BEJRUT — Usred nastalih previranja oko onoga što je libanska vlada prikrila u utorak poslije više od pet sati „izvanrednih“ konsultacija, premijer Nawaf Salam uspio je sabotirati sporazum predsjednika Josepha Aouna s Hezbollahom.
Premijer Nawaf Salam je saopštio odluku da se vojsci povjeri zadatak razvijanja plana za sprovođenje ograničenja naoružanja, zaobilazeći obećanja da će se osloniti na dijalog kao način da se postigne konsenzus o oružju Hezbolaha.
Salam, koji je djelovao zadovoljan, saopštio je odluku, rekavši: „Vijeće je odlučio da nastavi sa razmatranjem američkog dokumenta na vladinoj sjednici 7. avgusta (u četvrtak), i da vojsci povjeri zadatak razvijanja plana za ograničavanje naoružanja do kraja ove godine, te da ga predstavi Savjetu ministara prije 31. ovog meseca.“
Nakon odluke, Hezbolah je izdao saopštenje u kojem je stajalo: „Postupat ćemo sa ovom odlukom kao da ona ne postoji.“
Analitičari kažu da će ova odluka potencijalno dovesti libanonsku vojsku u sukob s Hezbollahom, što bi moglo dovesti do građanskog rata.
Hezbolah je saopštio da je odluka nametnuta od strane SAD-a i da služi isključivo interesima Izraela.
„Ova odluka ruši suverenitet Libana i dopušta Izraelu da uništi njegovu sigurnost, geografiju, politiku i buduće postojanje“, saopštila je grupa.
Hezbollah je dodao da bi bio voljan razgovarati o odbrambenoj strategiji za okončanje „izraelske agresije“ u Libanu, oslobađanje njegove zemlje, oslobađanje zarobljenika te zemlje u Izraelu i izgradnju libanonske države, ali ne dok je pod izraelskim napadima.
Naveli su da Izrael prvo mora da se pridržava sporazuma o prekidu vatre postignutog u novembru prošle godine.
Posmatrači vjeruju da je ovakav način razoružavanja Hezbolaha dio šireg plana za cijeli region i da se neće ograničiti samo na Liban ili Hezbolah.
Trenutna situacija u Siriji pokazuje da čak ni potpuna predaja ne zaustavlja izraelsku agresiju. Oni nastavljaju sve dok ne unište cjelokupne vojne i odbrambene kapacitete jedne zemlje.
SAD nastoje dovesti u sukob vlade i dijelove stanovništva sa pokretima otpora u raznim zemljama, s ciljem postizanja svojih ciljeva kroz unutrašnje podjele (naprimjer, Hezbollah u Libanu ili Hashd al-Shaabi u Iraku) – ciljeve koji su, naravno, američko-izraelske prirode.
Međutim, analitičari smatraju da grupe otpora u regiji nisu tražile dozvolu SAD-a za uzimanje oružja, pa ga neće ni položiti pod američkim pritiskom.
Ministri Hezbolaha i Amala odbili su da podrže odluku vlade
Predsednik Aoun se sastao sa zvaničnicima Hezbolaha, tokom čega je naglasio da sjednica neće biti provokativna ni za jednu vjersku zajednicu i da je prioritet postizanje sporazumnog rešenja, bez postavljanja vremenskog okvira, čak iako to podrazumijeva održavanje više sjednica.
Ovi pozitivni signali podstakli su Hezbolah i Pokret Amal da prisustvuju sjednici, ali je Nawaf Salam obavijestio Aouna da je izložen spoljnim pritiscima, insistirajući na odobrenju prijedloga američkog izaslanika Thomasa Barracka u okviru određenog vremenskog okvira.
To je potaknulo predsjednika parlamenta Nabiha Berrija da predloži ministrima šiitskog Hezbolaha i Amal pokreta da se suzdrže od glasanja o bilo kakvoj sličnoj rezoluciji.
Međutim, Hezbolah je radije odlučio da se povuče sa sjednice, prijeteći potpunim povlačenjem iz vlade. Tako je kao opcija postignut dogovor o povlačenju.
Prije sjednice, izvještaji su ukazivali na mogućnost postizanja kompromisa. Međutim, politička napetost je bila očigledna, posebno zbog ministara iz Libanskih snaga i Kataeb stranke koji su uporno insistirali na eskalaciji tenzija.
Ministri iz „neutralnog“ tabora bili su oprezni da ne budu uvučeni u glasanje, kako bi izbjegli izlaganje Libana političkim i vjerskim previranjima, poput onih iz 2005. godine. Ipak, Aoun je popustio pod pritiscima, iako je mogao da odgodi raspravu o tom pitanju do sjednice u četvrtak, ali to nije učinio.
Izvori bliski predsjedniku Aounu opravdali su njegovu odluku time da nije želio da ulazi u sukob s premijerom.
Realnost je da Aoun ne pridaje veliku važnost Salamovom mišljenju, ali nije voljan da se suprotstavi Washingtonu i Rijadu.
Tokom sjednice, ministar Hezbolaha Rakan Nasser al-Din postavio je pitanje zbog čega žurba u donošenju odluke, rekavši: „O čemu sada raspravljamo? Da li je to nacrt sporazuma ili postoji izraelsko odobrenje ovog dokumenta? Postoji li američka odluka kojom se garantuje njegova implementacija na izraelskoj strani?“ Ko će snositi najveći teret izraelskih napada, izloženosti Libana izraelskom neprijatelju i njegove okupacije libanonske teritorije?“
Vlada je odlučila da postavi rok za konfiskaciju oružja, ali nije odredila rok za okončanje okupacije južnih teritorija, zaustavljanje izraelskih napada, oslobađanje zatvorenika i započinjanje procesa rekonstrukcije.
Dok su ministri Libanskih snaga i Pokreta Kataeb predstavljali ovu odluku velikom pobjedom, započele su konsultacije između šiitskog dvojca kako bi se odlučilo o sjednici u četvrtak i kako odgovoriti na nju.
U međuvremenu, generalni sekretar Hezbolaha, šejh Naim Qassem, u govoru koji je održao istovremeno sa sjednicom vlade, naglasio je svoje odbijanje da se obaveže na bilo koji vremenski okvir dok traje izraelska agresija, i bez rasprave o nacionalnoj strategiji odbrane.
„Ne možemo pristati ni na jedan predloženi vremenski okvir za implementaciju, dok smo pod sjenom izraelske agresije, jer vremenski okvir znači obavezivanje na nešto dok agresija traje“, izjavio je Qassem.
Generalni sekretar Hezbolaha naglasio je da je predaja oružja bez razgovora o odbrambenoj strategiji „pogrešna jer ne možemo prihvatiti da se Libanon obavezuje na postepeno odricanje od svoje moći dok sve njegove karte ostaju u rukama izraelskog neprijatelja“.
Ono što se dogodilo prije, tokom i nakon sjednice vlade nije bio običan događaj.
Opasnost ne leži u samoj karakterizaciji akcije, već u onome što ona otkriva o putu kojim Libanon ide od sada. Oni koji su se složili da nastave s odlukom o razoružavanju Hezbolaha neće se obazirati na osjećaje velike većine ljudi koji su saveznici pokreta otpora, kada su odlučili da rasipaju snagu Libana, dovodeći sigurnosne i vojne institucije pod direktnu potčinjenost američkom tutorstvu, koje djeluje isključivo u službi izraelskog neprijatelja.
Ekskluzivno PISjournal
