Hüseyin Işıksal
PISjournal – Nedavni članak koji je napisao Šej Gal u listu Israel Hayom, pod naslovom „Sjeverni Kipar je također izraelski problem“, izazvao je značajnu reakciju kako od strane Turske Republike Sjeverni Kipar (TRSK), tako i od Turske.
Gal, koji je ranije bio potpredsjednik za vanjske odnose u Israel Aerospace Industries i obavljao je visoke savjetodavne funkcije za izraelske ministre, pokušao je procijeniti politiku vlade Netanjahua u regionu i na ostrvu Kipar.
U ovom članku neću se baviti apsurdnim tvrdnjama Gala koje čak ni ne zaslužuju odgovor, kao što su da je Turska izvršila „invaziju“ na Kipar, da „NATO neće primijeniti član 5 zaštite protiv Turske“ u napadu Izraela, da će Grčka i grčko kiparska administracija ukloniti turske snage u TRSK, ili da Rusija napušta nuklearnu elektranu Akkuju, itd.
Radije želim da se usredsredim na namjerno fabrikovane tvrdnje o TRSK i šta se krije iza tih neutemeljenih tvrdnji. U kolumni je TRSK predstavljena kao „ničija zemlja“ u smislu da je anarhična, nekontrolisana, gostionica za prolaznike, baza zlikovaca, koja omogućava Turskoj i „terorističkim grupama“ poput Hamasa i iranskih snaga Quds neograničenu operativnu slobodu.
Štaviše, tvrdi se da su hoteli, univerziteti i luke „navodno“ postali „čvorišta za špijunažu, ucjene i obavještajne operacije koordinirane od strane turskih sigurnosnih službi i organizovanih kriminalnih mreža“. Prema ovim izmišljenim „tajnim“ izvještajima o „Čuvaru zidina“ i „Gvozdenim mačevima“, koje niko osim autora nije čuo, Hamas i iranske snage Quds također „planiraju“ uspostavljanje operativnog ogranka u TRSK za „izvođenje napada protiv Izraelaca u Evropi“.
Pošto Kipar ima značajnu ulogu u regionalnim ambicijama Izraela, sve ove neutemeljene tvrdnje prirodno su pokrenule pitanja o tome šta Izrael zapravo želi na ostrvu.
Nečista grčko-jevrejska alijansa
Kipar se nalazi u strateški veoma važnom regionu zbog svoje geografske lokacije, potencijala kao tranzitne rute za energetske resurse ka međunarodnim tržištima i svog uticaja na regionalnu sigurnost. U tom smislu, ostrvo je važno i za Izrael, koji želi postati regionalni hegemon. Inicijative poput projekta EastMed i Foruma za gas Istočnog Sredozemlja predstavljaju pokazatelje izraelske strategije da isporuči energetske resurse evropskim tržištima i oblikuje regionalnu energetsku ravnotežu u skladu sa svojim interesima. Cilj ovih inicijativa je da isključe Tursku i TRSK iz energetske ravnoteže, što predstavlja najveću prepreku izraelskim regionalnim ambicijama.
S druge strane, grčko kiparska administracija, kao mala i slaba zemlja, predstavlja lak cilj za Izrael. Socio-ekonomski problemi, slabo političko vođstvo, zajedno sa prevelikim divljenjem i zavisnošću lidera grčko kiparske administracije Nikosa Hristodulidisa od Izraela i SAD, čine tu zemlju „najslabijom karikom“ u regionu. Štaviše, državna politika grčko kiparske administracije neprijateljstva prema Turcima i mentalitet „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj“ stvorili su „nečistu“ grčko-jevrejsku alijansu.
Sporazum o ekskluzivnoj ekonomskoj zoni (EEZ) iz 2010. godine povećao je odbrambenu i sigurnosnu saradnju, zajedničke vojne vježbe, razmjenu obavještajnih podataka, međusobne zvanične posjete na najvišem nivou, ukidanje američkog embarga na oružje za grčku stranu i napore grčke administracije da nabavi napredne sisteme protivvazdušne odbrane poput Gvozdene Kupole iz Izraela, što je dodatno ojačalo ovu alijansu.
U februaru su odnosi između dvije strane dodatno unaprijeđeni kada je grčko kiparska administracija predala sigurnost aerodroma u Larnaki i Pafosu izraelskoj obavještajnoj službi. Nakon ovih događaja, grčki mediji su žestoko kritikovali Hristodulidisa i optužili ga za „predaju suvereniteta zemlje Izraelu“. Zavisnost grčke strane od Izraela dodatno je pogoršana korištenjem britanskih baza na grčkoj strani u logističke i operativne svrhe Izraela u Palestini i širom Bliskog istoka.
Još jedan glavni cilj izraelsko-grčko kiparske alijanse je da se negira priznavanje i vidljivost TRSK, čime se zanemaruju prava turskog kiparskog naroda na prirodne resurse ostrva. U tu svrhu Izrael podržava argumente grčko kiparske strane na raznim međunarodnim platformama i pokušava spriječiti bilo kakve pokušaje priznavanja TRSK.
