciljem osiguranja novih ekonomskih i sigurnosnih prednosti, Trump nastoji obnoviti američko prisustvo i uticaj u Aziji osvajanjem povjerenja zemalja ASEAN-a. U nastojanju da se predstavi kao mirotvorac, preuzeo je i ulogu posrednika između Tajlanda i Kambodže, ističući mirovni sporazum koji su dvije nacije potpisale na samitu kao simbol uloge SAD-a u promoviranju regionalne stabilnosti.
Trumpova sljedeća stanica je Japan, gdje će se u ponedjeljak sastati s novom premijerkom Sanai Takaichi, prvom ženom na čelu zemlje. Međutim, najznačajnija stanica njegove azijske turneje bit će Južna Koreja, gdje bi trebao otputovati u srijedu kako bi prisustvovao samitu Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC).
Samit ASEAN-a u sjeni tarifnog rata između SAD-a i Kine
Ovaj sastanak se održava u vrijeme kada je rat tarifa između Washingtona i Pekinga, koji bjesni od Trumpovog povratka u Bijelu kuću prošle godine, postao odlučujući faktor u ekonomiji Azije. Značaj ovogodišnjeg samita je udvostručen jer mnoge zemlje ASEAN-a imaju vitalnu ulogu u globalnom lancu snabdijevanja ova dva ekonomska giganta, a ova konkurencija direktno utiče na njihove ekonomije.
Tokom svog prvog mandata, Trump je zadržao oprezan i često nerad stav prema multilateralnim institucijama, uključujući ASEAN. Lično je prisustvovao samitu ASEAN-a samo jednom, 2017. godine, a u narednim godinama je slao predstavnike nižeg nivoa. Njegov povratak na ove forume u novom mandatu je stoga veoma značajan, jer Washington nastoji ojačati svoj uticaj u jednoj od strateški najznačajnijih ekonomskih regija svijeta usred rastuće konkurencije s Kinom.
Trumpov primarni cilj prisustvovanja ovim samitima je jačanje trgovinskih odnosa između Washingtona i azijskih zemalja te olakšavanje dvosmjerne trgovine, što bi američkim kompanijama moglo donijeti značajnu dobit. Visoki američki zvaničnik objasnio je ciljeve putovanja, navodeći da će Trump potpisivanjem niza ekonomskih sporazuma u jednoj od najdinamičnijih regija svijeta „u konačnici služiti prosperitetu domaće ekonomije i interesima američkog naroda“.
Međutim, nove tarife koje je Trumpova administracija nametnula posljednjih mjeseci na uvoz određene azijske robe stvorile su prepreke bilateralnoj ekonomskoj saradnji, pa čak i nanijele određenu štetu američkoj domaćoj ekonomiji. Shodno tome, Trump sada koristi diplomatski okvir ekonomskih samita i dijaloga s istočnim silama u usponu kako bi osigurao nove sporazume usmjerene na oživljavanje trgovinskih tokova i ublažavanje rezultirajućih ekonomskih tenzija.
S obzirom na to da se ovi samiti održavaju uoči uvođenja 100-postotnih tarifa na uvoz kineske robe od strane SAD-a, na dijalog uveliko utiče odluka Washingtona.
Članice ASEAN-a su u 2024. godini ukupno trgovale s Kinom u vrijednosti od 770 milijardi dolara, što Peking čini najvećim trgovinskim partnerom ovog ekonomskog bloka. S druge strane, trgovina ASEAN-a sa SAD-om u istoj godini iznosila je 358 milijardi dolara, što je manje od polovine vrijednosti njihove trgovine s Kinom.
Ovaj značajan jaz u obimu trgovine jasno pokazuje da uprkos naporima Washingtona da poveća svoj ekonomski uticaj u Istočnoj Aziji, države članice ASEAN-a i dalje duboko zavise od kineskog tržišta i lanaca snabdijevanja. Ova ekonomska realnost postala je skrivena središnja tačka u Trumpovim pregovorima s regionalnim liderima.
Suočene s ovom situacijom, azijske sile u usponu, zabrinute zbog eskalacije tarifnog rata između dvije ekonomske supersile, traže način da ublaže štetu i upravljaju sve intenzivnijim rivalstvom. Upravo je to logika koja stoji iza potpisivanja bilateralnih sporazuma s Washingtonom.
Dok je američki predsjednik nametnuo svoju carinsku politiku kako bi osigurao nove prednosti za Washington, on sada pokušava iskoristiti nove sporazume s konkurentima poput Kine kako bi preoblikovao bilateralnu trgovinu u korist Amerike i, kako tvrdi, riješio trgovinski deficit.
Međutim, ekonomski analitičari vjeruju da su stvarne posljedice ovih politika više naštetile američkim preduzećima i potrošačima nego što su pritisnule Kinu. Povećani troškovi uvoza, inflatorni pritisak i smanjena konkurentnost domaćih proizvođača bili su među direktnim rezultatima ovih carinskih politika.
