PISjournal – U dosad neviđenom razvoju događaja na libijskoj političkoj i vojnoj sceni, general-pukovnik Halid Haftar, načelnik štaba Libijskih nacionalnih snaga (LNA) i sin komandanta tih snaga, generala Halife Haftara, objavio je sporazum s brigadama Misrata o formiranju “zajedničkih snaga” nakon sastanka s njima u primorskom gradu Sirtu.
Ovaj potez je prvi otvoreni sastanak dvije strane od sukoba 2019. godine i može označiti prekretnicu na putu ka ujedinjenju vojnih institucija i deeskalaciji.
Aspekti novog sporazuma
Sporazum dolazi usred pete godišnjice primirja između istoka i zapada Libije, sporazuma kojim je osnovana Zajednička vojna komisija (5+5) i kojim se zemlja obavezala na raspuštanje svih naoružanih grupa i milicija širom zemlje.
Međutim, pitanje milicije ostaje jedan od najhitnijih izazova za izvršne vlasti u Tripoliju.
Tokom nedavnih razgovora, Halid Haftar je istakao hitnu potrebu za preduzimanjem “praktičnih koraka ka ujedinjenju vojne institucije”. General-major Halid Al-Mahjoub je najavio da će sporazum stvoriti zajedničke snage za borbu protiv terorizma i ilegalnih migracija.
U značajnom pokazatelju međunarodnog angažmana, ove nove snage planirane su za učešće u vježbi Flintlock 2026. Vježba Američke komande za Afriku (AFRICOM) zakazana je za prvi kvartal sljedeće godine u Sirtu, s ciljem jačanja koordinacije između istočnih i zapadnih libijskih snaga.
Raznolikost i rasprostranjenost milicija
Od pada Muamera Gadafija 2011. godine, Libija je svjedočila usponu desetina militantnih grupa, od kojih su mnoge zvanično ili nezvanično djelovale pod pokroviteljstvom različitih vlada. LNA, koju predvodi Halifa Haftar, bila je bazirana na istoku i borila se protiv Vlade nacionalnog spasa, a zatim protiv Vlade nacionalnog jedinstva (GNU) na zapadu. Krvavi sukobi 2019. godine označili su vrhunac ovih neprijateljstava, kada su Brigade Misrate odigrale ključnu ulogu u odbijanju napada na LNA.
Trenutno, vodeće sile su:
Libijska nacionalna armija (LNA): Pod komandom Halife Haftara, LNA je stacionirana u istočnoj Libiji. Ove snage održavaju formalniju vojnu strukturu i dobijaju podršku od stranih sila, uključujući Rusiju, UAE i Egipat.
Snage povezane s GNU-om: Ove snage djeluju iz zapadne Libije, posebno u Tripoliju i Misrati, a sastoje se od koalicije lokalnih naoružanih grupa. Iako su zvanično povezane s GNU-om, mnoge od ovih jedinica zadržavaju značajnu operativnu nezavisnost.
444. borbena brigada: Jedna od najmoćnijih oružanih grupa u Tripoliju, 444. borbena brigada osnovana je 2021. godine od strane Mahmouda Hamze, istaknutog komandanta Specijalnih snaga za odvraćanje. Učvrstila je moć kontrolišući ključne vojne lokacije, uključujući kamp Yarmouk i sjedište Vojne zone Tripoli, te je proširila svoj utjecaj na jugozapadne četvrti kao što su Ain Zara, Al-Faranj, Salah al-Din i Qasr bin Ghashir.
Specijalne snage za odvraćanje (SDF): Pod komandom Abdula Raoufa Kare, ova grupa ima značajan utjecaj u glavnom gradu. Kontroliše nekoliko pritvorskih centara i više puta se suočavala s optužbama za kršenje ljudskih prava.
Uprava za podršku stabilnosti (SSA): Ranije je njome predvodio Abd al-Ghani al-Kikli (poznat kao Ghniwa), koji je ubijen u unutrašnjim sukobima u maju 2025. godine, a komanda nad SSA-om sada je prešla na Abuzribu.
Brigade Misrate: Ovo je koalicija naoružanih grupa iz grada Misrate. Historijski djelujući pod bivšom Vladom nacionalnog jedinstva, ove brigade su nedavno započele pregovore s LNA o formiranju zajedničkih snaga.
