PISjournal – Irački parlamentarni izbori, zakazani za 11. novembar, predstavljaju prekretnicu u političkom pejzažu zemlje.
Ovi izbori nisu samo šesto demokratsko iskustvo nakon pada baatističke vladavine, već i, s obzirom na fundamentalne promjene u izbornom zakonu, mogu dati novu sliku političkim takmičenjima i sastavu vlasti u Bagdadu.
Visoka izborna komisija Iraka izvijestila je da je biračima distribuirano preko 1,25 miliona biometrijskih glasačkih kartica, a proces se nastavlja kako bi se osiguralo da svi građani koji ispunjavaju uslove mogu učestvovati na predstojećim izborima. U međuvremenu, Bagdadska operativna komanda je u subotu izvela svoju prvu simulacijsku vježbu sigurnosti kako bi se pripremila za osiguranje biračkih mjesta.
Na ovim izborima, pravo glasa ima otprilike 29 miliona od 46 miliona stanovnika Iraka – što je povećanje od oko 4 miliona u odnosu na prethodne izbore. Glasanje će se provoditi po provincijama korištenjem izbornih lista, a svaka lista koja osigura najmanje 30.000 glasova osvojit će mjesto u parlamentu. Irački parlament ima 328 mjesta, uključujući 83 rezervirana za žene.
Mjesec dana prije glasanja, izgradnja političkih koalicija se intenzivirala. Ovaj ciklus uključuje 37 koalicija, 38 stranaka i oko 79 nezavisnih kandidata koji se takmiče za parlamentarna mjesta.
Prema izvještajima iračkih medija, „Savez za obnovu i razvoj“ – koji stručnjaci smatraju trenutno najznačajnijom izbornom koalicijom – sastoji se od 7 političkih grupa, uključujući istaknute ličnosti poput bivšeg premijera Ayada Allawija i komandanta Narodnih mobilizacijskih snaga Faliha al-Fayyada. Koalicija je pozicionirana da se takmiči za mjesta i u šiitskim i u sunitskim regijama.
Koalicija Pravne države, koju predvodi bivši premijer Nouri al-Maliki, ušla je u izbornu utrku. Blok Al-Sadiqoon, političko krilo Asa’ib Ahl al-Haqa kojeg predvodi Qais al-Khazali, također je pokrenuo svoju kampanju. Pokret mudrosti pod vodstvom Ammara al-Hakima udružio se s koalicijom Al-Nasr Haidera al-Abadija, formirajući Savez nacionalnih snaga. Organizacija Badr koju predvodi Hadi al-Amiri, poput Al-Sadiqoona i Pravne države, takmiči se bez formiranja saveza s drugim istaknutim šiitskim grupama.
Sunitske koalicije uključuju Alijansu za napredak koju predvodi Mohammed al-Halbousi, Alijansu za suverenitet koju predvodi biznismen Khamees al-Khanjar i Alijansu Al-Azm koju predvodi Muthanna al-Samarrai.
Kurdske stranke koje učestvuju na izborima uključuju Kurdistansku demokratsku stranku koju predvodi Masoud Barzani i Patriotsku uniju Kurdistana koju predvodi Bafel Talabani.
Različiti izbori
Očekuje se da će predstojeći irački izbori s novim zakonom i u sjeni dubokih regionalnih događaja pokazati drugačiju sliku, događaj koji može poremetiti ravnotežu između političkih snaga, formiranja saveza i puta sljedeće vlade u Bagdadu te redefinirati tradicionalne jednačine moći u Iraku.
Novi izborni zakon, usvojen u martu 2023. godine, uveo je fundamentalne promjene u odnosu na prethodne cikluse. Prethodni izborni sistem je omogućavao biračima da glasaju za stranačke liste, pri čemu je udio svake stranke u broju mjesta bio određen ukupnim brojem glasova na listi. Ovaj sistem je efektivno favorizovao velike stranke i tradicionalne koalicije, koje su mogle iskoristiti svoje organizacijske strukture i opsežne finansijske resurse kako bi osigurale većinu parlamentarnih mjesta.
Ključna promjena bila je smanjenje broja izbornih okruga. Umjesto 83 lokalne izborne jedinice prema starom zakonu, zemlja se vratila na 18 pokrajinskih okruga – po jedan za svaku pokrajinu. Shodno tome, prema reformiranom zakonu, pokrajine služe kao jedinstvene izborne jedinice, a birači sada mogu direktno glasati za svog preferiranog kandidata, a ne samo za stranačku listu.
Nadalje, novi zakon je ukinuo određene zakonske pogodnosti koje su uspostavljene nakon protesta 2019. godine u korist nezavisnih kandidata i manjih stranaka.
