PISjournal – Izraelski zračni napad na Katar, usmjeren na vođe Hamasa, izazvao je pojačanu zabrinutost širom Turske, jer Turci smatraju da bi mogli biti sljedeća meta nekontroliranih izraelskih napada u regiji.
U vezi s tim, glasnogovornik turskog ministarstva odbrane, kontraadmiral Zeki Akturk, u četvrtak je upozorio da će Izrael „dodatno proširiti svoje nepromišljene napade, kao što je to učinio u Kataru, i uvući cijelu regiju, uključujući i vlastitu zemlju, u katastrofu“.
Ankara ovu izraelsku akciju ne smatra odvojenim događajem, već dijelom šireg modela izraelskog ponašanja koji direktno ugrožava nacionalnu sigurnost i regionalne interese Turske.
1. Korijeni turske zabrinutosti: od kršenja suvereniteta do promjene ravnoteže snaga
Turska zabrinutost počiva na nekoliko glavnih stubova:Sistematsko kršenje suvereniteta zemalja: Ankara sa zabrinutošću posmatra kako Izrael nastavlja napadati zračni prostor i teritoriju raznih zemalja, uključujući Iran, Siriju, Libanon, Jemen, a nedavno i Katar, s prividnim osjećajem nekažnjivosti. Prema riječima Serhata Suhe Çubukçuoğlua, direktora Turskog programa u Institutu za istraživanje i savjetovanje Trends, ove akcije postavljaju opasan presedan koji zaobilazi međunarodne norme i regionalne sisteme protivvazdušne odbrane.
Plan „Veliki Izrael“ u okviru američkog projekta „Veliki Bliski istok“: Turski analitičari vjeruju da izraelski režim provodi veliku strategiju slabljenja susjednih zemalja i stvaranja sigurnosnog pojasa slabih ili podređenih država oko sebe. Kao dio ove strategije, ne bi trebalo biti jakih, velikih država koje graniče s okupiranim teritorijama; veće regionalne zemlje moraju biti razbijene na manje, slabije jedinice od Izraela. Ovaj dizajn zasnovan je na većem američkom projektu za regiju, zamišljenom tokom ere Georgea W. Busha i nazvanom inicijativa „Veliki Bliski istok“ ili „Novi Bliski istok“.
Ovu perspektivu potkrepljuju izjave zvaničnika poput kontraadmirala Aktürka, koji je upozorio da će Izrael proširiti svoje nepromišljene napade.
Turska kao potencijalna meta: Prisustvo nekih zvaničnika i članova Hamasa u Turskoj – zemlji koju je Izrael ranije optužio za planiranje operacija sa svog tla – izazvalo je zabrinutost da bi Turska mogla biti sljedeća meta Izraela. Izraelski zvaničnici, uključujući Netanyahua, više puta su prijetili da će progoniti članove Hamasa „gdje god se nalazili“. Ove izjave imaju simboličnu težinu, jer je otprilike 40 ovih osoba prebačeno u Tursku kao dio sporazuma o razmjeni zatvorenika Gilada Shalita.
Da li Izrael ima moć da napadne Tursku?
Analitičari su podijeljeni oko mogućnosti izraelskih akcija protiv Turske. Jedan tabor, uključujući Özgüra Ünlühisarcıklıja, direktora Njemačkog Marshallovog fonda u Ankari, smatra da je direktan vojni napad Izraela na tlo članice NATO-a „vrlo malo vjerovatan“, navodeći kao razlog članstvo Turske u NATO-u i njenu moćnu vojsku. Međutim, oni smatraju tajne operacije – poput atentata ili bombaških napada Mossada na ciljeve povezane s Hamasom u Turskoj – jasnom i uvjerljivom mogućnošću.
Drugi tabor tvrdi da direktan napad ne treba smatrati nemogućim. Oni naglašavaju izraelski obrazac zaobilaženja međunarodnih zakona i normi pod zaštitnim kišobranom američke podrške. Također ukazuju na hladne odnose između NATO-a i Turske pod Erdoganom, posebno nakon rata u Ukrajini i odbijanja Ankare da se uskladi sa zapadnim sankcijama protiv Moskve. Kao što je pokazao napad u Kataru, jake veze s Washingtonom ne garantuju nužno zaštitu od Izraela.
