PISjournalS obzirom na trenutnu klimu u Bejrutu gdje se neosnovane optužbe šire naglo,  porijeklo nekih od najdestabilizirajućih vijesti iz Libana može se pratiti van granice, posebno u Siriji i od režima Ahmada al-Sharaaa koji je od kraja prošle godine preuzeo vlast u Damasku uz pomoć SAD-a i Izraela i čini sve da osvoji srca lidera Tel Aviva.

Prije dva dana, sirijska vlada je saopštila da je „uništavala“ grupu povezanu s Hezbollahom i uhapsila njene članove. Navedeno je da su uhapšeni u racijama na Sasu i Kanaker u predgrađu Damaska. Hezbollah je negirao bilo kakve veze s njima, dodajući da trenutno nema aktivnosti na sirijskoj teritoriji. 

Zajednički put al-Sharaa i Netanyahua protiv Hezbollaha 

Čini se da je tvrdnja sigurnosnih snaga al-Sharaa o hapšenju grupe povezane s Hezbollahom pokušaj istovremene izraelske akcije protiv Hezbollaha. 

Istovremeno u Libanu, izraelski zračni napadi na komandante Hezbolaha nastavljaju se u obliku „ciljanih atentata“ kao dio otvorenih vojnih operacija. U četvrtak navečer, medijski izvori, uključujući Al Mayadeen, izvijestili su da su izraelski ratni avioni gađali područje oko dvorca Mays u selu Ansar na jugu Libana u teškim napadima.

Izraelska vojska je rano u petak, objavljivanjem videa na X-u, potvrdila da je ciljala Wassima Saada Jabeqa, člana Hezbollahove jedinice „Imam Hussein“ u južnom Libanu. Izraelski zvaničnici su zvanično potvrdili da je „Jabeq igrao centralnu ulogu u vođenju snaga i bio odgovoran za napore za obnovu ove Hezbollahove jedinice na jugu“.

Radna divizija Washington-Tel Aviv u Bejrutu

Dok izraelski režim vojnim operacijama i povremenim bombardiranjem nastoji pojačati pritisak na Libanon, u Bejrutu su se Amerikanci politički angažirali u kampanji protiv Hezbollaha u okviru „Barrackovog plana“. Thomas Barrack, američki izaslanik u Libanu, pojavio se kao arhitekta novog američkog plana, zamijenivši Morgan Ortagus, zamjenicu specijalnog izaslanika SAD-a za Bliski istok.

Barrack je libanonskoj vladi predstavio tri dokumenta koja podupiru američku strategiju za Libanon. Ovi dokumenti insistiraju na razoružanju Hezbollaha prema određenom i obavezujućem rasporedu, demontiranju Kreditnog instituta Qard Al-Hassan kao finansijskog tijela Hezbollaha i trenutnom razoružanju palestinskih kampova u Libanu.

Najvažniji element američkog prijedloga – poziv na razoružanje Hezbolaha – ušao je u novu fazu nakon što ga je prošle sedmice odobrio libanski kabinet, na čelu s premijerom Nawafom Salamom. Međutim, nije određen konkretan vremenski okvir za njegovu provedbu, a libanska vlada upozorila je da su kapaciteti njene vojske ograničeni.

Istovremeno, Trumpov izaslanik je eksplicitno zaprijetio da će svako odlaganje libanonske vlade u ispunjavanju ovih zahtjeva rezultirati obustavom međunarodne podrške i prekidom pomoći za obnovu Libana. Izaslanik je tvrdio da bi neuspjeh u provođenju plana dao Izraelu „odriješene ruke“ da djeluje unutar Libana i potpuno zaustavio pregovore SAD-a i Izraela o sporazumu o prekidu vatre. Posljedično, prijedlog je poprimio karakter vojnog ultimatuma, a ne političke inicijative.

Ovaj razvoj događaja dolazi nakon što je libanski ministar informisanja, Paul Morcos, također jasno izjavio da, iako će vojska nastaviti inicijativu „državnog monopola nad oružjem“ na osnovu raspoloživih logističkih, materijalnih i ljudskih resursa, ispunjenje ovog cilja možda zahtijevati „dodatno vrijeme i trud“.

Perspektiva pritiska protiv Hezbollaha

Unutar Libana, politički fokus je trenutno usmjeren na vladu koja, s jedne strane, tvrdi da jača suverenitet države monopoliziranjem vojne moći u rukama svoje vojske, ali s druge strane, ostaje nijema pred ponovljenim zračnim napadima izraelskih ratnih aviona.

Čak je i nedavni izraelski napad na vođe Hamasa u glavnom gradu Katara Dohi odjeknuo u debati o razoružanju Hezbolaha u Libanu, što je mnoge navelo da na inicijativu gledaju sa povećanim skepticizmom. Dopisnik BBC-a iz Katara potvrdio je ovu promjenu, izvještavajući nakon bombaškog napada u Dohi da su ovi događaji u konačnici koristili Iranu koji se protivi razoružanju, te da čak i oni u Libanu koji su nekada podržavali razoružanje Hezbolaha sada mijenjaju mišljenje.

Pored ovih neposrednih dešavanja, sama implementacija razoružanja Hezbolaha suočava se sa dubokim strukturnim i historijskim izazovima unutar Libana. Demokratski arapski centar (DAC GmbH), istraživački centar sa sjedištem u Danskoj fokusiran na arapske studije, u svom izvještaju je naveo sljedeće prepreke, zaključujući da će one vjerovatno dovesti inicijativu u ćorsokak:

Prva velika prepreka je to što uprkos opsežnoj i teškoj izraelskoj kampanji bombardovanja infrastrukture Hezbolaha, pokret otpora i dalje posjeduje značajan i uglavnom neprijavljen arsenal raketa i vojne opreme.

Drugo pitanje su duboke političke i sektaške podjele unutar libanonskog društva koje nalikuje mozaiku. Ove podjele stvorile su oštra neslaganja oko razoružanja Hezbollaha. Svaki korak preduzet bez konsenzusa među svim frakcijama prepun je rizika od unutrašnjih sukoba, pa čak i građanskog rata. Ustvari, veliki dio šiitske zajednice – jedne od tri glavne sekte u zemlji – smatra oružje Hezbollaha garantom svoje sigurnosti od vanjskih prijetnji i nije voljan sarađivati ​​s planom vlade koji podržavaju SAD. Izvještaji čak pokazuju da šiitski vojnici, koji čine otprilike 50 posto libanonske vojske, sami nerado provode razoružanje Hezbollaha.

Također, nesigurnost i nestabilnost na libanonskim granicama zbog nastavka izraelskih zračnih napada dali su Hezbolahu dovoljno opravdanje da zadrži svoje oružje radi odvraćanja od Izraela. 

Ahmad Abdel Salam Horami, profesor političkih nauka na Univerzitetu Mustansiriyah u Bagdadu, smatra da razoružanje Hezbollaha nije samo sigurnosno, vojno ili političko pitanje u Libanu, već složeno političko pitanje povezano s unutrašnjom libanskom ravnotežom snaga i regionalnim jednačinama, te da svaki pokušaj uspostavljanja državnog monopola nad oružjem u Libanu zahtijeva sveobuhvatnu domaću i regionalnu strategiju.

Ova strategija mora biti zasnovana na unutrašnjim političkim reformama, jačanju državnih institucija i pružanju istinskih sigurnosnih garancija, potkrijepljenih strogim regionalnim i međunarodnim uvjeravanjima. 

Ekskluzivno PISjournal