PISjournal – Nakon višemjesečnog zastoja, Sudan je ponovo poprište teških vojnih sukoba.
Zemlja je sada jedno od najsmrtonosnijih poprišta građanskog rata u Sjevernoj Africi.
U ovim ratovima, sudanska vojska kojom komanduje Abdul Fattah al-Burhan bori se protiv Snaga za brzu podršku (RSF) kojima komanduje Mohamed Hamdan Dagalo, poznat i pod ratnim nadimkom Abu Hemedti.
Godine 2021. al-Burhan je zajedno sa svojim pomoćnikom Dagalom izveo državni udar, svrgnuvši predsjednika Omara al-Bashira. Dvije godine kasnije, okrenuli su se jedni protiv drugih.
Iza ovih sukoba mogu se prepoznati regionalne sile. Zemlje poput UAE, Turske, Egipta i Rusije optužene su za podršku zaraćenim stranama. U međuvremenu, uloga Emirata je sve uočljivija. Izvještaji UN-a i medija sugeriraju da Abu Dhabi osigurava finansiranje, logistiku i oružje RSF-u.
Ovdje se postavlja pitanje: Zašto se Emirati toliko trude da podrže militantnu silu optuženu za genocid i ratne zločine?
1. Sudansko zlato: Tajni pokretač UAE-a
Sudan, jedna od najvećih afričkih zemalja, obdarena je obilnim prirodnim resursima, uključujući ogromno poljoprivredno zemljište, plin i zlato, što je svrstava na treće mjesto po veličini proizvođača na kontinentu.
Nacija svake godine proizvede preko 80 tona zlata. Pa ipak, prema službenim i neslužbenim podacima, otprilike 90 posto sudanskog izvoza zlata, i legalnog i krijumčarenog, vraća se u UAE.
Milicija RSF-a kontrolira veliki dio rudnika zlata u regijama Darfur, Kordofan i Plavi Nil. Grupa iskorištava ilegalno vađenje i prodaju zlata za finansiranje svog rata. Komercijalne mreže povezane s njima osnovale su kompanije u Dubaiju i Abu Dhabiju za prodaju zlata i usmjeravanje prihoda.
U suštini, kupovinom i rafiniranjem sudanskog zlata, UAE održavaju glavnu finansijsku žila kucavicu RSF-a. Ovaj tok prihoda omogućio je miliciji da izazove zvaničnu vojsku u dugotrajnom i krvavom sukobu. Drugim riječima, zlato je osnovno gorivo za ovaj rat, a Dubai je njegova rafinerija.
2. Kontrola sudanskih luka u Crvenom moru: geopolitički san UAE-a
Geopolitički, ova zemlja je susjed Libije, gdje Abu Dhabi podržava istočnu vlast koju predvodi general Khalif Haftar. Sudan također ima obalu na Crvenom moru, što predstavlja vitalnu brodsku rutu za transport nafte i robe.
Crveno more je vitalna globalna trgovinska ruta i veza koja povezuje Perzijski zaljev, Afriku i Evropu. Tokom protekle dvije decenije, UAE su radile na osiguranju svojih pomorskih koridora ulaganjem u strateške luke od Adena do Džibutija i Assaba u Eritreji.
U Sudanu, Abu Dhabi je potpisao višemilijarderski ugovor za izgradnju nove luke Abu Amama sjeverno od Port Sudana, prije izbijanja rata. Međutim, sporazum je zastao nakon što su se sporovi između vlade generala al-Burhana i UAE intenzivirali.
Sada, uz pomoć RSF-a, UAE pokušava da se vrati na obale Sudana. U konačnici, kontrola sudanskih luka nije samo ekonomski cilj, već korak ka proširenju pomorskog uticaja UAE u Crvenom moru i konkurenciji sa Saudijskom Arabijom.
Direktan pristup ovim obalama omogućio bi Abu Dhabiju da upravlja izvoznim rutama zlata i uvozom poljoprivrednih proizvoda bez oslanjanja na centralnu vladu Sudana.Abu Dhabi također ima za cilj suprotstaviti se uticaju Saudijske Arabije i Turske u Sudanu i spriječiti širenje političkog islama, koji smatra prijetnjom vlastitoj sigurnosti.
Vrhunac odnosa između Saudijske Arabije i sudanske vojske proizilazi iz njihove saradnje u Jemenu, nakon što se Kartum pridružio koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom u ratu 2015. godine. Al-Burhan je predvodio sudanske snage koje su djelovale pod saudijskom komandom, dok je Hemedti postavio svoje trupe uz snage Emirata i Južnog prelaznog vijeća (STC).
