PISjournal – Dok razorni rat u Sudanu traje, oblikuje se novi diplomatski napor koji obećava novu mapu puta za okončanje sukoba.
Ali iza izjava i sastanaka na visokom nivou krije se ključno pitanje: može li ovo zaista donijeti mir razjedinjenoj naciji?
Nakon onoga što su mnogi posmatrači opisali kao „mlitavu i neubjedljivu“ diplomatiju, takozvani Quad – koji čine SAD, Saudijska Arabija, Egipat i UAE – nedavno je predstavio usklađenu mapu puta s ciljem okončanja katastrofalnog rata u Sudanu.
Ključno pitanje s kojim se suočavaju diplomate i sudanski političari je da li ova inicijativa predstavlja istinsku prekretnicu ili je samo posljednja u nizu neuspjelih diplomatskih vježbi.
Mirovni napori Quada, najavljeni prošlog mjeseca, predstavljaju značajno povećanje angažmana SAD-a.
Ovu promjenu pokreću dva ključna faktora. Prvo, Massad Boulos, specijalni savjetnik administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, pokazao je interes za Sudan, proglasivši ga „prioritetom“ i očigledno želeći da ostvari diplomatske uspjehe.
Drugo, Abu Dhabi, Kairo i Rijad aktivno su lobirali kod Washingtona da se uključi, što odražava njihovu rastuću nelagodu zbog problema koje je stvorio rat.
U zajedničkoj izjavi Quada navodi se mapa puta: početno tromjesečno humanitarno primirje koje će omogućiti brzu dostavu pomoći, nakon čega slijedi trajno primirje, a završava se devetomjesečnim prijelaznim periodom koji će dovesti do „nezavisne, civilne vlade sa širokim legitimitetom i odgovornošću“.
Tajming ove inicijative odražava strateške proračune. Izgledi za primirje su se poboljšali nakon što je sudanska vojska ponovo zauzela Kartum u martu, eliminišući glavnu prepreku prekidu vatre. Nadalje, rat je postao štetna pat pozicija za regionalne sile: Egipat i Saudijska Arabija, s obzirom na svoju geografsku blizinu, smatraju ga direktnom prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti.
Fundamentalni paradoks
UAE, iako ima širi tampon, snosi cijenu zbog povezanosti s tako intenzivnim sukobom. Osim toga, unutararapske tenzije oko Sudana prelile su se na druge forume, poput Arapske lige, čak su prouzročile prekid londonske konferencije o Sudanu ove godine i prijete da potkopaju regionalnu diplomatiju po drugim hitnim pitanjima.
Ali sastav Quada predstavlja fundamentalni paradoks. Egipat je čvrsto podržao Sudanske oružane snage (SAF), što odražava sklonost Kaira onome što smatra legitimnom vladom, uz zabrinutost zbog nestabilnosti duž njegove južne granice.
S druge strane, UAE su kontinuirano optuživani za podršku Snagama za brzu podršku (RSF). Dok je Saudijska Arabija pokušavala održati neutralnost, sve se više povezivala sa SAF-om, koje Rijad smatra jedinom preostalom državnom institucijom Sudana.
Ova dinamika, s državama Quada koje su bile na suprotstavljenim stranama rata, stvara legitimne sumnje u njihovu kolektivnu posvećenost nepristrasnom mirovnom procesu – i u to da li je trenutna konfiguracija vjerovatnije da će osigurati brzo rješenje usmjereno na bogatstvo i podjelu moći, umjesto sveobuhvatnog sporazuma.
Uprkos diplomatskoj pompi, Quad se suočava sa neposrednim i ozbiljnim preprekama. U roku od nekoliko sedmica nakon zajedničke izjave, situacija na bojnom polju se vjerovatno pogoršala, a borbe su bjesnile na više frontova.
General Abdel Fattah al-Burhan, komandant sudanske vojske, u početku je odbacio planove Quada, ali ih je kasnije uslovno prihvatio, dok RSF nastavlja svoju krvavu kampanju osiguranja El Fashera, glavnog grada Sjevernog Darfura.
Humanitarna situacija ostaje teška, posebno u El Fasheru, gdje je više od 260.000 civila – uključujući 130.000 djece – zarobljeno opsadom RSF-a. Satelitski snimci koje je analizirao Yaleov laboratorij za humanitarna istraživanja pokazuju da su RSF izgradili masivni zemljani nasip koji okružuje grad, stvarajući ono što istraživači opisuju kao „kutiju smrti“.
Istovremeno, dinamika rata prevazišla je jednostavnu binarnu borbu, prerastajući u multipolarni sukob s desetinama naoružanih grupa, milicija i regionalnih aktera koji drže vlast širom fragmentiranog sudanskog krajolika.
Marginalizirane zainteresovane strane
Ovo pogoršava činjenica da zaraćene strane grade paralelne strukture vlasti. RSF i njihova saveznička koalicija Tasis najavili su ovog ljeta formiranje paralelne vlade u Darfuru, potez koji je Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije eksplicitno osudilo i odbilo priznati.
S druge strane, SAF je imenovao novog premijera u Port Sudanu. Ovo takmičenje u državnom upravljanju pretvara dobitke s bojnog polja u zahtjeve za administrativni legitimitet, oporezivanje i kontrolu prihoda, čineći svako buduće ponovno ujedinjenje politički i ekonomski skupim.
