Dr. sc. Tarik Kulenović položaj Bošnjaka
Autor je profesor na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
PISjournal – U Hrvatsku je došlo proljeće. Prije proljeća. Zatoplilo je, sunca k’o u priči. Onda je zahladilo. Ipak je sredina zime. U prošlom stoljeću u ovo vrijeme godine Hrvatska bi bila pod snijegom.
U prošlom stoljeću. Sada prognoza kaže kako je hladno, no vani je sunčan i suh dan. Globalno zatopljenje. Klima se mijenja, to nema sumnje. U Hrvatskoj se ništa neće mijenjati, Za sada. Neformalno, počelo je predizborno vrijeme.
Zagrijavanje za predizbornu kampanju. Za sada Plenković nema konkurencije. Ostvario je što su brojne hrvatske vlade pokušavale. Uveo je Hrvatsku u eurozonu, popularni Schengen. Zamijenili smo kunu eurom, otvorene su granice prema EU. Dovršio je izgradnju i pustio u promet Pelješki most.
Odbranio je Hrvatsku od najpogubnijih uticaja inflacije koja hara EU zbog rata u Ukrajini. Osigurava redovno ubiranje poreza i isplatu mirovina. Sve ono što su prethodnici obećavali on je ispunio. Aferim Andrej efendija. Opravdano, ima najveću potporu hrvatskog biračkog tijela. Ko ga ne bi volio? Priznajem, volim ga i ja. Svojim je radom zaslužio dva mandata na čelu vlade. Reklo bi se zaslužio je i treći. Ali…. Da nije tog ali, bilo bi super. A je li super?
Pobuna u Saboru gdje su zastupnici odbili sudjelovati u dvotrećinskoj saglasnosti potrebnoj za odobravanje boravka ukrajinskih vojnika na obuci u Hrvatskoj je prvi korak suprotstavljanja Plenkovićevoj vladi. Oporba koristi svoje legitimno pravo suprotstavljanja vladi, no na prvi pogled nije jasno zašto to čini.
Hrvatska je članica EU i NATO saveza i dužna je, uz uživanje prava, ispunjavati i obaveze. Unija i Savez jesu na strani Ukrajine protiv ruske agresije. Zašto se vrhovno hrvatsko zakonodavno tijelo odjednom ponaša kao vječno neutralna Švicarska? NATO se snašao i bez Hrvatske, ukrajinski vojnici su smješteni na obuku u druge zemlje članice, a Hrvatskoj je pokazano koliko je nevažna za funkcioniranje Saveza.
Kao nekada u vrijeme rata kada su preko Hrvatske američke postrojbe išle u Bosnu kao preko pješačkog prelaza, tako i danas NATO funkcionira. Savez provodi svoje odluke, a Hrvatska se treba zamisliti je li pametno postupiti kako postupa. Istovremeno pokretanje istrage OLAF-a, Europske agencije za borbu protiv prevara, o višestruko preplaćenoj izgradnji Pelješkog mosta otvara i neugodna pitanja.
Premijer Plenković se godinama trudi da nema pisanih tragova ni njegove izravne umiješanosti u kojekakve makinacije članova njegovih vlada no u gradnji mosta nalaze se i tragovi njegove izravne umiješanosti. Bivša ministrica Gabrijela Žalac, Plenkovićev kadar od naročitog povjerenja, predmet je više istraga i postavlja se pitanje hoće li ona biti žrtveno janje u razotkrivanju koruptivnog lanca. Otvara se i umiješanost direktora Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića u koruptivne radnje. Zapošljavanje politički bliskih, stranački podobnih i kojekakvih rođaka.
Jakupčiću se spočitava i umiješanost u aferu Vjetroelektrane na kojima je radila i Žalac. Predizborno je vrijeme i vadi se prljavi veš, a kosturi iz ormara vladajuće stranke izlaze van. U medijima se javlja i mišljenje kako izbori nemaju nikakvog smisla. Hrvatska je toliko premrežena HDZ-ovom hobotnicom da izborna promjena ništa ne mijenja. Moguće je riječ o predizbornom spinu radi umrtvljivanja biračkog tijela. Mala izlaznost na izbore karakterizira razdoblja uspješne ekonomije. Velika izlaznost označava razdoblja krize i ekonomske nestabilnosti.
Ratovi homogeniziraju biračko tijelo i daju potporu vlasti. Svjedočimo oživljavanju političke scene što ukazuje na početak predizborja. Premijer Plenković želi dovesti mandat svoje vlade do kraja, a u slučaju prijevremenih izbora za očekivati ih je poslije uspješne turističke sezone, u razdoblju božićnih blagdana kada imamo veliki priliv radnika iz inozemstva koji su tradicionalni glasači HDZ-a. Hoće li oporba uspjeti isprovocirati prijevremene izbore i srušiti rejting vladajuće stranke pokazat će nam vrijeme pred nama.
Bošnjaci u Hrvatskoj kao manjina prvi su na udaru. Manjinski izbori dolaze poslije Bajrama i predstavljaju test budućnosti. Od popisa stanovništva 2011. godine broj Bošnjaka se smanjio za 23%. Neko će reći kako se smanjio i broj Hrvata, kao i pripadnika drugih nacionalnih manjina. Hrvati odlaze iz Lijepe naše u potrazi za boljim životom i zaradom. Odlaze stanovnici svih nacionalnosti, pa i Bošnjaci.
No, gubitak bošnjačkog stanovništva nije samo zbog iseljavanja. Nekada su Bošnjaci iz tzv., demografskog bazena Krajine punili hrvatsku industriju u Zagrebu, Sisku, Karlovcu, Rijeci i Splitu. U tim gradovima industrija izumire i Bošnjaci odlaze u Sloveniju, Austriju, Njemačku i dalje. Oni koji ostaju, kad uspiju izjašnjavaju se kao Hrvati. Gledamo li popise stanovništva primjećuje se kako svakih deset godina broj Bošnjaka opada, a broj Hrvata muslimana po vjeri raste približno za onoliko koliko je manje Bošnjaka.
Generacije emotivno vezane za NDH i Jugoslaviju umiru, a polako nestaju i Bošnjaci u Hrvatskoj. Dok smo se nekada mogli dičiti znanstvenicima, poslovnim ljudima, sportašima i umjetnicima Bošnjacima muslimanima u Hrvatskoj, Bošnjake danas predstavljaju dimnjačar u Savjetu za nacionalne manjine i televizijski portir iz Naše male klinike. Kako je nekada ponosni narod Bošnjaka spao na ta dva slova?
Hrvatska je od davnih dana zemlja u koju Bošnjaci dolaze da zarade, šalju novac u Bosnu i to je sve. Prvo su dolazili samo muškarci, pa su dovodili nevjeste iz Bosne, sad se sve više žene s domaćim djevojkama, uspijevaju očuvati muslimanski identitet, no upitno je koliko ostaje od bošnjaštva.
Garnitura današnjih političkih predstavnika Bošnjaka uspjela je ugušiti bošnjački identitet još svjesni kako su muslimani ali nemoj to pričati glasno. Ako želimo očuvati taj identitet nužne su nam hitne i temeljite promjene, nova metla koja će pomesti sadašnje parazite koji uzurpiraju politički prostor, gušeći Bošnjake u Hrvatskoj kao da nismo tu hiljadu godina, kao da nas nikada nije ni bilo.
Ekskluzivno PISjournal
