PISjournal –U složenim geopolitičkim jednadžbama Zapadne Azije svaka promjena u području sigurnosti i diplomatije može biti poput strijele ispaljene iz luka – određujući smjer budućnosti. „Mehanizam okidača“ koji je ovih dana postao središnja tačka diplomatskih sukoba između Irana i Evrope, nije samo pravni alat, već simbol sukoba interesa, volje i scenarija regionalnih i globalnih aktera. Ključno pitanje glasi: Je li ovaj mehanizam ozbiljna i retrogradna prijetnja Iranu ili, pak, prilika za preispitivanje strategija i promjena u nuklearnoj politici i regionalnoj diplomatiji?
Historijski pregled: iskustvo sankcija i pregovora o JCPOA
Za dublje razumijevanje teme potrebno je osvrnuti se na historiju iranskog suočavanja sa sankcijama. Široke ekonomske i političke sankcije, koje su osobito pojačane nakon izlaska SAD-a iz JCPOA-a, bile su alat za vršenje pritiska na Iran radi promjene njegovog nuklearnog ponašanja i regionalnih politika. Ovo historijsko iskustvo, unatoč svim teškoćama, naučilo je Iran da mehanizmi sankcija nisu samo ograničenja, već i prilika za jačanje samopouzdanja i redefiniranje strategija.
Mehanizam okidača: pravni alat ili politička igra?
S tehničkog stajališta, mehanizam okidača u JCPOA-u omogućuje članicama da, u slučaju kršenja sporazuma, ponovno aktiviraju automatske sankcije UN-a. Međutim, u praksi, ovaj mehanizam je postao pozornica za geopolitičko nadmetanje – Evropa i Zapad ga koriste za pritisak na Iran, dok ga Iran smatra simbolom unilateralizma i nepravednosti međunarodnih struktura.
Ovu je situaciju moguće uporediti s kompleksnim mehanizmom velike industrijske mašine, gdje svaki zupčanik predstavlja različite aktere, suprotstavljene interese i međunarodna pravila. Ako se čak i jedan zupčanik ne uklopi kako treba, cijeli sistem može doći u pitanje. Iran, kao jedan od ključnih aktera, mora djelovati kao glavni operater ove mašine – s preciznošću, inteligencijom i inicijativom usmjeravati mehanizam tako da ne samo spriječi štetne konflikte, već i usmjeri ukupno kretanje prema interesima Islamske Republike Iran.
Prijetnje: od novih sankcija do diplomatskog pritiska
Jasno je da bi aktivacija mehanizma okidača mogla dovesti do ponovnog uvođenja opsežnih sankcija i dodatnih ekonomskih ograničenja što bi dodatno opteretilo iransko gospodarstvo. Evropa, putem ponovljenih upozorenja, nastoji zadržati pritisak te prisiliti Iran da se vrati za pregovarački sto. No, ako Iran uspije izdržati ekonomski pritisak, Evropa više neće moći prijetiti Iranu kao u prošlosti.
Prilike: redefiniranje strategije i diplomatska mobilnost
Prijetnje uvijek imaju dvije strane medalje, a sada se pred Iranom otvara prilika za strateško preispitivanje. Aktivacija mehanizma okidača, iako potencijalno izazovna, također pruža platformu i motivaciju za:
- Reviziju nuklearne politike I. R. Iran, s fokusom na inteligentnu diplomatiju i uravnoteženu interakciju s regionalnim i globalnim akterima.
- Jačanje regionalne saradnje korištenjem kapaciteta regionalne diplomatije za stvaranje konvergencije i smanjenja napetosti.
- Razvoj unutarnjih kapaciteta, uključujući ekonomsku samodostatnost, miroljubive nuklearne tehnologije i otpornost infrastrukture.
- Novi diskurs na međunarodnoj sceni pozivajući na obnovu multilateralnog sistema i suprotstavljanje zapadnom unilateralizmu uz prisutnost novih i moćnih aktera poput Kine.
Poziv na inteligentno djelovanje
Iran je, s holističkim i strateškim pristupom, kombinirao aktivnu diplomatiju s preciznim unutarnjim upravljanjem. Poput zapovjednika na bojnom polju, čija svaka odluka može odrediti ishod bitke, mehanizam okidača nije kraj puta, već točka za redefiniranje strategija i izgradnju stabilnije i moćnije budućnosti za Iran u složenom sistemu Bliskog istoka.
Ako Evropa ne uspije postići dogovor s Iranom kroz diplomatski diskurs, ona će biti gubitnik ovog dijaloga i izgubit će mnoge interese na području Zapadne Azije u budućnosti. Države poput Kine i SAD-a mogle bi tada ostvariti veće koristi za sebe.
Ekskluzivno PISjournal
