Ehsan Movahhadiyan antiiranskog
PISjournal – U kontekstu napada osobe koja je stanovnik Zapadnog Azerbejdžana na ambasadu Bakua u Teheranu, iz ličnih motiva i usljed izostanka odgovora osoblja i lično ambasadora na ovaj čin, svjedoci smo da obje strane namjeravaju ovaj nemili događaj predstaviti u političkom medijskom prostoru u skladu sa svojim zamislima, interpretaciji i predodžbama kako bi ponudili svoje međusobno oprečno viđenje događaja.
Prva reakcija – optužbe Bakua bez dokaza na račun Islamske revolucionarne garde i Armena
U trenutku kada je od ovog događaja prošlo tridesetak minuta, i još uvijek nije bilo pouzdanih podataka o identitetu napadača, mediji i novinske agencije Bakua brzo su izašle na mjesto događaja i identificirale napadača kao pripadnika Islamske revolucionarne garde ili obavještajnih snaga Islamske Republike Iran, dok su neke separatističke skupine na društvenim mrežama okrivile Armene i zahtijevale osvetu.
U tim medijima objavljeni su provokativni titlovi kao npr.: “Iranski zagrljaj otvoren je armenskom terorizmu!”. Podudarnost ovog napada s godišnjicom holokausta i godišnjicom napada armenske milicije pod nazivom Asala na generalni konzulat Turske u Los Angelesu 1973. godine također pomaže medijima i separatistima Bakua da naglase ispravnost svojih tvrdnji i narativa.
U međuvremenu, racionalno ponašanje zrele i nezavisne vlade u ovakvim uslovima zahtijeva od nje da se suzdrži od ishitrenih prosuđivanja i da sačeka barem nekoliko sati da se detalji incidenta razjasne i da vlada domaćin pruži objašnjenja.
Ishitreno i pristrasno ponašanje Turske
Najzanimljivije u ovom dešavanju je ponašanje turske vlade. Ankara, koja je 2015. godine svjedočila atentatu na ruskog ambasadora u ovoj zemlji, pred desecima ljudi, izvršenom od strane policijskog dužnosnika ove zemlje (ovaj atentat je prenošen uživo na internetu) i suočila se sa uravnoteženom reakcijom kako unutar Rusije tako i unutar Turske, oglasila se čak i prije nego što su dužnosnici Bakua iznijeli svoj stav.
Turski ministar vanjskih poslova, Mevlüt Çavuşoğlu, je u petak u tweetu nakon što je izrazio saučešće ponovio frazu „Azerbejdžan nikad nije sam“, što je postalo kodno ime za uplitanje turskih dužnosnika u unutarnja pitanja Bakua i opravdanje intervencionističkog pristupa zemlje na Kavkazu. Nakon njega su se oglasili i Erdoğan i Fuad Oktay, potpredsjednik Turske, koji su sličnom atmosferom pokušali ojačati antiiranska osjećanja i oblikovati pozicije i zauzimanje smjera od strane Bakua. Također, Yusel Karavez, jedan od generala turske vojske, opisao je napad na ambasadu Bakua u Teheranu kao unaprijed isplanirani događaj.
Antiiranska topovska artiljerija dužnosnika i medija Bakua
Nakon ishitrenog i naravno oportunističkog stava turske vlade, dužnosnici Bakua i mediji ove zemlje malo-pomalo počeli su zauzimati stav koji se temelji na oštrim i nedokumentiranim optužbama protiv Islamske Republike, na terorističkoj prirodi ovog incidenta i potrebi snažne i osvetničke reakcije na spomenuti napad.
Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Bakua odbacuje lične motive u ovom napadu, a sadržaj i propaganda medija smatraju da je faktor ovog napada (aludira se na upozorenja osjećajnih iranskih eksperata o opasnostima stvaranja Zangzorskog koridora, jačanje odnosa Bakua s Izraelom, tekfirizam i vehabije i ponovljene terorističke operacije sa teritorija ove zemlje protiv Irana, veliku prisutnost NATO snaga u ovoj zemlji i napore vlade ove zemlje u dešiizaciji i falsificiranju religijskog, kulturnog, civilizacijskog antiiranskog identiteta) antibakuusko raspoloženje.
Ide se toliko daleko da potpredsjednik bakuskog parlamenta Ziafat Zayorov navedeni napad opisuje kao teroristički čin na državnoj razini. Natiq Jafarli, zamjenik Real stranke Republike Azerbejdžan, također kaže: „Iran se igra vatrom i savez Armenije, Rusije i Irana želi pred izazov staviti civilizirani svijet. Ovaj savez mora biti raskinut, Zapad mora otvoriti oči i vidjeti opasnost ovog saveza”. Asif Narimanli, jedan od medijskih aktivista u Bakuu, koji piše u skladu s naredbama i smjernicama koje preporučuju sigurnosna organizacija i dužnosnici predsjednika Bakua, piše: „Teheran bi trebao prihvatiti učešće Bakua u sudskoj istrazi incidenta pucnjave na Ambasadu Republike Azerbejdžan u Teheranu kako bi dokazao da sam Teheran nije bio kreator ovog napada!“
Jedan od smišljenih stavova vezan je za časopis Yeni Eqavan, koji je blizak Elhamu Alifu i reflektira njegove stavove iz pera raznih stručnjaka. Manje od tri sata nakon ovog napada, ovaj magazin počinje objavljivati jedan za drugim intervjue i analitičke materijale i ponaša se kao da je bio spreman za takav događaj i da već ima pripremljene materijale za obračun s Iranom.
