PISjournal – Cionistički pokret je gotovo izgubio svu javnu podršku širom Zapada. Sada vjeruje da se može izvući iz ovog problema kupovinom. Ovo nije samo priznanje poraza, već najgora moguća strategija koju je moguće zamisliti.
Još u augustu, izraelski premijer Benjamin Netanyahu javno je priznao da njegov režim gubi informacioni rat, istovremeno obećavajući da će se truditi da to promijeni. Kao traženi ratni zločinac, za kojim je izdat nalog za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda, Netanyahu je posljednja osoba koja bi priznala prave razloge za to, okrivljavajući „botove“ za poraz u informacionom ratu.
Prema svim autoritativnim podacima anketa za Sjedinjene Američke Države, Izraelci su izgubili podršku demokrata, nezavisnih i mladih republikanaca mlađih od 30 godina. Dok su glasači Demokratske stranke potpuno izgubljeni, glavni fokus izraelskih propagandnih napora usmjeren je na konzervativne republikance.
Ranije ove godine, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova započelo je rad na kampanji u okviru koje bi finansirali radikalnu cionističku organizaciju koja bi do kraja godine dovela preko 550 desničarskih aktivista na putovanja u okupiranu Palestinu.
U međuvremenu, Benjamin Netanyahu je započeo svoju turneju po mainstream desničarskim podcastima, počevši s Nelk Boysima. Svi njegovi nastupi, uz niz pojavljivanja u emisijama mainstream korporativnih medija, bili su ispunjeni pitanjima o softballu. U podcastu Nelk Boys najveće neslaganje pojavilo se oko pitanja koji lanac, McDonald’s ili Burger King, nudi kvalitetnije burgere.
Konačno, desničarski podcasteri poput Patricka Bet-Davida i drugih pokušali su prikazati svoje gostovanje izraelskog premijera kao provokativno i protivno ustaljenim navikama. To im se na kraju obilo o glavu, jer se pokazalo da vode još blaže i popustljivije intervjue nego što ih Netanyahu dobiva kada gostuje na CNN-u. Ustvari, bio je manje izazvan na ovim dobro finansiranim mainstream podcastima nego što je bio na Newsmaxu ili Fox Newsu.
Zatim je došao mjesec septembar, kada se Netanyahu obratio Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (GSUN) u gotovo praznoj sali, gdje je djelovao izuzetno slabo i izolovano, žaleći se i kukajući zbog gubitka podrške koju je doživio.
Nakon zajedničke konferencije za novinare s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, na kojoj su izložili sporazum o predaji koji su dvojica lidera nazvala „mirovnim planom“, izraelski premijer se potom sastao s brojnim influenserima na društvenim mrežama.
Konferencija na društvenim mrežama je snimljena, što je bila još jedna velika greška njegovih propagandnih napora, jer je javno raspravljao o borbi za propagiranje američke javnosti kao ratnog fronta, otvoreno reklamirajući svoju strategiju ispiranja mozga javnosti. Također je naglasio da je privlačenje publike na TikToku i X-u (ranije Twitter) od vitalnog značaja.
Glavni problem s kojim se suočava izraelski premijer je taj što nastoji unaprijed najaviti svoju obmanu i vjeruje da će to ipak biti dobitna strategija. TikTok je američka vlada prisilno prenijela u novo vlasništvo, zbog čega su korisnici izrazili zabrinutost zbog uključenosti cionističkih donatora.
Međutim, TikTok već dugo cenzuriše sadržaje koji podržavaju Palestinu, uklanja račune i stavlja ih u shadow ban (skrivenu zabranu), čime ograničava njihov doseg.
I sam sam to iskusio samo nekoliko mjeseci nakon genocida u Gazi. Nekada bi moj račun dobijao stotine hiljada pregleda u roku od nekoliko dana, najmanje desetine hiljada. Onda bi, odjednom, objave dostigle najviše nekoliko stotina pregleda, i ja, niti bilo ko drugi ko je doživio ovu cenzuru, nismo mogli ništa učiniti.
