PISjournal – Plaćenici su osobe koje sudjeluju u oružanom sukobu, ali koje nisu državljani strane u sukobu, nego su “motivirani za sudjelovanje u neprijateljstvima isključivo željom za privatnu korist,koju im je obećala, strana u sukobu odnosno za materijalnu naknadu znatno veću od one koja se isplaćuje borcima slične funkcije u oružanim snagama njihove matične zemlje.
S obzirom da u svijetu trenutno postoji više aktivnih ratnih žarišta,potražnja za ovom vrstom vojnika je u porastu,najviše zbog toga što oni mogu biti korišteni za više namjena – od sprovodjenja brzih vojnih akcija do čuvanja važnih ličnosti i zaštite imovine.
U nastavku prenosimo tekst Diega Staceya o kolumbijskim vojnicima koji se smatraju najboljim plaćenicima u svijetu:
“Yeison Sánchez je bio spreman umrijeti kada je krenuo na put u Ukrajinu. Taj 31-godišnji penzionisani vojnik kolumbijske vojske kupio je osiguranje za repatrijaciju i upozorio svoju porodicu na moguću kobnu sudbinu u ratu protiv ruske invazije. Njegova glavna motivacija bio je novac. Gledao je TikTok videa sunarodnjaka koji su mu obećavali da će kao dobrovoljac u ukrajinskoj vojsci primati 19 miliona pezosa (oko 4300 dolara) mjesečno. Tako je uštedio oko 2300 dolara kako bi uzeo let iz Bogote u Madrid, još jedan odande u Poljsku i konačno kopnom prešao u Ukrajinu kako bi se angažovao u stranom sukobu.
Poput Sáncheza, koji je tokom proteklog desetljeća radio kao zaštitar i medicinski brat, monetarni poticaji natjerali su hiljade Kolumbijaca da se odu boriti u inozemstvu, u zemljama poput Ukrajine ili Sudana. Drugi radije rade kao tjelohranitelji ili zaštitari u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ili Meksiku. Njihovi slučajevi imaju nekoliko zajedničkih elemenata: radi se o bivšim vojnim osobama koje su rano penzionisane i slabo su pripremljene za bilo koju aktivnost osim rata.
Kao veterani, od kolumbijske države primaju malu penziju, što, nasuprot tome, čini ponudu za do pet puta veću zaradu izvan zemlje privlačnijom.
U Ukrajini Sánchez nije dugo izdržao. Dezertirao je nakon šest mjeseci, djelimično zato što je stvarna plaća bila daleko ispod obećanih 4300 dolara – “osjećao sam se prevarenim” – a djelimično zato što je osjećao da ga nadređeni maltretiraju. “Bili smo zaključani. Izvodili bi nas u zoru da radimo sklekove za kaznu što neki od naših kolega pričaju španski s domaćima. To je bilo zabranjeno. Rekao sam im da smo dobrovoljci, a ne taoci”, kaže. S njim je, kaže, išlo i 40 vojnika internacionalne legije. Sada razmatra razne ponude, poput odlaska u Meksiko kako bi radio s kartelima ili “projekta” u Africi, “o kojem se trenutno diže velika buka”.
Interes za Kolumbijce na tržištu plaćenika i zaštitara je opravdan. Kolumbija ima jednu od najvećih i najbolje obučenih vojski na svijetu. “Oni su 60 godina trenirali prema protivpobunjeničkoj doktrini i zapravo su se borili. Zato su toliko traženi od stranih vojski i privatnih zaštitarskih kompanija”, objašnjava Laura Lizarazo, stručnjakinja za nacionalnu sigurnost u konsultantskoj firmi Control Risks. Od 2000. godine prijavljeno je prisustvo kolumbijskih plaćenika u desecima zemalja, uključujući Rusiju, Jemen, Libiju, Somaliju i Afganistan.
Najčuveniji incident u koji su uključeni kolumbijski plaćenici bio je atentat na haićanskog predsjednika Jovenela Moïsea 2021. Sedamnaest Kolumbijaca i dalje je u pritvoru zbog napada u Port-au-Princeu. Nekoliko njih tvrdi da su unajmljeni da otmu predsjednika, a ne da ga ubiju. Dvojicu vođa operacije planirane u Sjedinjenim Državama sudije na Floridi osudili su na doživotni zatvor.
Slučaj dvojice dobrovoljaca u ukrajinskoj vojsci koji su zatočeni u Rusiji nakon što su izručeni iz Venezuele takođe je bio tema rasprave. “Isto se događa s fudbalerima kao i s vojskom. Mnoge firme za lov na glave dolaze u Kolumbiju pogledati vaš rad i dati vam ponudu.” Ovako Dante Hincapié, koji je 21 godinu radio u mornarici, opisuje fazu regrutiranja. Unatoč tome što je dosegao čin podoficira, njegova se penzija činila nedovoljnom.
