Amina Shareef
PISjournal – Ljudi stoje u redovima za hranu, s praznim loncima u rukama. Djeca bez ruku, nogu – ponekad bez oboje. Radnici hitne pomoći ubijeni, zakopani u masovnim grobnicama pored uništenih vozila hitne pomoći.
Palestinci su pogođeni vatrenim oružjem dok su čekali humanitarnu pomoć. Porodice su primorane na masovno raseljavanje iz Gaze. Novinari, poput Anasa al-Sharifa, ubijeni su samo zato što su svjedočili onome što se dešava.
Kao što mnogi ističu, ovo nisu samo prizori smrti – ovo su prizori eliminacije. Sistematsko uništavanje života kroz nemilosrdna bombardovanja, glad, žeđ, teške i doživotne povrede, neliječene bolesti, traume, iscrpljenost i uskraćivanje skloništa pred hladnoćom, poplavama i nesnosnim vrućinama.
Na okupiranoj Zapadnoj obali, Palestinci su također izloženi smrtonosnim izraelskim napadima i nasilju doseljenika. Stotine su ubijene od početka rata u Gazi.Takvo genocidno nasilje omogućeno je decenijama zapadne dehumanizacije Palestinaca – svedenih na „teroriste“ ili čak „ljudske životinje“.
No, kako mnogi primjećuju, eliminacija palestinskog – često muslimanskog – života nije nova niti iznimna pojava. Ona je strukturna osnova kolonijalnog projekta, koji se već dugo provodi kroz politiku spore smrti: kroz sistematsko sakaćenje, pucnjeve u koljena i vitalne dijelove tijela, ograničavanje hrane i uništavanje vodovodnih mreža, kanalizacije i bolnica.U posljednjih 22 mjeseca, Izrael je dodatno pojačao svoj stisak nad Gazom.
Ipak, ono što još uvijek nije do kraja shvaćeno jeste šta sistematsko uništavanje palestinskog života – obilježenog i kao muslimanskog i kao prijetnja – znači za muslimanske zajednice širom svijeta, koje se također rasno targetiraju kao „teroristička prijetnja“.
Palestina kao globalna laboratorija kontrole i nasilja
Palestina već decenijama funkcioniše kao laboratorij za razvijanje i testiranje metoda kontrole stanovništva, nadzora i represije, koje se kasnije izvoze širom svijeta – od Iraka i Afganistana do Jemena.
Ove tehnike ojačavaju globalnu logiku nekropolitike – upravljanje smrću – koja prijeti da normalizuje masovno uništenje muslimana u budućnosti.Još u doba britanske kolonijalne vlasti, a kasnije pod izraelskom okupacijom, Palestina je bila mjesto na kojem su razvijani mehanizmi kontrole i otpora, testirani i zatim implementirani širom svijeta.
Taj sistem danas živi kroz:
– nacionalne politike za „borbu protiv ekstremizma“,
– rat protiv terorizma nakon 11. septembra,
– sofisticirane tehnologije nadzora i suzbijanja protesta.
Čak i američka policija koristi taktike naučene u „Mini Gazi“ – vojnom poligonu u pustinji, gdje izraelski vojnici simuliraju rat u gradskim uslovima.Zato nije iznenađenje da se metode razvijene nad Palestincima sada koriste za kontrolu muslimanskih zajednica u zapadnim zemljama – uključujući studentske proteste, migrante, pa i digitalni nadzor.
Izvoz smrti i tehnologije
Kao što piše novinar Antony Loewenstein u knjizi Palestinska laboratorija, Izrael koristi okupirane teritorije kao testnu zonu za oružje i tehnologiju nadzora, koje zatim prodaje širom svijeta – i demokratijama i diktaturama podjednako.To oružje i te tehnologije prisutni su na mjestima gdje su muslimani masovno ubijani – u genocidu nad Bošnjacima u Bosni, nad Rohinjama u Mijanmaru, kao i na Mediteranu, gdje se izbjeglice svakodnevno dave.
Rasna logika i diskurs „novog teroriste“
Palestina je pomogla oblikovati rasnu logiku globalnog rata protiv terora. Još od 1980-ih, musliman je predstavljen kao „iracionalni, nasilni fanatik“ – za razliku od „racionalnog“ teroriste iz doba Hladnog rata.
Izraelski premijer Netanyahu na konferenciji o terorizmu 1979. godine opisao je teroriste kao prijetnju „civilizaciji“ i „slobodi“ – a Izrael kao dio tog civiliziranog Zapada.U tom narativu, palestinski bombaš postaje simbol „barbarskog muslimana“, dok muslimanski život u cjelini postaje nepoželjna i odstranjiva kategorija.
Nekropolitička logika: život za jedne, smrt za druge – iz Palestine dolaze scene koje kodiraju brutalnu kalkulaciju: „Za Izraelce da bi živjeli, Palestinci moraju umrijeti.“
Ta logika – koju prihvataju zapadni političari kroz podršku oružjem, vetom na prekide vatre i izjave o „pravu na samoodbranu“ – normalizuje eliminaciju muslimanskog života. Muslimanska smrt se ne prepoznaje kao zločin, već se perverzno prikazuje kao nužnost ili čak humanost.Muslimanski život se priznaje samo kroz njegovu „ubitljivost“. On je smrt koja se ne oplakuje, ne bilježi, ne pamti.
Okupacija Palestine već dugo funkcioniše kao eksperimentalni prostor za nasilje koje se kasnije širi svijetom. Ako se metode eliminacije, nadzora, rasnog profiliranja i kontrole koje se sada primjenjuju nad Palestincima ne ukinu, postoji ozbiljan rizik da postanu model za represiju nad muslimanima svuda.Ono što započne u Palestini, rijetko se tamo i završi.
Sažetak: Tekst opisuje kako je Palestina, posebno Gaza, postala laboratorij za testiranje metoda kontrole, nadzora i eliminacije muslimanskog života, koje se zatim izvoze širom svijeta u okviru globalnog „rata protiv terora“. Ubijanja, glad, raseljavanje i dehumanizacija Palestinaca predstavljaju namjerno i sistematsko uništavanje, a ne samo posljedicu rata. Ove metode – uključujući vojnu taktiku, nadzor, medijske narative i rasne stereotipe – postaju model za tretman muslimana globalno.
