Joseph Massad
PISjournal – Iznenadna panika zahvatila je pristalice Izraela širom svijeta. Zapadni neokolonijalni režimi, uključujući bijele kolonije doseljenika Australije, Kanade i Novog Zelanda, najviše su zabrinuti za sudbinu posljednje evropske kolonije doseljenika u Aziji.
Čak su se i pro-izraelske britanske i američke jevrejske organizacije pridružile novom nizu zabrinutosti.Iako u potpunosti brane Izraelove tekuće zločine prije i nakon 7. oktobra 2023. godine, njegovi zapadni saveznici odjednom su razvili moralne sumnje oko najnovije faze genocida, u kojoj se nastavak otvorenog bombardiranja i spaljivanja Gaze u holokaustu sada dodatno komplikuje namjernim masovnim izgladnjivanjem preživjelih Palestinaca.
Za razliku od anticionističkih i drugih ljevičarskih jevrejskih grupa, koje su osuđivale i protestirale protiv genocida Izraela od njegovog početka, velike britanske i američke pro-izraelske jevrejske organizacije su u većini ostale potpuno podržavajuće prema izraelskim akcijama.
To se promijenilo u posljednje dvije sedmice, pojavom naizgled koordinisanih, simultanih izjava zabrinutosti za glad u Gazi.
Stravične slike izgladnjele djece, očajnih masa na militariziranim mjestima za podjelu pomoći i masakriranih gladnih Palestinaca dok pokušavaju doći do hrane učinile su neodrživim da pro-izraelske zapadne vlade i institucije nastave opravdavati izraelske zločine ili ignorisati razmjere humanitarne katastrofe.
Izvan svog američkog sponzora, postaje sve jasnije da malo ko od preostalih saveznika Izraela želi ići toliko daleko koliko on zahtijeva u provođenju genocida i ponovnoj okupaciji Gaze – a neki se možda već pripremaju da napuste brod koji tone.
Kasna zabrinutost
Zabrinuti za sudbinu Izraela, njegovi zagovornici su u posljednje vrijeme utišali svoj zanos zbog rata sa simboličnim priznanjima humanitarnih pitanja, nastojeći osigurati da genocidna kampanja teče neometano usred rastućeg globalnog gnjeva.
Dana 27. jula, pro-izraelski Američki jevrejski komitet (AJC) objavio je izjavu u kojoj podržava Izraelov „pravedni rat za eliminaciju prijetnje koju predstavlja Hamas i osiguranje oslobađanja preostalih talaca“, ali izražava „veliku tugu zbog strašnih posljedica rata po palestinske civile“ i tvrdi da je „duboko zabrinut zbog pogoršanja sigurnosti hrane u Gazi“.
AJC je također pozdravio „izjavu Izraela o nizu značajnih dodatnih mjera za povećanje protoka i distribucije pomoći u Gazi“.
Pozvao je „Izrael, Zakladu za humanitarnu pomoć Gazi, UN i sve odgovorne strane uključene u distribuciju pomoći da povećaju saradnju i koordinaciju kako bi se osiguralo da humanitarna pomoć dođe do palestinskih civila u Gazi“.
AJC nije jedini sa ovim zakašnjelim saosjećanjem prema Palestincima. Iste sedmice, Rabinska skupština sa sjedištem u New Yorku, koja predstavlja konzervativnu denominaciju judaizma, također je izrazila zabrinutost „zbog pogoršanja humanitarne krize u Gazi“, zahtijevajući „hitne akcije za ublažavanje patnje civila i osiguranje dostave pomoći“.
Skupština je pozvala na „budućnost zasnovanu na pravdi, dostojanstvu i sigurnosti za Izraelce i Palestince“ i apelovala na Izrael da „učini sve što je u njegovoj moći da osigura da humanitarna pomoć stigne do onih kojima je potrebna“. Pozivajući se na jevrejska učenja, navela je: „Jevrejska tradicija nas poziva da obezbijedimo hranu, vodu i medicinske zalihe kao najviši prioritet“.
Pridružili su im se Savez za reformirani judaizam, najveća jevrejska denominacija u Sjevernoj Americi, koja je do 1940-ih snažno bila protiv cionizma.
U izjavi objavljenoj 27. jula, Reformistički pokret je rekao: „Ni pojačan vojni pritisak ni ograničavanje humanitarne pomoći nisu doveli Izrael bliže postizanju dogovora o taocima ili kraju rata“. Dodali su: „Izrael ne smije žrtvovati svoj moralni ugled… Izgladnjivanje civila u Gazi neće donijeti Izraelu ‘potpunu pobjedu’ nad Hamasom koju traži, niti se može opravdati jevrejskim vrijednostima ili humanitarnim pravom“.
Nekoliko dana kasnije, pismo potpisano od strane 1.000 rabina iz različitih denominacija širom svijeta izjavilo je da „ne mogu odobriti masovna ubijanja civila, uključujući mnoge žene, djecu i starije osobe, niti korištenje gladi kao oružja rata“. Pisali su: „U ime moralnog ugleda ne samo Izraela, već i samog judaizma, judaizma kojem smo posvetili svoje živote“.