Uticaj novog zakona na sastav mjesta političkih frakcija
Prelazak sa izbornih okruga na pokrajinske izborne jedinice, u kombinaciji sa metodom proporcionalne zastupljenosti Sainte-Laguë, daje značajnu prednost velikim strankama i koalicijama. Da bi osigurale mjesto, sada moraju prikupiti veliki broj glasova u cijeloj pokrajini, umjesto da se fokusiraju na manje lokalne okruge. Ovaj sistem će vjerovatno koristiti istaknutim kandidatima koji, iako nemaju veliku lokalnu popularnost, imaju jaču bazu podrške na pokrajinskom nivou.
Nasuprot tome, manji i nezavisni pokreti, koji su ranije mogli osvojiti mjesta mobilizacijom ograničenog lokalnog biračkog tijela, sada se suočavaju sa značajnim pritiskom. Konkurencija širom čitavih pokrajina protiv stranaka sa superiornijim finansijskim, medijskim i organizacijskim resursima predstavlja daleko veći izazov.
Posljedično, očekuje se da će se sastav parlamenta pomjeriti ka konsolidaciji moći među tradicionalnim blokovima i uticajnim strankama, posebno onima sa snažnim organizacijskim strukturama ili širokom društvenom privlačnošću. Iako neke nezavisne i nove snage sa snažnim kampanjama na nivou cijele pokrajine još uvijek mogu uspjeti, šanse su sve manje.
Štaviše, proširenje izbornih okruga vjerovatno će učiniti raspršene glasove manjih pokreta neefikasnim. Pojedinci koji su ranije ulazili u parlament zahvaljujući snažnoj lokalnoj podršci sada možda neće uspjeti da pređu potreban prag glasanja unutar pokrajine.
Ukratko, iako novi izborni zakon u Iraku navodno naglašava pravednu zastupljenost, on je u praksi preokrenuo pravila igre u korist velikih stranaka. Predstojeći izbori u ovom okviru vjerovatno će rezultirati koncentriranijim parlamentom, gdje će moć ostati pretežno u rukama glavnih šiitskih, sunitskih i kurdskih koalicija.
Očekuje se da će ovi blokovi osigurati veliku većinu mjesta, čime će se suziti put nezavisnim ličnostima i manjim strankama.
Ove reforme navodno imaju za cilj povećanje izborne pravde i sprječavanje monopola moći, ali u praksi mogu imati različite implikacije na političku budućnost zemlje.
Novi zakon nije u potpunosti u korist malih stranaka i grupa, niti služi velikim strankama. On je zapravo stvorio drugačiji teren čiji ishod više od svega utiče na kvalitet organizovanja, individualnu popularnost kandidata i njihovu sposobnost da mobilišu birače.
Izazovi i dalje postoje
Uprkos naporima vlade i političkih frakcija da se održe dogovoreni izbori, značajni izazovi i dalje postoje. To uključuje slabe nadzorne institucije, mogućnost bojkota izbora od strane diskvalifikovanih ličnosti i stalnu zabrinutost zbog stranog miješanja. Prošli izbori su pokazali da se konačni rezultati stalno osporavaju, što baca sjenu na legitimnost zakonodavnog tijela.
U međuvremenu, SAD i regionalne sile pažljivo prate dešavanja u Iraku, nastojeći oblikovati buduću političku putanju zemlje u svoju korist. Nedavni izvještaji ukazuju na aktivne napore SAD-a, Turske i Saudijske Arabije da utiču na izborni proces i osiguraju parlamentarna mjesta za svoje preferirane saveznike. Iz ove perspektive, predstojeći izbori nisu samo unutrašnje takmičenje, već ključni dio šire borbe za moć u Zapadnoj Aziji koja je u posljednje dvije godine prošla kroz neviđene promjene.
Izgledi izbora, po mišljenju političkih posmatrača, su dvosmisleni, ali ipak sudbonosni. Visoka izlaznost birača i transparentan proces mogli bi dovesti do uravnoteženijeg parlamenta i efikasne vlade. Međutim, ako izbore obilježi javno nepovjerenje i vanjsko miješanje, postoji rizik od ponovnog stvaranja prošlih političkih kriza i moglo bi dovesti do značajnih kašnjenja u formiranju nove vlade.
Ovi izbori nisu samo takmičenje među političkim strujama u zemlji, već i odlučujući test u kontekstu regionalnih jednačina. Ishod može odrediti budući put Iraka, do te mjere da će u slučaju pobjede šiitskih frakcija i njihovih saveznika zemlja postati centar konvergencije i stabilnosti, ali ako strani pijuni dođu na vlast, očekuje se da će se sektaški jaz povećati i strane sile će pronaći priliku za prošireni uticaj u iračkim sigurnosnim i političkim strukturama.
Ekskluzivno PISjournal