U julu je TikTok zaposlio Ericu Mindel, bivšu izraelsku vojnikinju i bivšu zaposlenicu ADL-a, kao svoju novu „caricu za cenzuru govora mržnje“. Meta je također bila još jedna platforma društvenih medija na kojoj je otkriveno da je došlo do aktivne cenzure Palestinaca. Lično, ja sam cenzurisan uklanjanjem svojih Instagram i Youtube stranica. Čak mi je i Gmail nalog nedavno potpuno uklonjen. Na moje ponovljene žalbe nije ni odgovoreno, a na Youtubeu nisam imao nijedno upozorenje zbog kršenja pravila. Sve se to dešava od 7. oktobra 2023. godine.
Uprkos svemu ovome, s jasnim izraelskim uticajem na sve ove glavne platforme društvenih medija, Izraelci nisu uspjeli shvatiti da novac ne može poništiti ono čemu je svijet svjedočio. Mogu nastaviti zatvarati račune i skriveno zabranjivati novinare, komentatore, pa čak i obične ljude zbog onoga što objavljuju, ali oni koji to čine neće iznenada zaboraviti.
Osim toga, plaćanje influenserima po 7.000 dolara za svaki proizraelski objavljeni sadržaj – što je, prema nedavnom otkriću Wikileaksa, praksa kojom se služe cionističke skupine – neće uspjeti nadjačati snažno javno negodovanje protiv genocida.
Izraelski neuspjeh da uvjeri svijet u svoje laži može se pronaći u aroganciji cionista. Oni pogrešno vjeruju da mogu podmititi sve i zastrašiti ih, na isti način na koji to čine s našim političarima na Zapadu. Razlika je u tome što su ovi političari profesionalni propagandisti koji zarađuju za život lažima kako bi došli do vlasti, uzimajući novac od svakoga ko će ih nastaviti plaćati, sve dok ostanu na pozicijama moći.
Pa ipak, čak je i oslanjanje na ove beskičmene političare kratkovido. Uprkos njihovim javnim iskazima ljubavi prema cionističkom projektu, oni su vrsta pojedinaca koji će se na kraju pretvarati da nikada nisu podržavali izraelske agresivne ratove koje vode, kada dođe vrijeme da promijene svoje stavove kako bi to doprinijelo njihovim karijerama.
Ili će, alternativno, ovi isprazni, pohlepni političari biti izglasani s mjesta, što se, izgleda, već događa. Uzmimo za primjer uspon Zohrana Mamdanija, koji je pobijedio na predizborima za gradonačelnika New Yorka uglavnom zahvaljujući svojim propalestinskim stavovima. Mnogi takvi demokratski političari sada se dižu kako bi se suprotstavili svojoj opoziciji koju podržava AIPAC.
Sve ove decenije i milijarde dolara koje je cionistički lobi potrošio na svoju propagandu, istraživačke centre i kupovinu političara, brzo se poništavaju, sve zahvaljujući razotkrivanju izraelske mašinerije ubistava. Iako stariji republikanci u SAD-u možda još uvijek jesu pro-izraelski orijentisani, čak se i to polako mijenja, zbog čega pro-izraelski propagandisti očajnički pokušavaju da promovišu antimuslimansku mržnju i povežu podršku cionizmu sa tekućim kulturnim ratom oko desničarsko-ljevičarske politike identiteta.
Nijedna od ovih taktika neće uspjeti, ostavljajući bazu pro-izraelskih pristalica na Zapadu kao tvrdokorne antimuslimanske tipove, ljude koji su opsjednuti religijom koju polovina njih nije znala ni napisati. Ljudi poput Tommyja Robinsona u Velikoj Britaniji možda mogu voditi masu od hiljada ljudi, ali opseg podrške za ovakve odlučne ličnosti nije širok.
Dakle, Izraelcima sada preostaje grupa tvrdokornih antiimigrantskih i antimuslimanskih tipova, zajedno sa starijom desničarskom grupom. Ista ona grupa koja gaji istu vrstu mržnje koja bi nekada bila usmjerena prema evropskim Jevrejima, osim što su u ovom konkretnom poglavlju historije odlučili da tu mržnju usmjere prema muslimanima.
Bez obzira na to šta rade i koliko novca pokušavaju uložiti u pokušaje ispiranja mozga zapadne javnosti, oni su već razotkriveni. Vremenom će izgubiti još više podrške, a u budućnosti će čak i neki od njihovih najvjernijih saveznika svjedočiti protiv njih.