Tako se 2014. uključio u posao s plaćenicima i otišao u Ujedinjene Arapske Emirate kao zapovjednik komunikacija bataljona emiratske vojske sastavljenog isključivo od Kolumbijaca. Nešto kasnije, 2018., otišao je u Jemen – “jedno od najz..ih mjesta na kojima sam ikada bio” – kako bi ispratio evropske i američke brodove koji su prelazili Adenski zaljev, a koje su često napadali pirati. U tri godine plaćenog vojnika zaradio je gotovo 70.000 dolara, dok je zbroj njegove ušteđevine i penzije iz mornarice iznosio jedva 15.000 dolara.
Hincapié, 48, priznaje da neke firme iskorištavaju bivše vojnike i ukazuje na slučajeve Sudana i Haitija, ali tvrdi da to nije uobičajeno: “Nikada me nisu propustili platiti. To je odušak za mnoge vojnike koji odu u penziju.” Za njega je “jedini krivac za toliki odlazak u inozemstvo Vlada. Oni su indolentni, nije ih briga za vojnike.” I ne boji se biti kritičan prema kolumbijskoj državi, jer osjeća da postoji progon protiv vojske: “Mi nismo teroristi. Biti vojnik sinonim je za hrabrost.”
Porast broja plaćenika, koji je doveo do golemih ljudskih gubitaka (Ministarstvo vanjskih poslova procjenjuje da je 300 Kolumbijaca stradalo u ratu u Ukrajini), nagnao je Vladu da promoviše zakon kojim bi se ta aktivnost potpuno zabranila, jer će izvan zakona staviti organizacije „koje iskorištavati penzionisanio vojno osoblje”, u skladu s konvencijom UN-a stvorenom 1989. Jovana Ranito, predsjednica radne grupe Ujedinjenih naroda o plaćenicima, pozdravlja ovu mjeru. “Međunarodno zakonodavstvo je polazište, ali ako se ne provodi interno, vrlo ga je teško primijeniti u borbi protiv ove pojave”, kaže ona.
Zemlje koje pristupe sporazumu pomoći će im u borbi protiv kompanija za zapošljavanje, glavnog igrača na ovom tržištu. “Postoji širok spektar firmi koje su registrovane u različitim zemljama i s različitim imenima, pa ih je stoga teže pratiti”, dodaje. Srž njihovog poslovanja su zemlje na globalnom jugu, koje se često nalaze u krhkoj ekonomskoj situaciji i izašle su iz situacije sukoba. Ova poslovna mreža već je više od desetljeća dom Jaimea Henaoa, 40-godišnjeg bivšeg narednika u kolumbijskoj vojsci. Obučavao ga je Blackwater — koji se sada zove Academi, jedna od najvećih privatnih zaštitarskih kompanija na svijetu — i zajedno s nekoliko desetaka Kolumbijaca poslan je u Afganistan usred rata. Ondje je Henao radio kao čuvar u američkom konzulatu u gradu Heratu, poprištu samoubilačkog napada talibana u sepetembru 2013. godine.
Nakon što mu je ugovor istekao nekoliko mjeseci nakon napada, vratio se u Kolumbiju i nastavio s privatnim zaštitarskim poslom. Godine 2021. dobio je poziv iz firme A4SI, da radi kao tjelohranitelj u Abu Dhabiju, glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). “Ponuđeno mi je 2300 dolara u ugovoru s tvrtkom GSSG. Bilo nas je osam Kolumbijaca i do zadnjeg su trenutka tajili o kome ću se brinuti“, kaže.
Njegov štićenik na kraju je bio bivši afganistanski predsjednik koji se sklonio u UAE.
Firmu A4SI 2017. godine osnovao je Omar Antonio Rodríguez Bedoya, bivši oficir kolumbijske vojske, ali njene operacije sada vodi Álvaro Quijano, penzionisani pukovnik iz istog korpusa. Ova firma je sada u centru pažnje jer je angažovala najmanje 300 kolumbijskih plaćenika koji su poslani u Sudan da se bore u građanskom ratu. Mnogi tvrde da su stigli pod lažnim izgovorima, jer su očekivali da će biti privatni pratitelji u Emiratima, kao što je Henao.
Aktivnosti plaćenika neće prestati u bliskoj budućnosti, predviđa Alfonso Manzur, osnivač Veterana za Kolumbiju, organizacije koja se brine o pravima penzionisanog vojnog osoblja. Stručnjak kaže da su hiljade Kolumbijaca radile u ovom poslu i da je sve teže napraviti opći okvirni broj zbog širenja zapošljavanja u zemljama poput Ukrajine i Meksika, gdje zaštitarske firme ne intervenišu. “U prvom desetljeću 2000-ih, broj plaćenika povećao se za oko 250.000 ljudi, od kojih mnogi odlaze u penziju. Zbog toga smo posljednjih godina vidjeli eksploziju kolumbijskih plaćenika u svijetu.”
Zamjerka ostaje ista: penzije su preniske. No Manzur upozorava na još jedan problem. “Vlade nisu poduzele odgovarajuće mjere kako bi pomogle bivšem vojnom osoblju da se prilagodi civilnom životu. Mnogi su bili siromašni ljudi koji su u ratu našli egzistenciju i, ako se ne rehabilitiraju, nastavit će se baviti ovom industrijom.”
Kolumbija Kolumbija Kolumbija Kolumbija Kolumbija Kolumbija Kolumbija Kolumbija
Ekskluzivno PISjournal