Zapis o nedavnim sukobima
Oružani sukob u Libiji trajao je tokom cijele 2025. godine, prvenstveno koncentriran u zapadnim regijama zemlje. Najvažniji slučajevi su sljedeći:
Tripoli (maj 2025.): Glavni grad je bio svjedok intenzivnih urbanih sukoba nakon atentata na Abd al-Ghanija al-Kiklija (Ghniwa) na službenom sastanku. Žestoki sukobi izbili su između 444. borbene brigade i Specijalnih snaga za odvraćanje, gurajući grad u haos. Borbe su rezultirale desetinama žrtava i široko rasprostranjenom panikom među civilima.
Misrata (oktobar 2025): U oštrom prikazu unutrašnje fragmentacije, dvije frakcije zvanično lojalne Vladi nacionalnog jedinstva (GNU) – Zajedničke operativne snage i 24. pješadijski bataljon – okrenule su oružje jedna protiv druge. Nasilje je izazvano pritvaranjem pripadnika milicije i brzo je eskaliralo u vatru iz teškog naoružanja. Sukobi su imali neposredne i teške posljedice: 11 civila je ranjeno, a Međunarodni aerodrom Misrata bio je prisiljen obustaviti sve operacije. Ovaj događaj je bio historijski značajan, označavajući prvi put od svrgavanja Gadafija da je treći po veličini grad u Libiji postao bojno polje za međumilitacijski rat. Smještena 200 km istočno od Tripolija, Misrata je uporište nekih od najmoćnijih naoružanih milicija u zemlji, koje su bile ključne u podršci premijeru Dbeibahu protiv rivala poput Specijalnih snaga za odvraćanje Abdula Raoufa Kara.
Zawiya i Sabha (27. august 2025.): Obalni grad Zawiya ponovo se rasplamsava kao žarište 27. augusta, gdje se rivalske milicije bore s teškim naoružanjem u stambenim naseljima. Sukobi su uzrokovali značajne civilne žrtve i materijalnu štetu. Ove sporadične, ali nasilne konfrontacije među lokalnim naoružanim grupama obično su uzrokovane borbom za kontrolu nad naftnim resursima, krijumčarskim rutama i strateškom teritorijom. Borbe su ugušene tek nakon intervencije Predsjedničkog vijeća i državnih sigurnosnih snaga.
Reakcije i izazovi
Uprkos značaju ovog sporazuma, reakcije institucija GNU-a bile su oprezne, pa čak i negativne. Protuteroristička služba GNU-a odbacila je “glasine” o učešću na sastanku u Sirtu. Ovakav stav ukazuje na dubok jaz između libijskih sigurnosnih institucija i napora LNA da formira jedinstvo.
U međuvremenu, nedavni sukobi u Misrati otkrivaju dublju krizu paralelnih komandnih struktura i odsustvo centralizovane kontrole nad naoružanim grupama, što je izazvalo talas kritika upućenih GNU-u.
Izvještaji organizacija za ljudska prava prikazuju sumornu sliku ovog neuspjeha u obuzdavanju milicija. Prema tim izvještajima, proizvoljna hapšenja, vansudska pogubljenja i prisilni nestanci i dalje su široko rasprostranjeni. Između marta 2024. i septembra 2025. godine, vjeruje se da je najmanje 20 pritvorenika umrlo u pritvoru iz političkih razloga. Odgovornost ostaje nedostižna jer se pravosudne institucije bore s političkim uplitanjem i strahom od odmazde.
Usred političke i vojne fragmentacije u Tripoliju, vakuum u upravljanju se produbljuje, stvarajući plodno tlo za reorganizaciju takfiri grupa poput ISIS-a. Nedavna hapšenja elemenata ISIS-a i oživljavanje propagande grupe pokazuju da Libija i dalje ima stalnu ulogu središta za logističke i ideološke operacije ISIS-a.
Zaključak
Brojnost milicija i odsustvo centralne kontrole nad njima predstavljaju jednu od najvažnijih prepreka stabilnosti i održivoj sigurnosti u ovoj sjevernoafričkoj zemlji. Nedavni sukobi pokazuju da čak ni unutar okvira VN-a ne postoji koordinacija sigurnosnih snaga. Ova situacija ne samo da ugrožava sigurnost civila, već i riskira propast političkih sporazuma i napora za vojno ujedinjenje.
Iako je ključni korak u ujedinjavanju vojnih snaga, sporazum Halida Haftara s Brigadama iz Misrate suočava se s ozbiljnim izazovima s obzirom na sigurnosnu krizu, paralelne aktivnosti naoružanih grupa i nepovjerenje među institucijama istočne i zapadne Libije. Da bi zemlja postigla održivu stabilnost, strukturne reforme, razoružanje neslužbenih milicija i međunarodni nadzor nad vojnom integracijom izgledaju ključni.
Ekskluzivno PISjournal
