Admir Lisica vanjska
Autor je magistar historije,istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa,međunarodnih politika i dijaspornih zajednica
PISjournal – Turska vanjska politika se može okarakterisati kao značajno aktivnija u odnosu na period tokom devedesetih godina prošlog stoljeća.
U velikoj mjeri, diplomatija Republike Turske, doživljava svojevrsni zamah nakon 2003. godine kada na vlast dolazi AKP, stranka aktuelnog predsjednika Republike Turske Recepa Tayipa Erdogana.
Posebno je vidljiv napredak u diplomatskim aktivnostima Turske u posljednjih nekoliko godina, što je doprinijelo da se Turska na međunarodnom planu pozicionira ne samo kao regionalna, već i kao jedna od nadolazećih evropskih sila. Ovu konstataciju veoma je lahko potkrijepiti faktima, koji su dostupni i provjerljivi, a sama činjenica da je Turska 19. ekonomija svijeta danas, govori o uspjehu koji je postignut u posljednjoj deceniji.
Ono na što Turska posebno obraća pažnju jeste mehki utjecaj – soft power, putem kojeg veoma uspješno postiže željene rezultate u područjima koja su joj interesantna. Osim Sjevernog Kipra i Azerbejdžana, gdje se utjecaj Turske u velikoj mjeri osjeti, primjetno je sve veće prisustvo Turske u svim dijelovima Balkana, s kojim je Turska povezana historijski i kulturološki.
Procjenju se da trenutno u Turskoj živi između 15 i 20 miliona ljudi koji su porijeklom sa Balkana, a pretežno su tu Bošnjaci i Albanci, te makedonski i bugarski Turci, koji su bili primorani napustiti svoje domovine, uslijed geopolitičkih previranja na koncu 19. stoljeća, ali i tokom vladavine komunističkog režima većim dijelom 20. stoljeća. Turska danas kao respektabilan faktor na međunarodnoj sceni, ima određene interese na Balkanu, koji su pretežno vezani za ekonomsku, ali i saradnju u domeni kulture i obrazovanja.
Primjetna su velika ulaganja Turske u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Kosovu, ali nije zanemarivo prisustvo Turske i na području Hrvatske. Zbog izgradnje poprilično dobrih odnosa sa zemljama Zapadnog Balkana, Turskoj je jedan od glavnih interesa da se na ovom području očuva mir.
Mir je svakako preduslov za svaki drugi oblik saradnje, a kao što je već ranije u članku navedeno, Turskoj je važno da jača ekonomsku saradnju s državama u regionu, što se ne može ostvariti u punoj mjeri ukoliko bi došlo do određenog sukoba, bilo da je riječ o manjem ili sukobu širih razmjera. Takav epilog Turskoj nije u interesu, stoga je jasno kako bi prioritet za ovu državu bio ulazak svih zemalja Zapadnog Balkana u NATO, u kojem Turska ima „dugogodišnji staž“, te se smatra jednom od najbitnijih članica saveza. Crna Gora, Hrvatska i Sjeverna Makedonija su već članice, Bosna i Hercegovina i Kosovo uprkos svim opstrukcijama, teže ka članstvu, dok Srbija ne želi biti dio NATO-a.
Turskoj koja je razvila poprilično dobre odnose sa Srbijom ova činjenica ne odgovara. Ipak, to ne ometa prisustvo Turske u Srbiji, gdje je izuzetno aktivna u pogledu ekonomskih ulaganja. Nedavno je Turska prodala svoj popularni i izuzetno efikasni dron Bayraktar Republici Kosovo, što svakako od strane Srbije nije prihvaćeno s oduševljenjem.
Ipak, velike riječi od strane srbijanskih zvaničnika ovoga puta izostale, jer ne žele narušiti poprilično dobre odnose sa Turskom. Ranije je predsjednik Aleksandar Vučić isticao kako će i Srbija nabaviti turski dron Bayraktar, ali do toga još uvijek nije došlo. U kontekstu naoružavanja Srbije od strane Turske, stoji „prepreka“ u vidu Bosne i Hercegovine, kojoj svakako ne bi bilo drago da prijateljska Turska oprema oružjem Srbiju državu odgovornu za agresiju nad Bosnom i Hercegovinom.
Eventualna odluka Turske da ipak proda dron Bayraktar Srbiji, sigurno ne bi bila dobro prihvaćena od zvaničnika, ali niti građana Bosne i Hercegovine, prije svega Bošnjaka. Svjesna je toga i Turska, stoga se ne upušta u takve osjetljive avanture, koje bi mogle uznemiriti prijateljsku Bosnu i Hercegovinu. Na Kosovu je Turska sve prisutnija, a osim saradnje u oblasti namjenske industrije, Turska je prisutna i kroz različite razvojne projekte podrške građanima Kosova. Nedavno je u sklopu NATO misije, Turska na Kosovo rasporedila određeni broj vojnika, u cilju obezbjeđivanja mira u ovoj zemlji. Različite turske institucije u oblastima društvene odgovornosti, nauke, medija, ekonomije i slično, koje godinama aktivno djeluju širom Balkana, posebno na području Bosne i Hercegovine, potvrđuju interes turske vanjske politike za balkanskim prostorom.
Nastavkom vladavine Recepa Tayipa Erdogana može se očekivati još proaktivnija vanjska politika prema Balkanu, posebno nakon rata u Ukrajini, tokom kojeg je Turska kao medijator u odnosima između Rusije i Ukrajine, stekla značajnu reputaciju na međunarodnoj političkoj sceni.
Ekskluzivno PISjournal