2. Područja strateške konfrontacije i konkurencije
Tenzije između dvije strane proširile su se na različita područja:
Sirija: Sirija je postala središte strateškog takmičenja između izraelskog režima i Turske. Od decembra prošle godine, kada su turski militanti svrgnuli vladu predsjednika Bashara al-Assada, rastu tenzije između Ankare i Tel Aviva. Turska podržava novu sirijsku vladu i širi svoj uticaj u susjednoj Siriji u raznim područjima, uključujući i vojni.
Iako naglašava poštovanje sirijskog teritorijalnog integriteta i sigurnosti svojih granica protiv kurdskih militantnih grupa, Izrael više puta napada vladu Ahmada al-Sharaa, poznatijeg po svom ratnom nadimku Abu Mohammad al-Jolani, i turske objekte u Siriji, te radi nauspostavljanju tampon zone na jugu Sirije, podržava manjine poput Druza i približava se Kurdima kao dio kampanje slabljenja centralne sirijske vlade i cijepanja zemlje.
Dakle, napad Izraela na turske snage ili saveznike Ankare u Siriji je vrlo vjerovatan, posebno s obzirom na to da je Tel Aviv izveo operaciju u Siriji istovremeno s napadom na Dohu, što se doživljava kao poruka turskoj strani.
Istočni Mediteran: Tenzije bi se mogle pojačati i u istočnom Mediteranu, gdje se nastavlja konkurencija oko rezervi plina i pomorskog uticaja. Izrael se posljednjih godina zbližio s Grčkom i grčko-kiparskom administracijom, što Ankara doživljava kao pokušaj osporavanja turskog vojnog prisustva na Sjevernom Kipru. Turska optužuje Izrael da se pridružio antiturskoj koaliciji s ciljem nametanja pomorske blokade i isključivanja Ankare iz regionalnih energetskih projekata.
Kurdsko pitanje: Iz perspektive Ankare, izraelska podrška kurdskoj autonomiji u Siriji i Iraku predstavlja pokušaj stvaranja žarišta nestabilnosti i separatizma na njenoj južnoj granici. Ovo se smatra direktnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti Turske i njenim ambicijama da postane regionalno energetsko čvorište.
Turska već dugo promovira projekte cjevovoda za transport plina iz Perzijskog zaljeva preko svoje teritorije do Evrope, s ciljem smanjenja ovisnosti kontinenta o ruskoj energiji. Međutim, Izrael – često uz podršku Washingtona – suprotstavlja se ovim ambicijama podržavajući kurdsku autonomiju i federalizam u Iraku i Siriji. Ove akcije se u Ankari smatraju podrivanjem teritorijalnog kontinuiteta i stabilnosti koji su potrebni za rute cjevovoda i rizikom pogoršanja kurdskih separatističkih osjećaja duž vlastitih turskih granica.
3. Turski odgovori – Od diplomatije do vojne spremnosti
Reagujući na ove prijetnje, Turska je započela višestruku strategiju:
Diplomatske i ekonomske mjere: Ankara tvrdi da je značajno smanjila trgovinske odnose s Izraelom i zvanično obustavila svu trgovinsku razmjenu u znak protesta zbog očiglednog izraelskog genocida u Gazi. Prema podacima Ministarstva trgovine, bilateralna trgovina s Izraelom između 7. oktobra 2023. i 2. maja 2024. pala je za 32 posto u odnosu na isti period prethodne godine. Turski izvoz je pao za 30 posto, dok je uvoz s okupiranih teritorija smanjen za 43,4 posto.
Ove tenzije su se proširile i na turski zračni prostor. U novembru 2024. godine, izraelskom premijeru je uskraćeno pravo preleta, što ga je prisililo da otkaže svoje prisustvo na Samitu o klimatskim promjenama (COP) u Azerbejdžanu. Sličan incident se dogodio u maju 2025. godine, što je spriječilo još jedan Netanyahuov let za Baku.