Intervencionističke pozicije Amerike, Engleske i cionista
Postupno su i Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo ušle na teren s ciljem ostvarenja uticaja po njihovoj mjeri i stvaranje antiiranskog medijskog prostora, a naravno dali su prednost da se sve zatalasa od strane stručnjaka think tankova za međunarodne odnose.
Mike Duran, istraživač na institutu Hudson, tvrdi da je „pravilo da se ambasada u Teheranu ne napada, osim ako to ne želi režim !“ Neil Watson, engleski ekspert u oblasti politike, ovaj događaj i vrijeme njegovog događanja ne smatra slučajnošću i kaže: „Iran se boji da će zbog trenutnih problema naroda Južnog Azerbejdžana, čija su prava godinama kršena, oni zatražiti autonomiju. Iz tog razloga Iran nastavlja provocirati protiv savezništva Azerbejdžana i Turske i saradnje Bakua s Izraelom. Upravo kako je na svom twitteru napisao turski ministar vanjskih poslova „Azerbejdžan nije sam“. Posljedice onoga što se dogodilo potencijalno su ogromne.“
Izraelci su također dali sve od sebe da iskoriste ovaj događaj. Zato što bi ovaj napad mogao zataškati njihov zločin u nedavnom masakru u Jeninu, povećati zavisnost Bakua o ovom režimu i pomoći u promicanju njihovih programa za stvaranje etničkih i vjerskih napetosti u Iranu i na Kavkazu.
Posao cionista otišao je toliko daleko da je izraelski „stručnjak“ Mikhail Finkel u intervjuu za Global Info.Az rekao: „U međunarodnom pravu, napad na ambasadu je objava rata, a Izrael je spreman svoje iskustvo u provođenju „antiterorističkih operacija“ staviti na raspolaganje Bakuu!“
Logična medijska naracija u Teheranu
U situaciji u kojoj se odvijao ovaj destruktivni medijski narativ kako bi se uspostavio imidž Islamske Republike kao zemlje bezakonja koja je protiv normi međunarodnog sistema i ne zaslužuje poštovanje, policija, mediji i sigurnosne i obavještajne snage zemlje također su brže intervenirali u odnosu na prijašnje slične događaje, a vrlo brzo su objavljene izjave, slike i razgovori napadača koji su pokazali da ambasada Bakua u Teheranu, nakon što je objavila nestanak supruge napadača koja je rođena u ovoj zemlji, nije sarađivala s njom kako bi prikupila informacije o toj ženi, mogućnostima olakšavanja njenog putovanja u Iran ili bilo kakvu interakciju kako bi se razjasnile dimenzije dešavanja, a trebalo bi očekivati da će u narednim danima mediji u Bakuu stvaranjem posebne medijske atmosfere o ovoj ženi ili posredstvom razgovora s njom unaprijediti svoj antiiranski koncept.
Istovremeno s ovakvim razvojem događaja i poplavom neutemeljenih optužbi s ciljem nepovoljnog prikazivanja Islamske Republike, dužnosnici Islamske Republike, na čelu s ministrom vanjskih poslova Islamske Republike, izrazili su načelna stajališta Irana. Hossein Amir Abdollahian, ministar vanjskih poslova Irana, naglasio je da ovaj napad nije teroristički napad, predsjednik je sam naglasio da pravosudne i pravne institucije trebaju sprovesti istragu te se ozbiljno pozabaviti svakom pojedinom osobom koja je možda bila nemarna u pogledu ovoga, te da se sprovedu pravosudne sigurnosne i sistemske aktivnosti kako bi se obračunali s napadačem.
Naši sigurnosni servisi su nakon međusobnih razgovora obavijestili dužnosnike Bakua o posljednjim saznanjima o napadaču i njegovoj motivaciji. Naglasio sam svom bratu Jeihunu Bayramovu u međusobnom kontaktu i konsultacijama koje smo imali da trebamo spriječiti da se ova gorka i šokantna akcija negativno odrazi na status diplomata Republike Azerbejdžan u Teheranu i na stanje odnosa. Istovremeno, ambasador Bakua u Teheranu, u prisutnosti ministra vanjskih poslova, ponovo insistira na terorističkoj prirodi incidenta.