Apple, američka kompanija koja je najviše pogođena posljedicama trgovinskog rata između Washingtona i Pekinga, nedavno je povećala svoja ulaganja u Kini i radila na učvršćivanju svog položaja na ovom ključnom tržištu kako bi se zaštitila od posljedica ovog ekonomskog rivalstva. Apple prodaje svoje nove modele, od kojih se značajan dio proizvodi u Kini.
Uz ovu politiku, Apple također planira investirati 600 milijardi dolara u američku ekonomiju u naredne četiri godine kako bi izbjegao američke tarife na svoj izvoz iz Kine i Indije. Ova odluka je zapravo u skladu s ekonomskom agendom Trumpa, koji je od svog povratka pokušao prisiliti američke kompanije na daljnja ulaganja u domaću ekonomiju.
Ranije je Trump uspio izvojevati slične ekonomske privilegije od Južne Koreje u investicijama i transferu tehnologije. Ali to nije uspio kada je u pitanju Kina. To ga tjera da se jače zalaže za prevagu u korist Washingtona.
Međutim, Kina, koja će prema prognozama u narednoj deceniji svrgnuti SAD s mjesta najveće svjetske ekonomije, nije pokazala znakove odustajanja od trgovinskog rata ili pravljenja ustupaka svom rivalu. Svojim kontramjerama, kineska vlada je uspjela ozbiljno ugroziti američka finansijska i trgovinska tržišta.
Nakon globalnih ekonomskih posljedica tarifnog rata između SAD-a i Kine, pregovarači obje zemlje su na marginama samita ASEAN-a objavili da su postigli preliminarni dogovor o okviru trgovinskog sporazuma uoči predstojećeg sastanka Trumpa i Xija. Očekuje se da će se dvojica lidera sastati tokom samita APEC-a kako bi odlučili o konačnim uslovima potencijalnog sporazuma.
Zatezanje omče oko Kine
Iako je Trump jasno stavio do znanja da je njegovo prisustvo na azijskim samitima motivirano željom za osiguranjem ekonomskih privilegija, analitičari sugeriraju da namjerava približiti zemlje regije SAD-u putem paktova o zatezanju sigurnosne i ekonomske omče oko Kine.
Kao dio ove agende na marginama ASEAN-a, Trump je potpisao niz trgovinskih sporazuma o strateškim mineralnim elementima s Tajlandom, Malezijom i Kambodžom, prema kojima će dvije strane raditi na uklanjanju carinskih i necarinskih barijera u svojoj trgovini.
U okviru ovih sporazuma, Washington će održavati carine od 19 posto na većinu uvoza iz ovih zemalja. Američki predsjednik je također sklopio odvojene sporazume s Tajlandom i Malezijom o diverzifikaciji lanca snabdijevanja vitalnim mineralnim elementima, područje gdje Kina radi na proširenju svog uticaja.
S druge strane, tokom samita ASEAN-a, Donald Trump, oslanjajući se na svoj konfrontacijski stav prema Kini, najavio je da će SAD podržati Quad savez (koji čine SAD, Japan, Indija i Australija) kako bi se ojačala pomorska sigurnost u Indo-Pacifiku. Također je pozvao na slobodu plovidbe u Južnom kineskom moru, regiji koja je još uvijek opterećena teritorijalnim sporovima između Kine, Vijetnama i Filipina.
Iako američki predsjednik vjeruje da ekonomski i sigurnosni pritisak može oslabiti njegovog rastućeg rivala, takve provokativne mjere ne samo da ne rješavaju postojeće krize, već riskiraju da gurnu dvije velike sile ka konfrontaciji.
U tom kontekstu, bivši australijski premijer Kevin Rudd, autor knjige „Rat koji se može izbjeći“, opisuje ASEAN kao jedan od kineskih „vitalnih krugova interesa“, upozoravajući da bi svaki pogrešan korak u regiji mogao pokrenuti „Tukididovu zamku“, naime neizbježna konkurencija tjera silu u nastajanju i onu već etabliranu u sukob.
Svojom dominacijom u globalnom lancu snabdijevanja, Kina je u protekle dvije godine osigurala čvrstu poziciju na tržištima Istočne Azije, tako da čak ni zakašnjeli napori Trumpa i trgovinski sporazumi sa zemljama ASEAN-a ne mogu poništiti jednačine saradnje i ekonomske zavisnosti.
Dakle, svaki pritisak za visoke tarife s ciljem slabljenja Kine u praksi će naštetiti samim SAD-u, jer su prije implementacije 100-postotnih tarifa mnoge velike američke kompanije pretrpjele gubitke od milijardi dolara, a posljedice ovih politika na američku ekonomiju su se pokazale prije nego što su mogle dati rezultate.
Ekskluzivno PISjournal