Ovi potezi naišli su na odmazdu Benjamina Netanyahua, koji je zvanično priznao genocid nad Armenima iz 1915. godine, što je ponovo pojačalo tenzije samo nekoliko mjeseci nakon perioda normalizacije odnosa između dvije strane.
Prema analitičarima, eskalacija tenzija s Izraelom „više nije zasnovana isključivo na humanitarnim ili moralnim razlozima, već na dubljim strateškim promjenama povezanim s nacionalnom sigurnošću Turske i intenziviranjem regionalne konkurencije, posebno u Siriji i istočnom Mediteranu“.
Kahit Töz, bivši savjetnik kabineta, rekao je za novine New Arab: „Turska je zaključila da Izrael ne samo da destabilizuje regiju, već i da cilja na samu Tursku. Ovo nije prolazna prijetnja, već egzistencijalna.“
Jačanje vojnog odvraćanja: Oslanjajući se na svoju naprednu odbrambenu industriju i drugu najveću vojsku u NATO-u, Turska brzo poboljšava svoje odbrambene sposobnosti. Predstavljanje integriranog sistema protivvazdušne odbrane „Čelična kupola“, povećana proizvodnja balističkih i krstarećih raketa, te velika ulaganja u domaće projekte poput borbenog aviona KAAN i drona Kızılelma, sve to ukazuje na odlučnost Ankare da poveća cijenu svake neprijateljske akcije. Turski zvaničnici su eksplicitno upozorili da će svako kršenje njihovog zračnog prostora biti dočekano brzim i odlučnim odgovorom.
Odbrambena diplomatija u Siriji: Potpisivanje sporazuma o vojnoj saradnji i obuci sa sirijskom vladom signalizira napore Turske da učvrsti svoju poziciju i stvori ujedinjeniji front protiv izraelskih operacija u zemlji. Prošlog mjeseca, Ankara i Damask potpisali su sporazum prema kojem će Turska pružati vojnu obuku i savjetodavne usluge sirijskim oružanim snagama.
4. Budućnost razvoja događaja: Između odvraćanja i eskalacije
Budućnost izraelsko-turskih odnosa zavisi od niza faktora:
Scenario ograničene eskalacije: Najvjerovatniji scenario je nastavak tenzija na indirektnim frontovima poput Sirije, gdje Turska, kao odgovor na izraelske napade na svoje saveznike, može napasti izraelske ciljeve u Siriji. Ovo se može spiralno pretvoriti u postepeni ciklus eskalacije.
Scenarij napada na Hamas u Turskoj: odluka o napadu na zvaničnike Hamasa na turskom tlu označila bi vrlo opasnu prekretnicu i mogla bi izazvati potpunu krizu između dvije strane. Turska je ranije upozorila da će Izrael „platiti visoku cijenu“ za takvu akciju. Posljednjih godina, turske sigurnosne službe otkrile su nekoliko Mossadovih mreža koje djeluju unutar Turske, a koje su ciljale Hamas i palestinske ličnosti – situacija koja je navela turskog predsjednika da upozori Tel Aviv na visoku cijenu za bilo kakve tajne operacije na turskoj teritoriji.
Uloga vanjskih aktera: Reakcija SAD-a i NATO-a u slučaju direktnog sukoba između dva njihova saveznika ostaje ključna nepoznanica. Iskustvo Katara pokazuje da čak ni jaki odnosi s Washingtonom ne štite u potpunosti zemlje od jednostranih izraelskih akcija.
Zaključak
Turska zabrinutost zbog moguće izraelske akcije više nije politička razlika oko Palestine, već duboka strateška konfrontacija koja direktno cilja na tursku nacionalnu sigurnost, ekonomske interese te regionalne ideale i ambicije. Iz turske perspektive, Izrael se razvio u direktnu i egzistencijalnu prijetnju s obzirom na kršenje suvereniteta zemalja i nastojanja da preokrene vagu moći protiv interesa Ankare. U međuvremenu, treba postaviti pitanje: Da li to znači da se bliži vrijeme direktne konfrontacije?
Ekskluzivno PISjournal
