Murat Yülek
PISjournal – Prije nego što se zapitamo može li kineski juan postati sljedeća svjetska rezervna valuta, vrijedi se prisjetiti kako je američki dolar uopće stekao dominaciju.
Do sredine 20. stoljeća, britanska funta je imala taj prestižni status, koristeći prednosti Ujedinjenog Kraljevstva u ranoj fazi Industrijske revolucije. Na vrhuncu britanskog globalnog uticaja, više od 60% međunarodne trgovine obavljalo se u funtama, iako je Britanija činila manje od 15% globalnog izvoza. Početkom 1900-ih, 1 funta je vrijedila 1 dolar. Do kraja Drugog svjetskog rata, pala je na samo 3 dolara.
Prava prekretnica dogodila se s razaranjima Drugog svjetskog rata. Uprkos tome što je bila na pobjedničkoj strani, Britanija je izašla ekonomski oslabljena i duboko u dugovima. Nasuprot tome, SAD su postale najjača svjetska ekonomija i najveći vlasnik zlata. Prema Bretton Woods sporazumu iz 1944. godine, globalne valute su bile vezane za američki dolar, koji je sam po sebi bio pokriven zlatom. Ovaj aranžman je učvrstio ulogu dolara kao primarne svjetske rezervne valute.
Britanija je pokušala sačuvati globalni ugled funte, uključujući ponovno uvođenje konvertibilnosti 1947. godine, ali brzi gubitak povjerenja doveo je do odljeva kapitala i prisilio na preokret u roku od nekoliko sedmica. Tokom narednih decenija, ponovljene devalvacije i krize platnog bilansa narušile su uticaj funte, a dominacija dolara postala je neosporna.
Premotamo li se unaprijed do danas, SAD se nalaze u slično ranjivoj poziciji. SAD imaju javni dug od preko 30 biliona dolara – više od ukupnog javnog duga svih ostalih nacija. Također imaju stalni dvostruki deficit (budžetski i tekući račun) i više nisu najveća svjetska ekonomija. Niti su neosporni lider u tehnologiji ili inovacijama.
U ovom kontekstu, opravdano je pitanje: Jesu li rivali pred vratima za američki dolar? Mnogi vjeruju da pad dolara više nije pitanje hoće li, već kada i kome će ustupiti svoj tron. Zlato se ponovo pojavilo kao jedan od potencijalnih nasljednika. Porast potražnje tokom Trumpove administracije, vođen nepravilnom fiskalnom i spoljnom politikom, ukazivao je na bjekstvo ka sigurnosti od strane centralnih banaka i domaćinstava širom svijeta. Za mnoge, zlato ostaje krajnja zaštita od neizvjesnosti.
Ali pojavljuje se još jedan ozbiljan konkurent: kineski juan. Mjereno paritetom kupovne moći (PPP), Kina je sada najveća svjetska ekonomija, s BDP-om koji prelazi 40 biliona dolara – preko 30% većim od BDP-a SAD-a. Pored ekonomske veličine, Kina je preuzela globalno vodstvo u ključnim tehnološkim sektorima, od naprednih nuklearnih reaktora i solarne energije do električnih vozila, umjetne inteligencije i svemirskih tehnologija. Vojno i ekonomski, Kina se više ne uzdiže; ona je stigla.
Ali šta to znači za američki dolar? Mnogi ekonomisti tvrde da je situacija već određena. Dominacija dolara počinje da slabi, posebno usljed rastućeg juana. Ipak, uprkos ekonomskoj moći Kine, juan još nije spreman da preuzme ulogu svjetske rezervne valute.
Postoje dvije glavne prepreke. Prvo, juan nije u potpunosti konvertibilan, što znači da se ne može slobodno zamijeniti za druge valute ili zlato bez ograničenja. Potpuna konvertibilnost valute omogućava i rezidentima i nerezidentima da kupuju ili prodaju valutu za trgovinu i slobodno putuju. Drugo, kineski kapitalni račun ostaje strogo kontroliran, što ograničava mogućnost stranih investitora da unose i iznose novac iz zemlje u investicijske svrhe. Ove kontrole stvaraju neizvjesnost i ograničavaju globalnu upotrebljivost juana.
Međutim, Kina aktivno rješava ova ograničenja. Vlada je postepeno otvarala svoja finansijska tržišta stranim institucionalnim investitorima, uključujući proširenje pristupa trgovanju derivatima na domaćim berzama. Također je ojačala svoju globalnu ekonomsku infrastrukturu, posebno kroz Prekogranični međubankarski platni sistem (CIPS – pekinška alternativa SWIFT-u) i uvođenje globalnog operativnog centra za svoju digitalnu valutu, e-CNY, u Šangaju.
Paralelno s tim, kineske vlasti vrše pritisak na državna preduzeća da više trgovine obavljaju u juanima i pozivaju banke da povećaju udio prekograničnih transakcija koje se obavljaju u toj valuti. Regulatorne reforme Državne uprave za devizni promet (SAFE) također pojednostavljuju procedure stranih ulaganja, čineći tokove kapitala efikasnijim, a istovremeno zadržavajući zaštitne mjere protiv finansijske nestabilnosti.
Sve u svemu, utrka za svrgavanje dolara s trona se intenzivira. Bilo da se radi o zlatu ili juanu – ali gotovo sigurno ne o euru – jedan od ovih izazivača će vjerovatno preuzeti ulogu dolara u narednim decenijama.
Kada će svijet biti dedolariziran? To ostaje neizvjesno. Ali plima se nesumnjivo okreće i doba neosporne dominacije dolara bi uskoro moglo doći kraju.
