Daoud Kuttab
PISjournal – Na kratko, prije samo nekoliko sedmica, činilo se da zajednički izraelsko-američki napori za suzbijanje palestinskog nacionalizma uspijevaju.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu arogantno je odbacio ideju palestinske državnosti, dok su američki predsjednik Donald Trump i njegov državni sekretar, čini se, ponovili taj stav.
Palestincima koji posjeduju pasoše izdate u skladu sa sporazumom iz Osla, koji su sponzorirale SAD, iznenada je odbijen ulazak u Ameriku. Još apsurdnije, Washington je pokušao ušutkati službeni palestinski glas u UN-u. Predsjedniku Mahmoudu Abbasu i članovima njegove delegacije, formalno pozvanim da prisustvuju Generalnoj skupštini UN-a, odbijene su ulazne vize, što je jasno kršenje sporazuma o sjedištu UN-a i SAD-a.
Ovaj potez Trumpove administracije, inspirisan Izraelom, očito je imao za cilj da osujeti i međunarodno priznanje Palestine i napore palestinskog rukovodstva da se angažuje sa svjetskim liderima.
Ipak, manje od mjesec dana kasnije, u ponedjeljak, situacija se preokrenula. Abbas i njegovi pomoćnici bili su u Sharm El-Sheikhu, na poziv egipatskog predsjednika Abdela Fattaha El-Sisija, koji je bio domaćin nikome drugom do samom Trumpu. Trump se čak fotografirao s Abbasom i javno ga pozdravio, zajedno s ostalim prisutnima.
Prema službenoj palestinskoj novinskoj agenciji WAFA, predsjednik Abbas održao je niz bilateralnih sastanaka sa svjetskim liderima. Među onima s kojima se sastao bili su bahreinski kralj Hamad bin Isa Al-Khalifa, azerbejdžanski predsjednik Ilham Aliyev, njemački kancelar Friedrich Merz, španski premijer Pedro Sanchez, norveški premijer Jonas Gahr Store, grčki premijer Kyriakos Mitsotakis, irački premijer Mohammed Shia Al-Sudani, kanadski premijer Mark Carney, pakistanski premijer Shehbaz Sharif i ministar vanjskih poslova Omana Badr bin Hamad Al-Busaidi.
Nasuprot tome, nijedan izraelski zvaničnik nije bio prisutan. Bez obzira da li Netanyahu nije bio pozvan ili je odlučio da izbjegne skup zbog optužbi za ratne zločine s kojima se suočava, njegovo odsustvo je bilo upečatljivo i simbolično.
Za svjetske sile koje su već priznale državu Palestinu, samit u Sharm El-Sheikhu bio je više od diplomatskog događaja. Bio je to podsjetnik da se priznanje mora pretvoriti u istinsko političko partnerstvo – ono koje unaprjeđuje cilj trajnog mira između Izraela i Palestine.
Vrijeme održavanja sastanka je također bilo značajno.
Došlo je u trenutku kada je rat u Gazi zvanično završen, a regionalni i međunarodni akteri su započeli težak proces uspostavljanja multinacionalnih (uključujući arapske i islamske) snaga za stabilizaciju Gaze.
Jedno od najdelikatnijih pitanja koje predstoji tiče se budućnosti naoružanih grupa u Gazi. Vođe Hamasa i Islamskog džihada navodno su izrazile spremnost da predaju svoje ofanzivno oružje zajedničkom palestinsko-egipatskom komitetu, ali insistiraju na zadržavanju svog odbrambenog oružja. Njihovo obrazloženje je ukorijenjeno u bolnoj historiji: nakon masakra u Sabri i Šatili u Bejrutu prije 43 godine, malo Palestinaca je spremno vjerovati da mogu ostati bespomoćni, barem za sada.
Prisustvo Abbasa i njegovih glavnih saradnika u Sharm El-Sheikhu, uz velike svjetske sile, označilo je podsticaj sekularnom palestinskom nacionalizmu – pokretu za koji su mnogi strahovali da jenjava usred godina podjela i regionalnih previranja.
Abbas je obećao da će održati parlamentarne i predsjedničke izbore u roku od godinu dana od prekida vatre, signalizirajući potencijalno političko resetiranje. U simboličnom potezu, nedavno je poželio dobrodošlicu Nasseru Al-Qidwi, bivšem palestinskom ministru vanjskih poslova, nazad u pokret Fatah nakon godina otuđenja.
Očekuje se da će Al-Qidwa – rođeni stanovnik Gaze i rođak pokojnog predsjednika Jasera Arafata, kao i koautor (zajedno s bivšim izraelskim premijerom Ehudom Olmertom) zajedničkog mirovnog prijedloga – igrati ključnu ulogu u poslijeratnoj administraciji Gaze. Bilo u službenom svojstvu ili kao savjetnik koji pomaže u provjeri kandidata za novo tehnokratsko vodstvo, njegov povratak dodaje kredibilitet Abbasovim naporima da obnovi jedinstvo i upravljanje. Međutim, potrebno je mnogo više jedinstva ako Palestinci žele povratiti svoje povjerenje i podršku u sadašnjem vodstvu.
Možda je prerano proglasiti potpuni povratak palestinskog nacionalizma. Ipak, Sharm El-Sheikh je ponudio snažnu sliku: predsjednik Palestine i predsjedavajući Palestinske oslobodilačke organizacije stajao je među globalnim liderima kao gost i Trumpa i El-Sisija – dok je Izrael stajao odsutan i izoliran.
Malo je vjerovatno da će ovaj trenutak proći nezapaženo u Tel Avivu ili Washingtonu. Nakon Sharm El-Sheika, čini se mnogo manje vjerovatnim da će bilo kojem palestinskom lideru ponovo biti zabranjeno prisustvovanje UN-u ili interakcija s međunarodnom zajednicom.
Ako ništa drugo, samit je naglasio istinu koju decenije okupacije i diplomatije nisu uspjele izbrisati: palestinski nacionalizam ne samo da je živ, već i ponovo osvaja svoje mjesto na globalnoj sceni.