Značajna kritika inicijative Quad odnosi se na marginalizaciju ključnih zainteresovanih strana. Planirani sastanak u julu, koji je kasnije odgođen zbog tenzija između Egipta i UAE, posebno je isključio Afričku uniju (AU) i Međuvladino tijelo za razvoj (IGAD), regionalni blok koji je historijski imao mandat da posreduje u sukobima u istočnoj Africi.
Ovo postavlja pitanja o održivosti bilo kakvog sporazuma postignutog bez snažnog afričkog posredovanja i lokalnog vlasništva koje uključuje sudanske zainteresovane strane. Ovakav pristup je također sistematski marginalizirao civilne aktere, uključujući političke stranke, grupe civilnog društva i društvene pokrete.
Iako su dijelovi ovih grupa polarizirani, svaki mirovni proces koji ne uključuje centralno ove snage osuđen je na propast, jer vojska nikada u historiji Sudana nije stvorila stabilnu vladu.
Plan Quada opisan je kao „kalendarski mir“, koji pretvara složene političke izbore u kalendarske prekretnice, ali riskira strukturnu krhkost ako se rokovi ne usklade s provedivim mehanizmima i smislenom inkluzijom.
Burhanova posjeta Kairu ovog mjeseca označila je značajan diplomatski pomak, a mnogi posmatrači su putovanje protumačili kao prvu otvorenu posvećenost SAF- a Quadu. Ipak, Burhanove izjave prije, a također i neposredno nakon posjete Kairu, prikazuju složeniju sliku.
U gradu Atbari, samo nekoliko dana nakon posjete Kairu, Burhan je zauzeo beskompromisan stav: „Svaka stranka, bilo da je to Quad ili neke druge, koja želi pregovarati s nama o tome šta je ispravno za Sudan i Sudance i okončati ovaj rat na način koji vraća Sudanu dostojanstvo, jedinstvo i sprječava svaku mogućnost nove pobune, spremni smo sarađivati s njima“, rekao je.
Naglašavajući ove uslove, Burhan je istovremeno uvjeravao islamističke i pro-vojne mreže da neće biti učinjeni nikakvi ustupci RSF-u ili stranim silama, čak i dok je predviđao diplomatsku fleksibilnost u inostranstvu.
Uzak prozor za mir
Quad se sada suočava s nekoliko ozbiljnih prepreka koje prethodne inicijative nisu uspjele savladati. Obje zaraćene strane i dalje su uvjerene da mogu postići vojnu pobjedu. Vojska je nedavno preuzela incijativu, povrativši Kartum i dijelove Kordofana, dok RSF održava kontrolu nad većim dijelom Darfura i proglasio je paralelnu vladu.
Najneposredniji izazov za Quad je nedostatak direktne podrške od strane SAF-a i RSF-a, jer obje strane još uvijek teže vojnoj pobjedi.
Tokom drugog dana pregovora washingtonskog Quada, u El-Fashiru su izbile teške borbe, dok su RSF-ovi pokrenuli velike napade koristeći dronove i artiljeriju i tvrdili da su zauzeli sjedište Šeste pješadijske divizije sudanske vojske, iako SAF nije potvrdio potpuni gubitak grada.
Eskalacija se poklopila s indirektnim pregovorima Quada, naglašavajući napetost između diplomatskog angažmana i vojne eskalacije. Članovi Quada su se navodno složili da formiraju Zajednički operativni odbor za koordinaciju mirovnih napora, humanitarnog pristupa i praćenja vanjskog uplitanja – iako detalji ukazuju na to da je odbor još uvijek u fazi formiranja, a implementacija je u toku.
Ovakav razvoj događaja mogao bi imati posljedice po mir i stabilnost Sudana.
Da bi uopšte imao šansu za uspjeh, Quad se mora razviti iz usko usmjerene alijanse za raspodjelu moći u istinski inkluzivnu platformu. To znači formalno uključivanje Afričke unije (AU) i IGAD-a, angažovanje civilnog društva i ženskih grupa koje su bile potisnute iz pregovora političkih elita, kao i vršenje pritiska na sve spoljne saveznike da prestanu da podstiču ratnu ekonomiju.
Kao što se navodi u jednoj analizi, Quad mora pretvoriti javna obećanja u provedive mehanizme: nepristrasne posmatrače s operativnim garancijama, nezavisnu zabranu vanjskih isporuka i kredibilne obaveze odgovornosti. Bez ovog prevođenja, još jedna runda diplomatije na visokom nivou ostavit će Sudan zatrpan sporazumima koji prikrivaju sukob, umjesto da ga rješavaju.
Međutim, islamističke frakcije vjerovatno neće pozdraviti ovu mogućnost. Njihova deklarirana podrška vojsci manje se čini kao odobravanje legitimne vojne institucije Sudana, a više kao proračunato prihvatanje samog rata – sukoba koji oni smatraju svojim preostalim putem ka ponovnom preuzimanju vlasti.
Quad predstavlja najznačajniju diplomatsku inicijativu o Sudanu u više od godinu dana, okupljajući vanjske sile s najvećim uticajem na zaraćene strane. Njegov uspjeh ili neuspjeh vjerovatno će odrediti hoće li Sudan još više tonuti u fragmentaciju i glad ili će započeti dugo putovanje ka oporavku.
Naredni dani će pokazati hoće li Quad moći prevesti svoju septembarsku mapu puta u značajan napredak na terenu ili će postati posljednji unos u dugoj hronologiji propalih mirovnih inicijativa u Sudanu.
Put ka miru ostaje krhak, ali ne i nemoguć. Na kraju, Quad može samo otvoriti vrata; Sudanci su ti koji moraju odlučiti da kroz njih prođu – zajedno.