3. Bankarski i finansijski uticaj: Dominacija monetarnom infrastrukturom Sudana
Treći faktor koji pokreće nastojanja UAE-a da stekne uticaj u Sudanu je žeđ za kontrolom sudanske finansijske mreže. Prije rata, Dubai Islamic Bank bila je glavni dioničar u najvećoj sudanskoj finansijskoj instituciji, Bank of Khartoum. Mnoge međunarodne transakcije Sudana obavljane su putem banaka sa sjedištem u Dubaiju.
Prema izvještajima u sudanskim medijima, gotovo 23 posto sudanskih bankarskih institucija bilo je direktno ili indirektno pod uticajem investitora iz Emirata. Ovo finansijsko uporište omogućilo je RSF-u, nakon početka rata, da iskoristi finansijske mreže u UAE kako bi prihode od izvoza zlata pretvorio u oružje i vojnu opremu.
Drugim riječima, UAE su pomogle opstanku pobunjeničkih grupa ne samo oružjem, već i samim bankarskim sistemom.
4. Zemlja i hrana: Sudan kao prehrambena korpa UAE-a
UAE uveliko zavisi od uvoza hrane, s preko 90 posto zaliha hrane koje dolaze iz inostranstva. Kako bi ublažio ovu ranjivost, Abu Dhabi je primijenio strategiju transnacionalnih ulaganja u poljoprivredno zemljište.
Sa svojim plodnim zemljištem i obilnim vodnim resursima, Sudan je postao glavna meta ove strategije. Tokom protekle decenije, UAE je zakupio približno 50.000 hektara sudanskog poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju pšenice, kukuruza i stočne hrane.
Ova zemljišta se prvenstveno nalaze u plodnim sudanskim regijama rijeke Nil i Al Jazirah, područjima koja su sada djelimično pogođena tekućim sukobom i koja su pod kontrolom RSF-a.
Podržavajući militante, Abu Dhabi izgleda osigurava garanciju: osigurava svoj kontinuirani pristup poljoprivrednom zemljištu Sudana i vitalnim linijama snabdijevanja za izvoz.
Od ekonomskih interesa do tajne vojne intervencije
Kombinacijom četiri gore navedena faktora, možemo dobiti jasnu sliku:
Kroz svoju podršku RSF-u, UAE pokušava izgraditi višestruku mrežu ekonomskog, finansijskog i geopolitičkog uticaja unutar Sudana.
Ova podrška nije vođena samo ekonomskim motivima; ona je ključna komponenta šire strategije Abu Dhabija da postane dominantna sila u Crvenom moru i na Rogu Afrike.Međutim, u praksi je ova politika intenzivirala rat, uzrokovala široko rasprostranjena razaranja i podigla strah od etničkog čišćenja u Darfuru.
UN i posmatrači za ljudska prava optužili su RSF za masovna ubistva, silovanja, spaljivanje sela i raseljavanje preko pet miliona ljudi.
Ako se dokaže da su UAE svjesno snabdijevali RSF oružjem i finansijskim resursima, ta zemlja bi, prema međunarodnom pravu, mogla biti proglašena saučesnikom u genocidu.Nedavno je Sudan podnio tužbu protiv Emirata Međunarodnom sudu pravde, najvišem sudu UN-a u Hagu, tvrdeći da je Abu Dhabi saučesnik u genocidu zbog podrške pobunjenicima.
Kalkulacija opasna za Abu Dhabi
Podrška UAE-a RSF-u vođena je mješavinom ekonomske pohlepe i geopolitičkih težnji.
Abu Dhabi pokušava steći duboko i održivo uporište u ovoj krizom pogođenoj zemlji kontrolišući njene resurse zlata, luke, banke i poljoprivredno zemljište.
Ali ova strategija ima dvije teške posljedice:
1. Moralni i pravni rizici: Svijet je sve više svjestan uloge Emirata u ovom građanskom ratu. Evropska unija i SAD su pokrenule mogućnost sankcionisanja kompanija iz UAE koje pomažu RSF-u. Dakle, na međunarodnom i regionalnom nivou, raste mišljenje: Abu Dhabi je destabilizirajući akter.
2. Regionalna nestabilnost: Što je rat u Sudanu duži, to će slabija biti sigurnost u Crvenom moru i na Rogu Afrike, što indirektno utiče na svjetsku i emiratsku trgovinu.
Konačno, podrška UAE-a RSF-u može kratkoročno osigurati njihov pristup resursima Sudana, ali će dugoročno naštetiti regionalnom kredibilitetu i međunarodnom legitimitetu monarhije Perzijskog zaljeva.
Ekskluzivno PISjournal