Kontrola štete
Izjave zabrinutosti zbog izraelskog ponašanja proširile su se i izvan SAD-a. Dana 29. jula, najveća britanska jevrejska organizacija, Odbor predstavnika, pozvala je na „brzo, neometano i trajno povećanje pomoći svim dostupnim kanalima“ Palestincima u Gazi, samo mjesec dana nakon što je kažnjavala članove zbog kritika izraelskih zločina tamo.
Iste sedmice, grupa od 31 istaknutog Izraelca također je pozvala međunarodnu zajednicu da uvede „parališuće sankcije“ Izraelu zbog njegovog izgladnjivanja Palestinaca. Ovaj poziv uslijedio je dan nakon što su se dvije izraelske organizacije za ljudska prava – B’Tselem i Liječnici za ljudska prava, Izrael – pridružile ostatku svijeta u prepoznavanju izraelskih akcija kao „genocida“.
Čak je i bivši američki predsjednik Donald Trump, navodno, u nedavnom telefonskom razgovoru apelirao izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu da prestane poricati glad.
Ali da ne bi neko pomislio da je ovaj stav univerzalan, nije: nedavno istraživanje pokazalo je da 79 posto izraelskih Jevreja nije „previše zabrinuto“ ili nije uopće zabrinuto zbog izvještaja o gladi i patnji u Gazi.
Protivljenje izraelskoj politici dolazi i od većine zapadnih režima, naročito zbog izraelskog nedavno objavljenog plana za ponovnu okupaciju Gaze. Čak su i vodeći glasovi u pro-izraelskom britanskom listu The Guardian bili u panici, upozoravajući da takav potez šteti Izraelu, jer „ne osigurava vojnu pobjedu“ i „eskalira sukob s Hamasom bez načina za njegov završetak”.
Zapadni saveznici Izraela – Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Australija, Novi Zeland, Kanada i drugi – pridružili su se protivljenju ponovnoj okupaciji.
Njihovi protesti uslijedili su uprkos Netanyahujevoj tvrdnji da mu je cilj „osloboditi Gazu od Hamasa i omogućiti uspostavljanje mirovne vlasti tamo“.Fanatično pro-izraelska njemačka vlada, koja je podržavala svaku izraelsku akciju od oktobra 2023., sada je zabranila nove prodaje oružja genocidnoj državi koje bi moglo biti upotrijebljeno u njenom trenutnom holokaustu.
Ovo ide u korak s najnovijom zapadnom smicalicom priznavanja fantomske palestinske države u UN-u narednog mjeseca, u očajničkom pokušaju da se spasi izraelska kolonija doseljenika od same sebe i da se prikrije otvorena i aktivna zapadna podrška genocidu.
I iste one arapske diktature koje nisu oklijevale da materijalno – ako ne i uvijek retorički – podrže izraelski genocid od njegovog početka, sada su i one suorganizatori ovih mjera.
Brod koji tone
Suočeni s izvještajima nezavisnih izvjestilaca UN-a i organizacija za ljudska prava – kojima su se naknadno pridružile neke izraelske – koji prepoznaju masakr u Gazi kao genocid, postalo je mnogo teže za zapadne vlade i mainstream medije da opravdaju, negiraju ili sumnjaju u razmjere razaranja i ubijanja u Gazi, jer takve narative više nije moguće održavati u posljednjih nekoliko mjeseci.
Štaviše, potpuni neuspjeh Izraela da pobijedi u ratu protiv Hamasa, a kamoli protiv Irana, i osjećaj da njegove vojne sposobnosti efikasno služe samo za ubijanje civila – dok ne uspijevaju da ih natjeraju na pokornost – postali su veliki sigurnosni problem za zapadne vlade.
Bez svakodnevne zapadne vojne, obavještajne, finansijske i diplomatske pomoći, Izrael ne bi mogao izvesti genocid niti se odbraniti od napada onih prema kojima je godinama agresivan.To što izraelska vlada, uz podršku većine izraelskog jevrejskog biračkog tijela, nastavlja s politikama koje su ozbiljno narušile ugled zemlje među zapadnom javnošću, dodatno je narušilo poziciju njenih zapadnih pristalica.
Osim Sjedinjenih Država kao sponzora i usvojiteljske domovine, posljednji neuspjesi Izraela poslali su mnoge njegove saveznike u potragu za spasilačkim čamcima, možda ne želeći potonuti zajedno s brodom koji tone.
Na kraju rata za oslobođenje u Alžiru krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, francuska javnost se umorila od barbarskog nasilja koje su francuski doseljenici nad Alžircima i u samoj Francuskoj sprovodili u posljednjem pokušaju da sačuvaju svoju koloniju.Vidimo sličan trend i u izraelskom slučaju. Ankete širom zapadnog svijeta pokazuju da većina javnosti osuđuje izraelske zločine, od desnice do ljevice.
Čak i u SAD-u, ne samo ljevica, već i pro-Tramp desnica napušta koloniju doseljenika i protivi se američkoj podršci.Zabrinutost među tvrdoglavim zapadnim pristalicama Izraela je da mu sudbina može biti slična onoj francuske Alžira. Da Netanyahu sam već deceniju brine da Izrael možda neće dočekati svoj stoti rođendan dodatno potvrđuje strah da Izrael ubrzava vlastiti kraj.