U tom smislu, izraelska ekspanzija u različitim strateškim oblastima TRSK kroz gradilišta i marine izazvala je značajnu nervozu u zemlji. Kao rezultat toga, nove restrikcije u vezi sa nekretninama za strance uvedene su u TRSK 2023. godine, ograničavajući ovaj trend.
Izraelska invazija na grčki Kipar
Nakon ovih dešavanja, grčka strana postala je nova tačka privlačnosti za izraelske građane. Tako je oko 15.000 izraelskih državljana napustilo Izrael i preselilo se na južni Kipar nakon što je Tel Aviv proširio rat na Bliskom istoku napadom na Iran. Kao odgovor, grčki kiparski mediji su objavili naslove poput „Izraelci koriste Kipar kao dvorište“ i „Zašto Jevreji kupuju zemlju na Kipru?“
Štaviše, Progresivna radnička partija naroda (AKEL), koja je druga po veličini stranka u grčko kiparskoj administraciji, istakla je planirane i sistematske kupovine nekretnina od strane Izraelaca na strateškim i sigurnosno rizičnim lokacijama, tvrdeći: „Naša zemlja se gubi, Izrael nas okupira.“ Generalni sekretar stranke Stefanos Stefanou čak je upitao šta Hristodulidis duguje izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu, imajući u vidu njegovu bezrezervnu podršku Izraelu, stav koji čak i Ujedinjeno Kraljevstvo, tradicionalni saveznik, počinje da dovodi u pitanje.
Ova alijansa, koja je zasnovana na izraelskim regionalnim ambicijama i pristupu grčko kiparske strane „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj“, ima i svoje granice. Grčka administracija je samo jedan od mnogih „privremenih“ saveznika koje je Izrael kroz istoriju uspostavio i iskoristio za svoje interese. Na primjer, polje Afrodita, smješteno u jednostrano proglašenom 12. bloku grčko kiparske administracije, za koje se vjeruje da sadrži značajne rezerve prirodnog gasa, Izrael tvrdi da je prelio u njegovu EEZ.
Kao rezultat toga, Izrael je vršio pritisak na grčku administraciju, što je dovelo do kompromisa sa njihove strane. Ovo je samo jedan od brojnih dokaza da Tel Aviv ne priznaje „prijatelja“ kada mu interesi to ne dozvoljavaju. Vrijedi podsjetiti da su između ove dvije zajednice kroz istoriju izbili brojni nasilni sukobi, kao i da je najveći masakr u istoriji Kipra počinjen od strane Jevreja nad Grcima u istorijskom gradu Salamisu 117. godine nove ere, kada je ubijeno preko 200.000 ljudi.
Zaključak
Može se reći da je zavisnost grčko kiparske administracije od Izraela postala očigledna kroz bezuslovnu podršku Hristodulidisa genocidnim politikama Izraela, kupovinu izraelskog oružja, predaju kontrole nad aerodromima izraelskim snagama i zatvaranje očiju pred intenziviranjem izraelskih naselja na ključnim lokacijama južnog Kipra.
S druge strane, da bi prikrio ovu zavisnost, Izrael mora pružiti i određenu podršku grčko kiparskoj administraciji, prvenstveno kroz retoriku, uključujući i pohvale iz ovog teksta za „Bijes Posejdona“, nazvanog po grčkom bogu mora. Na ovaj način Izrael pokušava prikriti svoje agresivne politike i genocidne mjere u Palestini, kao i činjenicu da Netanjahu nije samo prijetnja regionalnoj, već i međunarodnoj sigurnosti.
Za kraj, vrijedno je podsjetiti da su oni koji misle da mogu postići išta zastrašivanjem turskih Kiprana duboko u zabludi. Turski kiparski narod nije sam i dovoljno je snažan da brani svoja prava i državu do kraja. Još važnije, TRSK ispunjava sve uslove Montevideo konvencije o pravima i dužnostima država, što je najprihvaćenija formulacija kriterija i tradicionalnih pokazatelja koje međunarodno pravo prepoznaje za državnost.
Štaviše, TRSK je potpuno demokratska i sigurna zemlja koja se može pohvaliti najvećim i najboljim aerodromom na cijelom ostrvu, kao i četiri univerziteta koji su se plasirali među prvih 1.000 u svijetu. Kao posmatrač Organizacije turskih država, Organizacije za ekonomsku saradnju i Organizacije islamske saradnje (OIC), puna međunarodna priznatost TRSK-a je samo pitanje vremena.
Prije ili kasnije, faktičke realnosti ostrva biće priznate, što će također doprinijeti regionalnoj sigurnosti, stabilnosti i prosperitetu, gdje nam je to najpotrebnije u ovom već nestabilnom regionu.
