PISjournal – Egipat, prva arapska zemlja koja je 1979. godine potpisala mirovni sporazum s izraelskim režimom, danas sa zabrinutošću promatra njegove ekspanzionističke politike te pokreće novu strategiju.
Događaji nakon rata u Gazi 2023. godine pokazali su da Tel Aviv, uz bezuvjetnu podršku Sjedinjenih Američkih Država, nastoji promijeniti ravnotežu moći na Bliskom istoku, što je Kairo potaknulo na jačanje odnosa s Iranom i Turskom – dvjema ključnim regionalnim silama.
Kroz zajedničke vojne vježbe s Turskom, posredovanje u iranskom nuklearnom pitanju i nastojanja za saradnju u vojnim i tehnološkim područjima, Egipat pokušava spriječiti izraelsku dominaciju u regiji. Iako je stvaranje trojnog vojnog saveza zasad malo vjerovatno, približavanje Kaira Teheranu i Ankari smatra se potencijalnom prijetnjom za Izrael. Zapravo, Egipat u kontekstu regionalnih pritisaka i graničnih kriza traži stratešku ravnotežu kako bi ograničio izraelski uticaj i ojačao svoju poziciju u bliskoistočnim odnosima.
Glavni razlog za redefiniranje egipatske strategije je suzbijanje izraelskog ekspanzionizma. „Ubrzane i duboke geopolitičke promjene na Bliskom istoku, posebno nakon ponovljenih izraelskih napada na Siriju, Libanon, Iran i Katar, prisilile su države da diverzificiraju partnerstva i šire gospodarske i diplomatske veze“, navodi jedan egipatski analitičar. „Kairo posljednjih godina nastoji ojačati odnose ne samo s Evropom i SAD-om, nego i s Kinom, Rusijom, Turskom i Katarom, kako bi obnovio svoje polje djelovanja i instrumente uticaja u regionalnim odnosima.“
Prema riječima jednog višeg analitičara za egipatska pitanja, „ključna zabrinutost Kaira je pojačana izraelska agresija nakon rata u Gazi u listopadu 2023. godine, čije su operacije nadilazile granice Palestine. Posebno zabrinjava otvorena ili prikrivena podrška velikih svjetskih aktera izraelskom režimu. Ove tendencije, u kombinaciji s rastućom nesigurnošću, natjerale su Egipat na brzu reviziju vanjske politike.“
Drugi stručnjak za Bliski istok ukazuje na unutarnje i regionalne izazove Egipta: „Sukobi na istočnoj granici i kriza u Gazi, trajna nestabilnost u Libiji na zapadu, građanski rat u Sudanu na jugu te spor s Etiopijom oko voda Nila, glavni su razlozi koji su Kairo usmjerili prema diverzifikaciji svojih odnosa.“ On dodaje da „kombinacija ovih prijetnji Egipat izlaže političkim, gospodarskim i humanitarnim pritiscima povećavajući potrebu za novim strateškim partnerstvima.“
Isti stručnjak naglašava: „Egipat ne namjerava prekinuti strateške veze sa Zapadom niti žrtvovati koristi iz dugogodišnjih sporazuma poput Camp Davida. Cilj je pametno korištenje postojećih odnosa za povećanje diplomatskog pritiska i upravljanje prijetnjama.“ Stoga „Kairo, iako širi saradnju s novim partnerima, nastoji zadržati uravnotežene odnose i sa Washingtonom i sa Tel Avivom.“
Poboljšanje odnosa s Turskom uvjetovano je jasnim zahtjevima Egipta – prije svega kontrolom političkih i medijskih krugova povezanih s Muslimanskom braćom koji djeluju u Turskoj. Budući da su ti uvjeti djelomično ispunjeni, otvoren je prostor za vojno-odbrambenu saradnju i zajedničke vježbe. Ipak, stvaranje „neovisne regionalne osi“ koja bi se otvoreno suprotstavila Zapadu ili Izraelu zasad je malo vjerovatna.
Jedan egipatski analitičar upozorava i na stratešku zabrinutost Kaira zbog mogućnosti prisilne migracije stanovnika Pojasa Gaze na Sinajski poluotok – scenarija koji bi mogao imati dugoročne sigurnosne, humanitarne i gospodarske posljedice, te oslabiti egipatsku pregovaračku poziciju u palestinskom pitanju. „Svaki pokušaj trajnog preseljenja stanovnika Gaze na Sinaj povećao bi pritisak na egipatsko gospodarstvo i komplicirao kontrolu granica.“ – dodaje on. Zbog toga Egipat traži novu ravnotežu u odnosima s različitim partnerima kako bi ograničio izraelski uticaj.
Analitičari također ukazuju na nova regionalna partnerstva, poput odbrambenog sporazuma između Saudijske Arabije i Pakistana, koja bi mogla promijeniti sigurnosne odnose na Bliskom istoku. „Ulazak novih aktera u odbrambene saveze i uvođenje naprednih vojnih sposobnosti donose nove varijable u igru moći, a Egipat mora pažljivo pratiti te procese i procijeniti njihov uticaj na vlastite nacionalne interese.“
Zaključno, Kairo odabire strategiju diverzifikacije odnosa – oslanjajući se na više ekonomskih i diplomatskih osi kako bi izbjegao jednostrane pritiske i nagle promjene u sigurnosnom okruženju. Istodobno, Egipat zadržava svoje strateške veze sa Zapadom i koristi međunarodne pravne mehanizme kao instrumente za upravljanje napetostima i ograničavanje izraelskog ekspanzionizma.
Ekskluzivno PISjournal