Baku ne bi trebao pucati u sebe
Pitanje koje se nameće nakon kratkog pregleda važnih pozicija susjednih zemalja i intervenirajućih regionalnih i globalnih sila jeste koji je razlog za ove drske, nelogične i neprincipijelne pozicije protiv Islamske Republike Iran pod izgovorom jednog ličnog osvetničkog napada i u kojem će se smjeru razvijati odnosi između Teherana i Bakua?
Prije svega treba skrenuti pažnju da Baku ne odlučuje samostalno o svojim odnosima s Teheranom i da je pod snažnim uticajem i diktatom Engleske, cionističkog režima, Turske i Sjedinjenih Država, budući da su ove zemlje prve iznijele najneprijateljskije stavove o ovom događaju.
U godinama nakon drugog karabahskog rata, niz događaja podstaknuo je bijes i očaj vlade Elhama Alifa i njegovih pristalica u Engleskoj, Turskoj i Izraelu:
1. Ekspanzionizam Bakua i njegovih pristalica da presjeku iransko-armensku granicu i zauzmu provinciju Sivnik ove zemlje kako bi stvorili Turanski koridor s ciljem da se Iran makne s tranzitnih ruta roba i energenata te da se Iran okruži tzv., turskim zemljama, te da se Iranu ograniči pristup Evropi samo preko Bakua i Turske, nije uspio. Čak ni ucjenjivanje Armenije od strane Bakua u tom smislu blokadom Lachinske ceste i gotovo 50-dnevna opsada 120.000 Armenaca u Artsakhu (Nagorno-Karabah), koja je dovela u opasnost njihove živote, nije uzrokovala promjenu geopolitičkih jednačina regije u korist Alifa i planera ove zavjere.
2. Intervencija vlade Bakua u nemirima u unutrašnjosti zemlje koja je dovela do hapšenja desetaka Pan-Turaka u azerbejdžanskim provincijama i zločina u Shahcharaghu uz direktnu ulogu vehabijskih terorista iz Bakua, nije mogla destabilizirati i oslabiti Iran kako bi se sproveo NATO plan Torani koridora.
3. Uprkos svim pritiscima i upozorenjima upućenim kritički nastrojenim stručnjacima od strane plemena Talash, Tat, Lezgi itd., oni nisu prestali iznositi činjenice i skrivene namjere Alifove vlade, kao i cionističkog režima, Turske i Engleske s ciljem ugrožavanja ekonomskih, političkih, sigurnosnih i vojnih interesa Irana. Ovaj neuspjeh svih planova protiv Irana uzrokovao je da haotični think tank kojim upravljaju cionisti u Bakuu, ne propušta nijednu priliku da se suoči s Iranom i nastavi s gore navedenim planovima.
Zapravo, Alifova vlada i mediji pod njegovom palicom, na poticaj Izraela, Engleske i Turske, a na temelju tema koje su plasirane, učinili su sve da iskoriste ovaj gorak i nesretan događaj kako bi stvorili posebnu antiiransku predodžbu i otvorili prostor za unapređenje diplomatije, da između Irana i njemu susjedne zemlje ovlada atmosfera rata i neprijateljstva kako bi mogli opravdati svoje moguće buduće vojne avanture u očima svjetske javnosti i amortizirali cijenu ratobornosti i oštrog sučeljavanja s Iranom.
Engleska, cionistički režim i Turska snažno pokušavaju iskoristiti ovaj događaj kao sredstvo za povećanje ovisnosti Bakua o njima i za održavanje napete atmosfere između dviju zemalja. Rezultat ovih do sada neuspjelih događaja mogao je biti prekid političkih odnosa između Teherana i Bakua i stvaranje teških napetosti između dviju zemalja s ciljem stvaranja odgovarajućeg prostora za cioniste i Tursku na Zapadu Azije, ali bezuspješno.
Nadati se da će vlada Bakua prestati s pokušajima pritiska i ucjena na Islamsku Republiku Iran preispitivanjem onoga što se dogodilo posljednjih dana i razumijevanjem svoje stvarne pozicije i težine u međunarodnom sustavu, i pomnom analizom reakcije dužnosnika Islamske Republike – koja, naravno, u nekim slučajevima nije bila precizna i onakva kakva bi analiza trebala biti, pa je čak bila popraćena uveličavanjem kako bi se pridobile simpatije – otkrijte ko je pravi prijatelj naroda sjeverno od regije Aras.
Iran je duboko ukorijenjena zemlja i kolijevka civilizacije u regiji zapadne Azije, regije Kavkaza i srednje Azije, a Baku je taj koji se mora vratiti tim istinskim korijenima civilizacije kako bi ponovno ugledao mir; mir kakav nakon 200-godišnje odvojenosti sjevera Arasa od Irana nikada nije postojao za stanovnike gradova i sela Kavkaza zbog intervencija regionalnih i transregionalnih aktera velikih apetita.
Nadamo se da će vlada u Bakuu prestati stalno pucati sebi u nogu, jer možda neće preživjeti duboku infekciju uzrokovanu ovim nepromišljenim postupcima… antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog antiiranskog
Ekskluzivno PISjournal
