PISjournal Američki predsjednik Donald Trump nedavno je predstavio svoj plan za okončanje rata u Gazi.

Ovaj plan od 20 tačaka, pod izgovorom „okončanja rata u Gazi“, zapravo je preformulisani „sporazum stoljeća“ koji je predstavio 2020. godine za arapsko-izraelsku normalizaciju.
Centralna ideja inicijative je potpuno eliminisanje Hamasa i Palestinske uprave, međunarodna uprava Gaze bez konačnog određivanja njenog statusa i donošenje odluka otvoreno pristrasnih u korist izraelskog režima.

Kao što se i očekivalo, arapski vladari su izrazili podršku planu i izbjegli bilo kakvo protivljenje, rekavši da je to korak ka miru – nešto što je u oštroj suprotnosti sa svim stavovima ovih zemalja i rezolucijama Arapske lige.

Opasni aspekti Trumpovog plana

Suprotno tvrdnjama arapskih država, preliminarno čitanje plana od 20 tačaka otkriva da se radi o jednostranom prijedlogu koji koristi izraelskom režimu na štetu palestinskih interesa.
Kršenje palestinskog suvereniteta i samoopredjeljenja: Preduvjetovanjem eliminacije svih palestinskih predstavničkih institucija, i otpora i službenih, plan efektivno zanemaruje svako palestinsko pravo na suverenitet nad svojom zemljom, zamjenjujući ga modelom međunarodnog mandata. Ovo nije rješenje, već strukturalno poniženje i negiranje političkog identiteta palestinskog naroda.

Jačanje izraelske sigurnosti uz slabljenje Palestine: Plan poziva na potpuno razoružanje Hamasa i Gaze, a ne nudi nikakve garancije za potpuno i trenutno povlačenje izraelskih okupacijskih snaga. Očekuje se da će režim, slijedeći obrazac događaja u Libanu, nastaviti napade na Gazu pod izgovorom razoružanja, ostavljajući Palestince potpuno bespomoćnim i nemoćnim protiv bilo kakve buduće agresije.

Unapređenje tajnog scenarija preseljenja: Nadalje, prijedlog ne spominje ulogu Agencije UN-a za pomoć i rad s palestinskim izbjeglicama (UNRWA) u budućnosti Pojasa Gaze. Tokom Trumpovog prvog mandata, Sjedinjene Američke Države su se potrudile da ukinu finansiranje UNRWA-e kako bi utrle put ukidanju prava na povratak raseljenih Palestinaca na okupiranu Zapadnu obalu, na osnovu rješenja o dvije države.

Sada, izostavljanje UNRWA-e iz plana, u skladu s izraelskim zahtjevima, označava kraj međunarodne pomoći i podrške Palestincima, upravo onom narodu koji je trebao imati državu pet godina nakon Sporazuma u Oslu iz 1994. godine, državi za koju se Netanyahu javno zakleo da nikada neće dozvoliti da bude uspostavljena.

Neravnopravna razmjena i suspenzija palestinskih prava: Uslov za oslobađanje zatvorenika u roku od 72 sata, u zamjenu za odgađanje svih ključnih palestinskih zahtjeva kao što su okončanje okupacije i uspostavljanje države, ukazuje na planirani scenario u kojem svi dobijaju ili gube. Plan oduzima Palestincima glavni adut u pregovorima, naime izraelske zarobljenike, bez pružanja praktične i neposredne garancije za okončanje okupacije.

Palestincima nudi samo odgođena obećanja, čija se provedba ne može garantovati, posebno od strane SAD-a, koji je i sam strana u sukobu i ne može djelovati kao posrednik. Prema riječima Mohammada Mustafe, stručnjaka za izraelske poslove koji je razgovarao s Al-Jazeerom, ovaj plan ispunjava ključne ratne ciljeve Izraela, ali zanemaruje njegove ideološke ciljeve raseljavanja, okupacije i potencijalne aneksije Gaze.

Arapske reakcije: od neaktivnosti do izdaje

Ključna stvar je da se Trumpov plan s ovim štetnim dimenzijama hvali u arapskim izjavama.

Osam arapskih i muslimanskih zemalja u zajedničkom saopštenju pozdravilo je ono što su nazvali „iskrenim naporima“ Trumpa za okončanje rata u Gazi.

Saopštenje su objavila ministarstva vanjskih poslova Jordana, UAE, Indonezije, Pakistana, Saudijske Arabije, Katara i Egipta. U saopštenju se pozdravlja liderstvo Donalda Trumpa i njegovi napori da se okonča rat u Gazi, izražavajući uvjerenje u njegovu spremnost da pronađe put ka miru. Ova pozitivna reakcija ovih zemalja, pa čak i same Palestinske uprave, signalizira jasno povlačenje.

Ove nacije su se prethodno i eksplicitno protivile početnoj verziji ovog plana – koji je uključivao „prisilno raseljavanje Palestinaca“ i „obnovu od strane američkih kompanija“ – tokom sastanaka u Kairu i Rijadu. Njihovo prihvatanje novog plana, koji je u osnovi sličan, ukazuje ili na jasnu promjenu stava ili na stratešku pasivnost.

Ova reakcija je također znak nedostatka nezavisne volje ovih zemalja. Uprkos posjedovanju moćnih ekonomskih, političkih i diplomatskih alata, one su odabrale politiku prećutnog pristanka suočene s američkim i izraelskim pritiskom, umjesto da zauzmu jedinstven i odlučan stav. Ovo ukazuje na gorku stvarnost: prioritet interesa arapskih vladara nad javnom voljom njihovog naroda.

Saopštavanjem takvih izjava, čini se da ove vlade palestinski cilj vide kao adut za pregovaranje kako bi održale odnose s Washingtonom, normalizirale veze s izraelskim režimom (u okviru regionalne strategije Washingtona), pa čak i osigurale sigurnosno-vojne ustupke. Ovaj stav žrtvuje palestinski cilj i historijska prava Palestinaca zarad kratkoročnih kalkulacija.

Trumpov plan osuđen na propast

Plan američkog predsjednika, koji očigledno ima kolonijalni i pristrasan sadržaj, osuđen je na propast protiv volje Palestine, jer je „sporazum stoljeća“ postao historija. Ova arapska pasivnost i neaktivnost zaista imaju značajne posljedice, uključujući i to što je uloga Arapske lige postala beznačajna u palestinskim događajima i pojačava diskurs otpora koji počiva na nepovjerenju u Sjedinjene Američke Države i samostalnosti.

Izgleda da su arapski vladari, uprkos svim historijskim alarmima, još jednom radije spavali u nemaru nego se dostojanstveno probudili. Ishod ne bi bio samo sramota, već još dublji jaz između njih i njihovih naroda i dalje nezadovoljstvo u regiji.

Ekskluzivno PISjournal